Butorac ponovno uzvratio Muzuru: “Zakašnjeli kamikaza s pismom bombom”
Najjezgrovitiji je bio jedan prijatelj koji je napisao – šutneš go… pa ti smrdi postol!, stoji u Butorčevu odgovoru Muzuru.
Rijeka – Dopisivanje Amira Muzura i Franje Butorca nastavlja se pa je tako uslijedio još jedan Butorčev odgovor naslova “Zakašnjeli kamikaza s pismom bombom” , koji prenosimo u cijelosti u nastavku.
Dragi moj Amire,
Mora se priznati da si neumoran. No da bi – kako Ti kažeš – gledateljima bilo lakše pratiti ova naša, nimalo epistolarna, dopisivanja evo i kratkog pojašnjenje. Amir je nakon godina šutnje (kao pasivni član PGS-a) poslao otvoreno pismo Nikoli Ivanišu i meni. Kako meni ne treba puno kada me se bocne, ja sam odgovorio nakon nekoliko dana. Pismo je bilo poslano na službeni e-mail PGS i dobio sam ga s te adrese. Odgovorio sam na isti način, a navodno je već isti dan (mislim da je to bilo 25. svibnja, jer mi Amir na kraju čestita Dan mladosti, kao da on u to vrijeme nije ni živio ni disao!?) Amir poslao odgovor na moj odgovor. Pošteno govoreći nije mi se dalo dalje baktati s tim bedastoćama, pa nisam odgovorio, ali je Amir – željan akcije i dokazivanja mogućem novom šefu – počeo s objavom pis(a)ma na društvenim mrežama. Od petka sam bio na ladanju (dakle, ne nosim baš gaće na štapu kako skoro likuje moj dragi Amir!) i nije mi padalo na pamet inkomodirtati se odgovarajući na pisma koja sam već dobio i pročitao.
No, ne lezi vraže. Petak, subota, nedjelja (dan drugog kruga lokalnih izbora) zvoni telefon, dolaze poruke… Imamo i Amir i ja podosta ljudi koji znaju i jednog i drugog: neki pitaju što Vam to treba, drugi navijaju i hrabre me da tog licemjera oderem i slično. Jasno, oni koji drže Amirovu stranu – ne javljaju se meni. Vjerojatno govore Amiru slično kao ovi koji zovu mene.
Najjezgrovitiji je bio jedan prijatelj koji je napisao – šutneš go… pa ti smrdi postol!
Neće biti baš tako. Kao što su pažljivi (ako takvih ima?!) čitatelji vidjeli Amir u dva navrata izražava strah i bojazan da će biti izbačen iz PGS. Ne shvaća da je strah bezrazložan, jer je sam sebe izbacio iz PGS, jer PGS je stranka ljudi dobre volje od osnutka – i to je nešto što se nije mijenjalo do današnjih vremena. Amiru zato nije jasno zašto je ostao u PGS usamljen i otuđen. Pokazao je svoje pravo lice kada je bio gradonačelnik Opatije. Nisam ga (ni ja ni mnogi drugi koji mu taj čas nisu trebali i nisu mu bili važni!) mogao dobiti na telefon ni pod razno. Kada sam mu želio prenijeti neke informacije nakon razgovora s g. Ostojom koji je kupio većinski paket Liburnije, preko njegovih suradnika sam mu morao prenijeti poruku. O tome kako je plesao po zvjezdicama i oko njih, koje je pokušao u Opatiji oživjeti po uzoru na holivudske zvijezde bolje je ne govoriti. Na internetskim mrežama i wikipedijama i danas stoje ocjene o tom projektu. O gradu muzeju u kojem je namjeravao zatrti svaki život bolje da i ne govorimo. Jel’ se i sam Amir ikada upitao koliko je pridonio betonizaciji Opatije i koliko su mu Opatijci odobravali o(p)stajanje na vlasti uz podršku HDZ-a?
Možda je red da kažem zašto sam Te nazvao ljigavcem i nemoralnim čovjekom, da pažljivi čitatelji ne ostanu bez te informacije. Kao gradonačelnik kupio si brošure za rano otkrivanje raka na dojki kod žena i grohotom se smijao kako si me nasanjkao jer si naručio točno jedan komad više od predviđenog broja kako bi dobio najveći rabat. Taj Tvoj smijeh i ljigavost je nešto što se pamti i daje mi pravo da Ti kažem kako si doista u tom času bio ljigav i nimalo dostojanstven.
No, to su sve sitnice – jer spremni smo učiniti sve za vlast i čast, zar ne? Zato meni Amir stalno spočitava moju komunističku prošlost. Dragi moj Amire, ja se te prošlosti nimalo ne sramim, jer sam i tada i danas bio svoj i nikome se nisam ulagivao niti me je tko mogao kupiti. Časno sam izgubio u utrci za župana i čestitao pobjedniku. Ni na kraj mi pameti nije palo vrijeđati suparnika i propitivati njegovo zdravlje na način kako si to Ti učinio i dobio koji postotak glasova više u utrci za župana od mene. Pitaš li se koliko si postotaka glasova časnih ljudi izgubio takvim ponašanjem?
Amir se je sprdao s kandidaturom svoje partnerice Ive Rinčić u razgovoru sa mnom. No, kada je vidio da je drugi krug sve manje izgledan i da Iva neće u drugi krug (ali ostao je ipak još jedan konj za trku, pardon za gradonačelnika), pa je trebalo požuriti dokazati koliko vrijedi njegovo pero i smisao za pisanje. Zato je Amir, kao zakašnjeli kamikaza u ranu jesen 1945., nekoliko dana prije drugo kruga lokalnih izbora, obrijao glavu, spremio uvojak kose i sjeo u pismo-bombu kojom će pokositi gadove i prevrtljivce iz PGS i osigurati Davoru Štimcu pobjedu u gradu Rijeci u drugom krugu, a po mogućnosti i Gariju Capeliju u Županiji.
Uzvišenoga li cilja? Tako se žrtvovati, bez zadrške i premišljanja. Tko ne bi nagradio takav čin i takvog čovjeka. Njegovi gospodari i na fakultetu i u politici sigurno bi to obilato honorirali. Iako je već pogolem honorar ubrao, jer više od pola radnog vijeka prima plaću iz državnog proračuna, od novca koji u proračun uplaćuju porezni obveznici.
Amir se upinje dokazati kako smo mi u PGS nedosljedni i šurujemo s SDP-om. No, nimalo mu nije upitno njegovo dodvoravanje HDZ-u koji mu je omogućio gradonačelnički mandat u Opatiji. Reklo bi se – svaka ptica svome jatu leti. Kad mi nismo njemu predbacivali takvo ponašanje, časni je Amir našao potrebnim upozoriti na naše ponašanje. Pa Amire, zar ljudi nemaju pravo na političko opredjeljenje i mišljenje, posve slobodno i po svojoj volji?
U jednom od brojnih rječnika turcizama našao sam da se riječ muzur tumači kao sluga, prozivar u mehkemi (sudu). Tko jednom služi gazdu kao što je HDZ, ostaje vječno u takvom položaju.
Zato više neću odgovarati na Tvoje (očekivane) nove pisanije.
Sretan budi i uživaj u svom uzaludnom pokušaju uništenja PGS, Nikole, mene i … Možda, ipak štetiš najviše sebi.
Ako poželiš popiti kavu, rado ću Te pozvati – u ime prošlih vremena.
Iskreno,
Franjo Butorac
