FELJTON: “UVOD U FERAL TRIBUNE” (2) – Dječaci u sjeni vrbe

Indikativan je podatak da je Feral pobrao više inozemnih nagrada nego cjelokupno hrvatsko novinarstvo u cijeloj svojoj povijesti, a da je, s druge strane, u Hrvatskoj – inflaciji novinarskih nagrada usprkos - nagrađen samo jednom, i to 1992.

Temeljeno na hit-knjizi „Smijeh slobode“, izdavač Naklada Val. Autor: Boris Pavelić; Priredio: Dragan Ogurlić

Kovanicu Studio Viva Ludež svijet je prvi put ugledao 16. srpnja 1989. Taj broj Ferala, šest godina nakon početka izlaženja, prvi put su zajednički uredili i napisali Viktor Ivančić, Predrag Lucić i Boris Dežulović. Od toga dana, spomenuti trojac splitskih novinara i satiričara – zajedno sa šarolikim društvom suradnika koje će se u njihovim novinama okupljati i razilaziti – u sljedeća dva desetljeća prerast će u najomiljeniji ili najomraženiji, ali svakako najkreativniji, najduhovitiji, najutjecajniji, najhrabriji, najneovisniji, spisateljski najkvalitetniji novinarski tim bivše Jugoslavije. Istodobno, tim vrlinama usprkos – ili baš zbog njih – Studio Viva Ludež istodobno će postati i najnapadanije, najprešućivanije i najizoliranije jezgro satiričarsko-žurnalističkoga otpora autokraciji u kakvu je devedesetih pretvorena Hrvatska. Utoliko je indikativan podatak da je Feral pobrao više inozemnih nagrada nego cjelokupno hrvatsko novinarstvo u cijeloj svojoj povijesti, a da je, s druge strane, u Hrvatskoj – inflaciji novinarskih nagrada usprkos – nagrađen samo jednom, 1992., na samome početku državne neovisnosti, da potom bude trajno izbačen iz svakoga službenog vidokruga, od državnoga do akademskog.

Faksimil iz Ferala u Nedjeljnoj: Šest fleka i kako ih povezati.

Mnogi znaju, ali mnogi vjerojatno i ne, otkud kovanica Viva Ludež. U splitskome gradskom slengu mogla bi značiti „živjelo ludilo“, a nastala je sažimanjem imena i prezimena trojice članova „studija“: „Viva“ od od prvog slova imena „Viktor“ i prva tri od „Ivančić; „Ludež“ od prvih slova prezimena „Lucić“ te „dež“ od Dežulović.

Što je tajna uspjeha Studija Viva Ludež? Kako se moglo dogoditi da tri mlada novinara iz jugoslavenske poluprovincije smognu inteligencije, upornosti i hrabrosti da relativno nevažan tjedni humoristički prilog pretvore u najvažniji političko-satirički fenomen cijeloga jednog razdoblja? Kakva se to kreativna i ljudska dobra sreća morala slučiti da Ivančić, Lucić i Dežulović, zajedno s prijateljima i suradnicima, stvore i uzdignu Feral Tribune do njegove povijesne važnosti i kvalitete?

„Danilo Kiš ima sjajan izraz: udeo truda i čuda“, kazat će Predrag Lucić. „Nužni su talenti, i želja, i volja, ali mora se sklopiti i neko čudo da nađe bliske ljude, ljude koji se nadopunjuju, vole i poštuju, pa da stvore odnos koji nije nametnut, iskalkuliran, nego spontan i prirodan“.

Prve barikade i krvavi rasplet

Feral Tribune prvi je put objavljen 12. studenoga 1989. Onome prvom imenu, Senjanovićevu Feralu, Dežulović je dometnuo taj maestralni Tribune, dodavši time već dotad značenjski bogatom Feralu još i zvukovnu aluziju na Herald, pa će ime Feral Tribune, značenjskom i zvukovnom višeznačnošću, ostati trajni putokaz za sve što je pod tim naslovom objavljeno.

Najtežu ratnu godinu Feralovci su proveli proveli na ratištima kao ratni reporteri

Nakon prvih demokratskih parlamentarnih izbora, stvari su se počele odvijati veoma brzo. Zov ratnih truba koji je pristizao s istoka te paralelno srpsko-hrvatsko nacionalno putovanje u prošlost i krvoproliće, naslućivalo je krvavi rasplet jugoslavenske drame.

Kad su oko Knina postavljene prve barikade, u Hrvatskoj je počeo rat. Zao duh vremena Feral je izrazio zloslutno, ali nedostižno majstorski, u travestiji poznate pjesme Dragutina Tadijanovića, objavljenoj 9. kolovoza 1991.

 

DJEČAK U SJENI VRBE

(Dragutin Autonomijanović)

Nad livadama šume vojni MIG-ovi

I nebrijane brade nose zadah, topao.

Tko barikadu stavio nije, rov iskopao –

 Dabogda mu pišo opao.

 

Vrba spušta meke grane

Na kamion s prikolicom.

U sjenci vrbe stoji dječak.

I puca.

