Sretan Uskrs! I ovaj tekst završava čestitkom, ali je prije toga napisana hrpa gluposti, pa ga se stvarno ne isplati čitati
Bili ste upozoreni…
Sto mu jaja šarenih, Uskrs nas je ove godine nekako dočekao na prepad. Prišuljao se dok smo se bavili koronavirusom, tiho poput Korza za pandemijske večeri, zatekao nas u praćenju videoposlanica Stožera i špijuniranja susjeda koji cugaju u parku bez rukavica, zaskočio kao kontrola propusnica na sporednoj cesti…
Jedva da smo uspjeli kupiti par kilograma šunke, ispeći sedam pinki kruha od svog onog kvasca i ofarbati tri kokošinjca jaja kako bismo ga skromno proslavili u najužem krugu obitelji, a već je bio tu i očekivao svoj „danak“. Pa, hajde, majstore, otkopčaj i zadnji gumb na hlačama, zagrizi u posljednji okrajak pince i nazdravi dobrim vremenima pred nama…
Ipak, krkanije i razbijanje jaja na stranu, ovaj Uskrs ponešto je drugačiji od svih ranijih. Posebice ako ste vjernik, naviknut na uskršnji crkveni zanos, jer znanost još nije odgovorila na pitanje djeluje li Isusova milost i preko LED ekrana i jesu li molitve upućene televiziji samo vikanje u vjetar. Ali i za sve ostale, koji ne spadaju u skupinu što vjeruje ne samo da je Krist živio pa umro, nego i umro pa živio, ovaj Uskrs bit će jedan od onih koje će zauvijek pamtiti.
Ne po tome što će se nešto posebno dogoditi, jer – kažemo, na stranu krkanije i razbijanje jaja – sam dan teško da će se bitno razlikovati od onih (čini se barem dvadeset tisuća) koji su prošli prije njega, već po lekciji koju nam je pružio.
Puno se govorilo o tome da će koronavirus donijeti nove spoznaje i po svom odlasku ostaviti neki „vrli novi svijet“, a nema razloga ne vjerovati u to. Da, bit će stvari drugačije. No, ako bismo se morali kladiti, ne bismo rekli da će ključne lekcije biti one o važnosti struke u svim sektorima, niti o moći solidarnosti u teškim vremenima, a osobito ne o prednostima (sada ubrzane) digitalne transformacije svih životnih aspekata.
Ne, ako nacija ljubitelja spojenog vikenda izvuče neku pouku, onda će to biti ta da nakon tjedana provedenih u kućnom pritvoru, neradni dan i nije nešto čemu se čovjek može iskreno poveseliti. Stoga će svaki sljedeći „ukradeni“ petak ili ponedjeljak biti dvostruko „slađi“. Jedini problem jest što ćemo ga, nakon svog tog vremena provedenog u radu od kuće, vjerojatno poželjeti proslaviti – na poslu.
No, možda je najbolje sada ne zamarati se time što će biti kad ovo sranje prođe. Kao što svi zatvorenici znaju, nada je najopasnija stvar. Zato uživajmo u malim stvarima, ali u velikim količinama. Ako ste uspjeli predahnuti od jela čitajući, zgrabite taj kolač i primite naše najljepše želje i pozdrave.
Sretan vam Uskrs!
