RAZGOVOR Kanadski pisac David Homel: Moje knjige govore o djetinjstvu koje nikad nisam imao @ Rijeka
Njegova Hrvatska nije samo turistički raj, već i zemlja u kojoj se osjećaju posljedice rata, stoga je američki Kirkus proglasio „Putujući cirkus“ savršenom knjigom za objašnjavanje ratnih situacija djeci.
Rijeka – Kanadski autor romana za djecu i odrasle David Homel gostovat će sutra u Rijeci, gdje će u sklopu Tjedna dobre dječje knjige u trsatskom ogranku Gradske knjižnice predstaviti svoj novi roman „Putujući cirkus“ – objavljen u izdanju riječke Naklade Val – čija se radnja odvija dijelom i u Hrvatskoj. Homel je posljednjih dana na turneji Hrvatskom, posjetio je Pulu, danas je u Pazinu, a nakon Rijeke dolazi i u Zagreb, a njegova jedinstvena perspektiva predstavlja zanimljiv način gledanja na našu zemlju i naše ljude…
Njegova Hrvatska nije samo turistički raj, već i zemlja u kojoj se osjećaju posljedice rata, stoga je američki Kirkus proglasio „Putujući cirkus“ savršenom knjigom za objašnjavanje ratnih situacija djeci.
– Za nas u Kanadi rat je nešto što vidimo na televiziji. Nešto daleko, u Siriji, Afganistanu, takvim mjestima. Rat nam se ne čini stvarnim. Prava opasnost je, zapravo, tehnološki rat, rat dronovima, rat bombama bačenim s visine od 10 tisuća emtara jer oni na čijoj je strani tehnologija ne osjećaju da su tu ikakvi ljudski životi ugroženi, kaže Homel.
Sam je Hrvatsku posjetio više puta, a sva njegova obiteljska putovanja uključuju poprilično riskantne situacije – tako da gostovanje na bivšem frontu ne spada među osobito istaknute doživljaje. Uostalom, samo uzbudljiva iskustva stvaraju zanimljive romane…
– U svojim smo knjigama moja supruga i ja opisali četiri različite obiteljske pustolovine i razne opasnosti. Naravno, naposlijetku svi izađu živi i dobro se zabave. U prvoj knjizi, „Travels with My Family“, obitelj se susreće s aligatorima, pješčanim olujama i revolucijom u meksičkoj državi Chiapas. Te smo stvari radili i u stvarnom životu. Moje se djetinjstvo potpuno razlikovalo od načina života junaka u mojim knjigama. Sa svojim sam roditeljima otišao na samo jedan odmor, jedno putovanje i to nije bilo jako ugodno iskustvo. Previše svađanja. Stoga moje četiri knjige, na neki način, govore o djetinjstvu kakvo nisam nikad imao, a htio sam ga, kakvo su moja djeca imala, objašnjava Homel.
Iako je sam zadovoljan i oduševljen gostoprimstvom u našoj zemlji, njegovi likovi baš i nisu… Štoviše, stekli su dojam da Hrvati i ne vole baš strance.
– Ta je misao izrečena, prije svega, stoga što su se Charlie i njegova obitelj u Rijeci izgubili, a nitko im nije htio pomoći pronaći put. Problem je u tome što je naziv ulice koju traže već promijenjen, nisam siguran zašto, pa je i to dio knjige. Hrvatska je poznata po kulturi gostoljubivosti, ljudi se zanimaju za vas dolazite li iz strane države, nepoznatog mjesta. Mislim da tu uživate velik ugled. Anegdotalno, sam govorim neki oblik hrvatskog jezika, ali sa stranim naglaskom, pa mi se ljudi često smiju. No, to mi ne smeta, govori Homel.
Jezik je i važan dio knjige, jer likovima u romanu nije jasno kako može postojati grad, štoviše otok, koji u svom imenu nema samoglasnika. Pa se pitaju kako se uopće ta riječ, Krk, čita?
– Charlie, glavni lik u romanu, ima 12 godina, želi razumijeti ljude i pomalo je frustriran jer to ne može. On i njegov brat sa sobom nose knjižicu „Hrvatski za početnike“ iz koje su naučili nekoliko fraza poput „blitva“ ili „krumpir“. Mislim da se mnoge komične situacije događaju akda počente učiti novi jezik, tako da, zapravo, trebamo više, a ne manje jezika, zaključuje Homel.
*Dijelovi razgovora preneseni su, uz dopuštenje, iz razgovora objavljenog u tjedniku Express.
