Urbane, eto pokazalo se dobro da te na EPK nisu ni zvali

Urban&4 & Zagrebačka filharmonija & Ante Gelo za album Live At Lisinski osvojili su tri Porina po raznim osnovama, Iskra još dva. To nije osveta, ali jest zadovoljština zbog blamaže vodstva EPK koja  u širokom luku zaobilazi Urbana  

Rijeka – Je li glazbena nagrada Porin potreba ili nije, je li njezino vrednovanje glazbenog stvaralaštva vjerodostojno ili nije, je li se s nagradom afirmira kvaliteta ili glazbeni kla(u)novi… To su neka od pitanja koja se vuku uz Porin dvadeset i kusur godina.

No ako je suditi po dodjeli Porina u osakaćenom studiju Hrvatske radio-televizije ove subote, onda su odgovori na sva ova pitanja – DA. Da, Porin je potreban, da, vjerodostojno vrednuje kvalitetu i da, afirmativno djeluje na kvalitetu. Naime, najviše nagrada osvojio je provjereno kvalitetni klanovski autsajder Damir Urban. I naravno njegova dugogodišnja četvorka – Saša Markovski, Luka Toman, Marco Bradaschia i Sandi Bratonja. No na ovom Porinu bilo je još nekoliko sličnih primjera na uvodnu dilemu.

Trijumf albuma Live At Lisinski

Urban&4 & Zagrebačka filharmonija & Ante Gelo lani su snimili koncertni album Live At Lisinski koji je po raznim osnovama osvojio ukupno tri Porina. Tu je još i Iskra koja je na Porinu proglašena pjesmom godine, zbog njega su Urban&4 dobili Porina u kategoriji najbolja izvedba grupe s vokalom. Konkurent u pjesmi godine bio im je i Petar Grašo s Voli me, tj, njegov tandem Tonči i Vjekoslava Huljić. Dakle, naznačimo još jednom, Huljić-Grašo popušili su, a ima ih još.

Tako je na Porinu bilo ove godine, kako će biti iduće ili idućih ostaje da se vidi. No ono što je izvjesno, o čemu je govorio i sam Urban, ovo je za njega najznačajniji i vjerojatno će biti najznačajniji Porin u karijeri. Puno je razloga tomu. Može se pretpostaviti da je jedan od razloga tomu i dominacija nad konkurencijom u obliku spomenutog (Huljić-Grašo), ali i činjenica da se Damir Urban ove godine našao na svojevrsnoj vjetrometini. I to u vlastitom gradu.

Prvo su ga otkantali s ceremonije otvorenja propalog projekta Rijeke Europska prijestolnica kulture, da bi se potom javno, ali decentno suprotstavio samovolji lokalnih glazbeno-političkih klanova. To je bilo hrabro. Suprotstavljajući se lokalnim polugama moći čovjek se uvijek puno više izlaže nego kad oplete po premijeru, ministru ili predsjedniku.

Post za anale

– Rijeka je u subotu postala Europskom prijestolnicom kulture. Moram reći da je taj dan bilo posebno lijepo biti ovdje, ne samo kao svjedok, već i kao ponosni građanin ovoga grada. Mislim da je samo otvaranje bilo više nego uspješno. Posebno bih izdvojio svog kolegu Zorana Prodanovića Prlju. Trenutno ne mogu zamisliti da bi itko bolje od njega izveo sam čin vođenja završne ceremonije. Međutim, ovaj post ne pišem samo zbog čestitki i pohvala, već i da bih objasnio jednu situaciju. Naime, primio sam (od inboxa, komentara, prolaznika, poznanika) puno upita zašto me nije bilo u programu otvaranja, a onda i komentare kako je to sigurno bio neki moj statement, moja odluka, kako netko nije ispunio moje uvjete ili da sam bahato odbio sudjelovati u programu. Mene u programu otvorenja u HNK Ivana pl. Zajca, kao ni u luci, nije bilo jer me nitko iz EPK nije, kao autora i glazbenika, pozvao da u njemu sudjelujem, a niti da mu prisustvujem. I to je sasvim u redu. Ljudi u organizaciji EPK-a u krajnjoj liniji i postoje zato da bi odabrali i uredili program prema vlastitom nahođenju, ukusu i želji, da bi zvali autore i izvođače, pa i goste, koji će program stvarati i koji će u programu (otvaranja) EPK sudjelovati. Poštujući to, a istovremeno podržavajući kako svoj grad, tako i sam projekt, otvaranju sam prisustvovao, kao i tisuće mojih sugrađana, na ništa manje primjeren način, sa svojom obitelji, u publici. EPK ne traje samo jedan dan, dana će biti još puno. Vjerujem da će dobrih projekata i doganjanja biti mnogo i Želim nam svima nezaboravnu EPK godinu koja je pred nama, napisao je Urban u postu koji je izazvao lavinu reakcija.

Sve u svemu, ovo je jedna veoma poučna priča. EPK doduše nije trajao jedan dan, ali svjedočimo njegovom raspadanju na proste faktore, dok Urbanova karijera nezaustavljivo ide u suprotnom smjeru, smjeru neslućenih visina. Tu su Porini, odličan album i pjesme. Zapravo, Damir Urban iza sebe ima već jednu gomilu generacijskih pjesama koje će ostati. EPK se iduće godine više nitko neće ni sjećati.

Eto, Urbane, bolje da te na otvorenje nisu ni zvali.

.fb_iframe_widget_fluid_desktop iframe { width: 100% !important; }
error: Sadržaj je zaštićen !!