ZLATNE RIJEČI DJETINJSTVA Žabac i stranac

Žabac i stranac

Napisao i ilustrirao: Max Velthuijs

U svakom od nas čuči neki mali strah od nepoznatog.

On se rađa s nama. Započinje oko osmog ili devetog mjeseca našeg života kada počinjemo shvaćati tko se zapravo brine za naše potrebe (najčešće majka i otac) i tada donosimo zaključak da bi se trebali držati njihove blizine i otjerati bilo koga (stranca) koji bi nas mogao odvojiti od njih.

Nepovjerljivost prema strancima kod nekih brzo prolazi, kod nekih traje duže, no u podsvijesti i dalje čuči trunka tog straha.

U odrasloj se dobi to može pretvoriti u strah od svih stranaca – druge boje kože, drugačijeg izgleda, drugačijeg imena, drugačijeg stila odijevanja i slično, i to potom može dovesti do stvaranja predrasuda i netrpeljivosti te je tako moguće donositi krive zaključke o nekom koga uopće ne poznajemo.

Upravo o jednoj takvoj situaciji govori ova priča. A ona je i pisana s ciljem kako bi shvatili da je dobro zaobići uobičajene predrasude i govorancije i otvorena uma krenuti upoznavati nepoznate ljude ili situacije koje se pred nama pojave. To je i osnova za stvaranje vlastitog samopouzdanja.

Činjenica je da su se u našoj regiji počeli pojavljivati stranci neobična izgleda, neobična govora i neobične kulture i u budućnosti će biti nemoguće ne vidjeti da su se uklopili u naš svakodnevni život. Na nama je da ih prihvatimo, da ih upoznamo i da im pružimo priliku, ukoliko žele, da stvore jedan zdrav suživot s nama.

Nisu svi stranci isti, isto kao što nisu ni svi poznanici isti, svatko ima svoje vrijednosti, sposobnosti i vještine, te je važno dopustiti im da nam pokažu svoje.

Naravno, ne moramo biti prijateljski raspoloženi prema svima, ali ne moramo ni stvarati nove predrasude ni netrpeljivosti u zajednici u kojoj živimo.
U redu je biti drugačiji. To je ono što čini ovaj svijet bogatijim.

Na kraju čitanja možete razgovarati s djetetom o tome što mu je bilo najzanimljivije u priči.
Djeca pozorno prate ovu priču i vole kad im se ponovno čita jer u njoj prepoznaju i njima uobičajene situacije kao što je upoznavanje nepoznatog djeteta. To je uvijek dvosmjerna komunikacija. Ono “drugo” je dijete njima nepoznato jednako kao što su oni nepoznati tom drugom djetetu, oni su si međusobno “stranci”. I kao što njih muči kako se postaviti, kako prići drugom djetetu, što razgovarati s drugim djetetom, kako prepoznati da ti je netko pravi prijatelj ili ne, ta ista pitanja muče i ono drugo dijete koje stoji nasuprot njih.

Dobro je porazgovarati o reakcijama praščića, patke i žapca.
Jesu li bile opravdane?
Je li to bilo u redu?
Zašto nije bilo?
Što je bilo u redu?
Kako bi se oni postavili u takvoj situaciji i zašto?
Da li je strah od stranca bio opravdan?
Kako se kod likova u priči stvorio taj strah?
Što to znači da nešto “svi znaju”?
Da li je to činjenica ili pretpostavka?
Kako dolazi do pretpostavki?
Da li treba u potpunosti vjerovati kad netko nešto pretpostavlja?

Ovo je zaista zanimljiva tema za svako dijete i svako će dijete donijeti neki zanimljiv zaključak čak i da ga ne izrekne na glas. Kod nekih će razgovor nakon čitanja biti duži, kod nekih kraći, no svakako će biti zanimljiv.

Uživajte u čitanju i slušanju priče jer mi jesmo.

Ako vam se svidio ovaj članak, ne zaboravite lajkati, pratiti i dijeliti!

Slijedite me na mom blogu

https://mylifetimejoy.com/

Ili na društvenim mrežama:

Instagram

Pinterest

Facebook

YouTube

.fb_iframe_widget_fluid_desktop iframe { width: 100% !important; }