VIDEO RAZGOVOR Srđana Jevtić: Odlučila sam sama utabati svoj put kroz gastronomiju

Na spomen Srdjane Jevtić odmah pomislimo na vrhunsku gastronomiju. Što trenutno radi, zašto kuhamo baš tako kako kuhamo, kako birati namirnice i što gastronomija danas znači običnom čovjeku ispričala je u razgovoru za naš partnerski portal – Lanterna magazin.

Sa simpatičnom “mastercheficom”, kako je mnogi pamte nakon nastupa u televizijskom kulinarskom showu, popričali smo o gastronomiji, namirnicama, nasljeđu i trendovima te na kojim projektima trenutno radi.

Što se događalo nakon nastupa u „Masterchefu“?
Masterchef je riječ koja me stalno prati nakon što sam osvojila drugo mjesto u kulinarskom showu. To je etiketa koja mi se zalijepila i prati me gdje god se pojavim, što zapravo ima smisla jer „Masterchef“ mi je promijenio smjer života.

Što se desilo u međuvremenu?
Prvenstveno, postala sam mama i to je moja najvažnija uloga. Što se tiče karijere, odlučila sam sama utabati svoj put kroz gastronomiju. Naime, u vrijeme kad se dogodio „Masterchef“ diplomirala sam mediteransku poljoprivredu na studiju poljoprivrede u Poreču. „Masterchef“ je samo skrenuo moju putanju. Velika gledanost donosi puno opcija, što znači puno lijepih ponuda. No, ja sam kroz život svojih roditelja gledala što znači biti u kuhinji i što znači život u kuhinji i to mi se nije nimalo svidjelo. Ne iz razloga što nema smisla, dapače, nego zato što je to zahtjevan posao odvojen od ljudi, a ja volim biti među ljudima. Željela sam na neki način spojiti gastronomiju i komunikaciju s ljudima. Od „Masterchefa“ na ovamo, svi projekti na kojima sam radila, svi angažmani bili su vezani za direktnu komunikaciju čovjeka i gastronomije. To obuhvaća od kuhanja na jahtama do raznih sajmova ili prezentacija namirnica po restoranima za razne kompanije, kuhanje u hotelima van Hrvatske, edukacije. Želim postati development chef što kao zanimanje još nije uvriježeno kod nas. To je osoba koja educira ljude i razvija nova jela za restorane.

O gastronomiji danas u svijetu?
Imamo priliku vidjeti na raznim TV programima kako se gastronomija promovira kroz razne kuharske showove, virtualni blogerski svijet prepun je ljudi koji se bave gastronomijom, pogotovo preko društvenih mreža. Ljudi razmišljaju o hrani, razmišljaju što jedu, na koji način pripremiti hranu. Sva ta znanja dijele se brže nego ikad. To je normalno, hrana je neizostavni dio svakodnevice. Jako sam sretna kad vidim mlade ljude kada izaberu kuharsko zanimanje, jer nekad si išao za kuhara ako nisi uspio negdje drugdje, a danas mlad čovjek može stvarno nešto napraviti od sebe u tom kuharskom, gastronomskom svijetu. Uza sve te informacije, danas svatko kod kuće može postati izvrstan kuhar, ali tu postoji i jedan korak dalje – stvaranje novog tanjura, novog jela. A to je onaj dugačak i trnovit put sačinjen od pokušaja i pogrešaka. To znam po sebi jer ja sam zapravo neškolovani kuhar, kuhar koji je učio metodom pokušaja i pogrešaka, ali na tom sam putu došla do svojih malih tajni, novih okusa. Danas kad je sve dostupno i kad se možete igrati s namirnicama, začinima, kombinacijama – nije bitno ako ne uspije, postoji drugi trenutak. Napravite nešto novo i jednostavno se desi onaj trenutak kad vam uspije. Kroz život sam imala prijatelje koji su kušali moja jela i njima mogu zahvaliti na podršci na mom gastronomskom putu.

Što običnom čovjeku znači sve ovo što se događa u gastronomiji i oko nje?
Gastronomija za običnog čovjeka danas je relativan pojam. Ovisi koliko nam naš džep dopušta. Ali i tome treba doskočiti, to ne znači da moramo kupovati najjeftinije namirnice u prodajnim centrima. Vrlo dobro znamo što znači i koliko je bitno porijeklo pojedinih namirnica, otkud dolaze i čime su tretirane, jer sve to utječe na naše zdravlje. Hrana povezuje puno faktora; doživljaj, osjećaj na nepcu, estetiku. Možemo birati gdje ćemo kupovati namirnice. Mislim da treba podupirati male OPG-ove. Srećom, danas imamo puno malih zelenih tržnica. Možemo planirati gdje ćemo kupovati. Isto tako, i u kuhinji je potrebno puno planirati ako želiš napraviti nešto dobro. Razmišljajmo o hrani, otkud je, od koga kupujemo. Nije bitno koliko toga imamo, bitno je da je ono što imamo kvalitetno.

