U 41 dan prehodale su 1100 kilometara – Aleksandra Agapito i Suzi Peruč prohodale prvu hrvatsku dugometražnu planinarsku stazu ‘Via Adriatica Trail’
Za udaljenije dionice izdvajale su produžene vikende, no, posljednja etapa bila je ujedno i najduža i trajala je 11 dana, odnosno nešto više od 300 kilometara.
Opatija – Aleksandra Agapito i Suzi Peruč upustile su se u avanturu zvanu ‘Via Adriatica Trail’, prvu hrvatsku dugometražnu planinarsku stazu, i u 41 dan othodale su 1100 kilometara.
Nakon što su u vrijeme prvog lockdowna osjetile poriv za kretanjem, lagana šetnja uskoro je prerasla u planinarenje, a onda i u ideje o nekim duljim trasama te došle na ideju staze „Via Adriatica“.
Postoje dva načina na koji se ovakva staza prelazi – jedan je kao „through hiker“, koji stazu prolazi odjednom i za što je potrebno oko dva mjeseca vremena na raspolaganju, a drugi je način ovaj na koji su stazu prošle Aleksandra i Suzi, za one koji nemaju toliko vremena u komadu pa hodaju etapno.
S jedne je strane, kažu, ova njihova varijanta lakša obzirom da su u svaku etapu kretale fizički odmorne, a i birale su lijepo vrijeme. No, ovaj je način organizacijski nešto zahtjevniji.
-Krenule smo krajem svibnja prošle godine i prvo smo planirale othodati prvu etapu od rta Kamenjak do Učke, a onda dalje kako budemo mogle, kazala je Aleksandra, dodajući kako su ipak taj prvi vikend u planiranju bile nerealne te su se nakon dva dana hodanja odmorile do narednog vikenda, kada su put nastavile i etape blizu kuće „rješavale“ su kako bi stigle.
Za udaljenije dionice izdvajale su produžene vikende, no, posljednja etapa bila je ujedno i najduža i trajala je 11 dana, odnosno nešto više od 300 kilometara.
-Bilo je puno lijepih momenata, ali i jedan zastrašujući kada nas je u šumi ulovila grmljavina i nevrijeme, a obje se bojimo groma, kazala je Suzi Peruč.
Dodale su kako su ovo hodanje zamislile kao odmor od svakodnevice i nastojale su da im bude lijepo, a ne da pate, stoga su si na nekim dionicama priuštile i večer u lijepom restoranu (ondje gdje ih je bilo), ili izdvojile i vrijeme za kupanje. No, bilo je i etapa na kojima su živjele „planinski“ i spavale u skloništima.
Istaknule su kako je bez pomoći ljudi koji na dobrovoljnoj bazi pomažu hodačima ovaj pothvat neizvediv pa postoje „trail angeli“ koji pomažu hodačima, a Aleksandra i Suzi su i same postale „trail angeli“ za naš kraj.
Uz tu ulogu u kojoj su se našle, pomalo planiraju i neke daljnje avanture…
Kompletnu priču o ovom sjajnom pothvatu pročitajte na stranicama našeg partnerskog portala Lanterna-magazin.net
