Art kino ugostio zanimljivu tribinu: Koliko se vole romantični filmovi i feminizam? Mogu li sapunice emancipirati žene?
Kad malo bolje promislimo, većina romantičnih filmova ima sretne završetke, a ovaj je žanr kroz povijest često podcjenjivan. Ljubavni su filmovi uglavnom služili za gledanje kada su žene odmarale od kućanskih poslova i odlučile pustiti „mozak na pašu“. Zbog toga se smatralo kako je romantični film stvoren za uživanje, ali ne i za nagrade.
Rijeka – Gledaju li muškarci s užitkom romantične filmove? Gledaju li žene porno filmove? U kojoj mjeri filmska umjetnost prati društvena događanja i vrijeme u kojem živimo? Snima li se iz tog razloga u posljednje vrijeme više ljubavnih filmova o homoseksualnim vezama i transrodnosti ili romantičnih filmova koji nemaju happy end?
Sve su to pitanja o kojima se može raspravljati, a raspravljalo se tako na okruglom stolu koji je nazvan „Feminizam i filmska romansa“ u organizaciji Art-kina Croatia na kojemu su vrsni stručnjaci Tea Škokić, Boris Ružić i Nataša Antulov govorili o romantičnoj ljubavi i seksualnosti na filmovima. Uz njih, moderatorice i također stručnjakinje, Marija Katalinić i Dubravka Dulibić-Paljar vodile su ovaj zanimljivi razgovor koji je potaknuo na razmišljanje.
Kad malo bolje promislimo, većina romantičnih filmova ima sretne završetke, a ovaj je žanr kroz povijest često podcjenjivan. Ljubavni su filmovi uglavnom služili za gledanje kada su žene odmarale od kućanskih poslova i odlučile pustiti „mozak na pašu“. Zbog toga se smatralo kako je romantični film stvoren za uživanje, ali ne i za nagrade.
Boris Ružić, poslijedoktorand na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci, usporedio je to sa SF filmovima. Objasnio je kako romantični filmovi funkcioniraju pretežno po istom principu, a slično je i sa znanstveno-fantastičnim filmovima. Naime, često tu postoji žena koja se zaljubi, nastane neki problem koji se kroz film razrješava, a rasplet uglavnom završi vjenčanjem. Za SF filmove Ružić smatra kako isto postoji jedan junak koji ima nadnaravne moći ili vidi nešto, a nitko mu ne vjeruje, pa se uhvati u koštac s problemom i postane heroj. Iz toga se može zaključiti kako većina filmskih žanrova funkcionira prema točno utvrđenom principu, a iznimke su rijetke. Isto tako, romantični se filmovi smatraju žanrom namijenjenim ženama, kao i sapunice, dok je u sve više suvremenih blockbustera moćna žena glavni lik. Bez obzira na vrijeme u kojem živimo, i dalje se smatra kako je to prvenstveno ženski film, pa se emancipacija samo uklopila u već postojeći kalup – žena je postala jača i neovisnija, ona ima emocionalnu moć.
Izvor grafike: Art kino Croatia
Nije žena postala jača samo u filmu, već i u sapunicama, a Tea Škokić, znanstvenica pri Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, tvrdi kako je Turska zbog toga imala „problema“, jer su žene postale emancipiranije zahvaljujući gledanju turskih sapunica. S druge strane, istaknula je kako se u tajlandskim sapunicama često može vidjeti silovanje koje se smatra najvišim oblikom strasti. Ženski se lik uglavnom nakon silovanja zaljubi u muškarca, što potiče na zaključak kako je percepcija žene na ekranu i kulturno te prostorno uvjetovana. Škokić je rekla kako je feministkinjama strano i jedno i drugo, i silovanja koja su češće bila kod za strast u prošlosti, ali i romantična ljubav koja se prikazuje na filmovima.
Kada se objektivnije sagleda, ljubav na filmu i ljubav u stvarnosti uglavnom su prilično oprečne. Nataša Antulov, dramaturginja i predavačica na studiju glume Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci, čija je predstava „Lolipop“ progovorila o ženskoj seksualnosti, istaknula je kako je govorenje o seksu i seksualnosti i dalje u „sivoj zoni“. I dalje je takvo što, pogotovo u našem podneblju, tabu tema, a Ružić je istaknuo i kako u našim filmovima nedostaje duha, dok su likovi uglavnom traumatizirani.
Iako je ljubav jedan od najintenzivnijih osjećaja, a seksualnost dio neverbalne komunikacije, zanimljivo je kako se i dalje ne događa značajnija revolucija u filmovima takve tematike, pogotovo u romantičnim filmovima. Čast izuzetcima i onima koji su se usudili eksperimentirati propitkivanjem seksualnosti likova, no tržište je još uvijek preplavljeno tipiziranim likovima poput ženskih alfa junakinja iz „Seksa i grada“ ili onih koje su najsretnije na kraju filma, na svome vjenčanju.