 

Jedna od najvećih zasluga Ferala jest i u tomu što je sačuvao hladnu glavu u vremenima nacionalne vrućice. Ali, istodobno, Feral Tribune iščeznuo je iz Nedjeljne ni pola godine nakon što je HDZ preuzeo vlast, u listopadu 1990. Nije ovaj put posrijedi bila sudska zabrana, nego neslaganje s vlastitim urednikom, Krunom Kljakovićem.

Prvi broj Ferala u Slobodnoj Dalmaciji

Mjesec dana nakon raskida s Nedjeljnom, u kojoj su dali otkaze pripremajući se da zauvijek napuste novinarstvo, Ivančića, Lucića i Dežulovića u Slobodnu Dalmaciju pozvao je glavni urednik Joško Kulušić, „čovjek velikog poteza“, kako ga zove Predrag Lucić. Pristali su, ali pod jednim uvjetom: da ni zarez ne smije biti promijenjen od onoga što pripreme za tisak. Kulušić je pristao, i taj dogovor, kako će feralovci s poštovanjem naglasiti, nikada nije prekršio.

Kada je „ekipa“ prešla u Slobodnu, Knin je već tri mjeseca odsječen. Na barikadama su odjeknuli prvi pucnji, i pale prve žrtve. Armija je počinjala otvoreno prijetiti, da uskoro napadne Sloveniju. Za samo nekoliko mjeseci, gorjet će polovina Hrvatske.

Feralovci postaju ratni reporteri. Kad je krenuo rat u Hrvatskoj, Dežulović, Lucić i Ivančić su najtežu ratnu godinu, zajedno sa Zvonom Krstulovićem, Željkom Maganjićem i još nekima, proveli na ratištima, ispisujući dojmljiv, do danas neprepoznat ratnoreporterski opus. Od Slavonije do Dalmacije opisali su što su vidjeli, bez uljepšavanja i opravdavanja, ne prikazujući ratnu patnju lakšom ni potrebnijom nego jest.

Izvještaji s one strane barikada – Lucić, Ivančić i Dežulović u Kninu

U tim tekstovima, čovjek koji je morao pobjeći iz Aljmaša a u Dalju ostaviti sina policajca, nije ponosni Hrvat koji dostojanstveno žrtvuje sina, nego očajni i uplašeni otac ogorčen i na taj idiotski rat i na svoju bešćutnu vladu. Za ratne reportere Slobodne Dalmacije rat je prokletstvo, ma koliko bio borba za slobodu. No takvo stajalište košta: “Odjednom izbijaju razlike, čak i u najužem krugu. Kreću sumnje: pa je li to baš tako kako vi pišete; svi drugi kažu jedno, vi tvrdite drugo…”, svjedoči Boris Dežulović. Kasnije, zaposleni Slobodne Dalmacije odlikovani su Spomenicama domovinskog rata – feralovci, međutim, nisu. Kada je to čuo njihov ratni drug Željko Maganjić, svoju je spomenicu odbio primiti.

Vlast guši Slobodnu zbog Ferala

Slobodna Dalmacija Joška Kulušića Feralu je ipak sigurno utočište. Dnevnik razotkriva ratno naličje Splita: Nikola Visković upozorava na mučenja u Lori, Zvonimir Krstulović na ubojstvo srpskog para u Žrnovnici, Viktor Ivančić na gradsko nasilje, otkriveni su i drugi zločini: likvidacija obitelji Zec, nestanci Srba u Gospiću, Drago Hedl piše o nasilju u Osijeku… Feralova satira ne posustaje, žigošući podjednako miloševićevsku agresivnost i tuđmanovsku nedemokratičnost.

I vlast diže čizmu: “Slobodna Dalmacija je jugounitarističko i antihrvatsko glasilo. Glavni i odgovorni urednik Joško Kulušić izdaje svoje privatne novine u kojima objavljuju monstrumi poput onih iz Feral Tribunea“, govori 30. svibnja 1992. dužnosnik HDZ-a Drago Krpina, i najavljuje podržavljenje. Sljedećih osam mjeseci proteći će u neravnopravnoj borbi Slobodne Dalmacije protiv autokratske Tuđmanove vlasti u usponu. “Dok smo mi ovdje, Slobodna neće nikada biti krpina!”, govori tih dana glavni urednik Joško Kulušić na jednome od brojnih zborova pobunjenih novinara.

U ožujku 1993., Slobodna zbog štrajka ne izlazi; pet dana kasnije, uzdrmana unutarnjim trzavicama, opet je na kioscima. HDZ je pobijedio. Ivančić razočarano piše: “Ako jednom budemo realno progovorili o hrvatskome novinarstvu danas, sigurno je da ćemo ga se morati prisjetiti s primjerenim stidom”.

Slobodna je pala, Feralovci odlaze i razmišljaju o vlastitoj novini, a stiže i prva od brojnih nagrada:

„Slijedeći univerzalna, kozmopolitska načela na kojima se zasniva novinarstvo u slobodnom svijetu, pisci Ferala djelovali su kao mnogo iskreniji rodoljubi od niza onih kojima su puna usta patriotskih fraza.” Tako je žiri nagrade tjednika Danas u veljači 1992. objasnio dodjelu priznanja Feralu za 1991.

 

U IDUĆEM NASTAVKU: “Feral” je ozbiljniji od Sabora pet puta

Prijašnji nastavak:

“UVOD U FERAL TRIBUNE” (1) – Kako je nastao Feral Tribune