Zbogom groznoj godini: Kratki rezime 2020.

Ako će nam godinu obilježiti slike „maskiranih“ prolaznika na ulici i razrušenih zgrada, jednako tako pamtit ćemo je i po slikama navijača koji spašavaju ljude iz bolnica načetih potresom, volontera Crvenog križa koji dijele namirnice starijim osobama tijekom „lockdowna“ i kombijima punim donirane hrane i potrepština koji jure prema Sisku, Petrinji, Glini…

Rijeka/Opatija – Bila je to grozna godina. Možda nije pošteno broju dodjeljivati neku nezasluženu malevolentnost, jer nismo numerolozi, no rijetko će tko pogledati na zadnji period dve-i-desetih s nostalgijom i pozitivnim sjećanjima. Jer suprotno bi značilo da je pred nama nešto puno gore od događaja koji su obilježili zadnjih dvanaest mjeseci.

A oni se mogu svesti u dvije riječi: potresi i pandemije. Izostale su ove godine tradicionalne liste najvažnijih događanja, pregled „10 stvari koje su obilježile godinu“, jer doista se čini da je priča spala na dva izbora – loše ili gore.

O negativnim stvarima znate i previše. Znate da su krajem veljače zabilježeni prvi slučajevi zaraze koronavirusom u Rijeci, znate da je vrlo brzo uslijedio potpuni „lockdown“: zatvaranje gotovo svih trgovačkih, ugostiteljskih, sportskih i javnih prostora. Zatim i propusnice koje su nas ograničile na krug samo našeg grada ili općine.

Ono što se nekima tada činilo kao jedina pozitivna točka proljeća iz noćne more – a to je da nas barem „štite“ kompetentni stručnjaci – vrlo je brzo palo u vodu. Iz današnje perspektive teško je shvatiti da smo Krunoslava Capaka i Vilija Beroša ikad doživljavali kao išta više od političkih marioneta koji čine više štete nego koristi.

Negdje u tom periodu dogodila se još jedna katastrofa: potres u Zagrebu. U našem kraju taj događaj možda nije ostavio infrasturkturne posljedice, ali jest one psihičke, jer osjećaj straha se pojačao.

No, nekako smo preživjeli proljeće. Stiglo je ljeto, konačno smo se opustili. A to je, kako su nas naknadno poučili političari, bilo vrlo loše. Jako ružno od nas. Skoro smo uništili sav njihov trud. Broj oboljelih počeo su dramatično rasti, pa je u Primorsko-goranskoj županiji u jednom danu bilo više novozaraženih nego u prvih šest mjeseci pandemije. Brojke koje su nas u proljeće natjerale u „lockdown“ sada su se činile nedostižnom željom.

Prošli su izbori, prošle su političke prigodničarske aktivnosti, bilo je vrijeme za novo „zaključavanje“. Tako smo jesen proveli ponovo u kućama, „oštarije su nan zaprli“, otkazali sva javna događanja i adventske sajmove koji su „prijetilI“ uljepšati kraj godine. A ako se netko nadao vatrometu ili kakvom toplom osjećaju na ispraćaju „šugave 2020.“ sve nade im je razrušio potres što je pogodio Sisak, Petrinju i Glinu, uništavajući imovinu i gazeći ljudske živote.

Ipak, nedaće koje su nas zadesile imale su i jednu dobru posljedicu: pokazale su da smo, ipak i na kraju, dobri ljudi. Ako će nam godinu obilježiti slike „maskiranih“ prolaznika na ulici i razrušenih zgrada, jednako tako pamtit ćemo je i po slikama navijača koji spašavaju ljude iz bolnica načetih potresom, volontera Crvenog križa koji dijele namirnice starijim osobama tijekom „lockdowna“ i kombijima punim donirane hrane i potrepština koji jure prema Sisku, Petrinji, Glini…

Neće to biti jedina vrijedna ostavština ove godine na izmaku. Sjećat ćemo se i nekih lijepih stvari. Sjećat ćemo se spektakularnog otvorenja programa Europske prijestolnice kulture, ma koliko sam program nije opravdao očekivanja postavljena tim spektaklom i ma koliko neki repovi poput enormnih honorara i nesnalaženja u „koronarnim uvjetima“ zasjenili pozitivne dojmove

Pamtit ćemo i sjajne izložbe i koncerte na Delti, velike infrastrukturne projekte koji su rezultirali stvaranjem novog „art kvarta“ u Benčiću, bez obzira što nisu u potpunosti završeni. Pamtit ćemo Urbanovu turneju riječkim kvartovima koja unijela nade u bolje dane, lovranske večeri ispunjene glazbom, pamtit ćemo i Advent u Opatiji koji je istu poruku nade i optimizma poslao u zimskim danima. Pamtit ćemo pobjede HNK Rijeke u domaćem prvenstvu i Europi, naslov prvaka Kupa i veliku monografiju „Rijeka bijelih snova“ koja je sve te rezultate objedinila i predstavila bogatu povijest kluba. Pamtit ćemo i sjajne drugoligaške partije, Orijenta u prvom dijelu godine, Opatije u drugom dijelu…

Možda nas je zadnjih dana pomalo napustila nada, ali ponekad je bolje s osmijehom pogledati u prošlost. I ove godine smo voljeli, sklapali prijateljstva, učili, otkrivali nove stvari, proživljavali lijepe trenutke. Zato, možda ipak ispravimo one tvrdnje s početka. Kada zatvaramo knjigu nad 2020. godinom, učinimo to u nadi da ćemo od nje, kako Gabi reče, pamtiti samo sretne dane.

 

.fb_iframe_widget_fluid_desktop iframe { width: 100% !important; }
error: Sadržaj je zaštićen !!