O namirnicama?
Opet se vraćam na temu gdje kupovati namirnice tijekom cijele godine. Kad pričam o izboru i nabavi želim naglasiti važnost sezonalnosti namirnica. Postoje periodi u godini kad nekih namirnica ima više, a nekih manje. Sada smo u jeseni, meni najdražem dobu godine u kojem vlada obilje. Dakle, u zimi neću kupovati pomidor; treba razmišljati na način da se određenu namirnicu kupuje u sezoni kada normalno dozrijeva. Ako nabavljamo namirnice izvan njihove sezone to povlači za sobom i čitav niz drugih pitanja. Iza toga stoji cijela industrija hrane, a ja neželim stati iza te industrije. Želim znati od koga kupujem hranu, kako je tretirana i sve ostalo.

Je li način na koji kuhamo pitanje našeg nasljeđa ili posljedica trenda?
Živimo u krasnoj zemlji. Tu su vladali razni imperiji, počevši od Rimljana. Svi su oni ostavili mali otisak kad je riječ o tome što koristimo i kako kuhamo. To se mijenja kroz generacije, a mijenja se i s trendovima, naravno. Konkretno, mi smo ovdje pod velikim utjecajem Austrije i Italije i neminovno je to ostavilo velikog traga. Ali danas, s razvojem tog gastronomskog „pokreta“ malo smo to preinačili. Nećemo morati npr. prokuhavati neko povrće ili nešto raditi na krivi način kao nekad jer smo saznali kako to pripremiti na ispravan način. Dakle, imamo kulturno nasljeđe, imamo nasljeđe okoline u kojoj živimo – uzimamo iz prirode; na sreću imamo i planine i more pa je izbor velik. Naše kuhanje dijelom je i posljedica trendova. Mnoge namirnice nekad nisu bile dostupne – danas je sve dostupno. Mi moramo birati što ćemo i kada pripremati.

Koje nove projekte pripremaš?
Ove godine odradila sam s ekipom Rijeka EPK 2020 prekrasan projekt – Porto etno festival. On se održava treću godinu zaredom, a jako sam ponosna što sam postala dio tima. Festival je ove godine bio najuspješniji, više od dvadeset kuhinja raznih manjina ili ljudi s raznih strana svijeta koji žive u Rijeci predstavili su svoju kulturu, gastronomiju, glazbu. Bilo je fantastično, a Rijeci malo nedostaje takvih događanja. Ovaj festival ima šansu postati pravim riječkim brandom. Lijepo je upoznati sve te ljude i njihovu tradicionalnu kuhinju. Trebalo bi napisati jednu riječku kuharicu o jelima manjina u Rijeci. Svi ti ljudi koji će ostaviti traga i kroz sljedeće generacije zapravo čine jednu lijepu „maneštru“ raznih naroda u ovom gradu. Iduće godine festival će trajati četiri dana i sprema se puno novih iznenađenja.

Nedavno si kuhala u Švicarskoj. O čemu je riječ?
U društvu gospodina Toljanića i njegovih vina gostovala sam u hrvatskoj ambasadi u Bernu. Kuhala sam nekoliko naših tipičnih jela. Uzvanici su bili došli iz pedesetak ambasada zemalja iz cijelog svijeta. To društvo nije lako zadiviti i impresionirati jer im je sve dostupno. Nisam imala tremu, cijelo to izlaganje jela i vina koncipirali smo tako da sam posebno predstavljala svako jelo koje je imalo nešto tipično za pojedini dio Hrvatske. Malo sam se poigrala s njima kad sam predstavljala ravijole s istarskim tartufima u kombinaciji s jednom sortom ekstra djevičanskog maslinovog ulja. Oni tartufe automatski povezuju s Italijom ili Francuskom. Na moj upit znaju li gdje je Istra svi su se upitno pogledali. Tada sam imala priliku objasniti im da je Istra broj jedan kad su u pitanju ekstra djevičanska maslinova ulja, da je Istra treći lokalitet u svijetu po kvaliteti bijelog tartufa. To im je bilo zanimljivo čuti, no tek kad su probali shvatili su o čemu govorim. Poslije su mi mnogi od njih zahvaljivali jer nemaju često priliku upoznati se s tako zanimljivim mikrolokalitetima u svijetu.

Čime se trenutno baviš?
Svaka mi je godina različita. Freelancer sam i projekti mi često dolaze ad hoc. Imam više projekata na kojima radim već neko vrijeme, a neki od njih vezani su za turizam. Konkretno, pišem i kuham za portal, radim kao turistički vodič i turistički menadžer, za razne kompanije kuham po Hrvatskoj i šire,u ljetnoj sezoni kuham na charter brodovima, na raznim festivalima kao što je Porto etno ili sajmovima od kojih je nedavno primjerice bila HoReCa. Uvijek još nešto dođe usput i nikad nije dosadno.