Član Radničke fronte Hrvoje Štefan: Kandidatura Marka Filipovića dobra je za Katarinu Peović
U svom istupu predstavnik Radničke fronte podržao je Filipovićevog protukandidata na unutarstranačkim izborima, Vojka Brauta, koji je u konačnom prebrojavanju ostao „kratak“ za jedan glas.
Rijeka – Hrvoje Štefan, nekadašnji član SDP-a i izazivač Vojka Obersnela za poziciju predsjednika gradske organizacije, a sada istaknuti predstavnik Radničke fronte i partner Katarine Peović, komentirao je odluku bivših stranačkih kolega da Marka Filipovića istaknu kao kandidata za gradonačelnika Rijeke na sljedećim lokalnim izborima.
– Mnogi SDP-ovci znaju moje mišljenje o Marku Filipoviću a zna ga i sam Marko jer sam mu ga u nemalo prilika otvoreno iznosio ‘u lice’. Već od samih početaka našeg zajedničkog članstva u Forumu mladih i SDP-u Marko se krenuo negativno isticati svojim oportunizmom. Od toga da je na izbornim konvencijama državnog Foruma mladih kao delegat izigrao odluke i dogovore lokalne organizacije do toga da se nikada nije bio spreman suprotstaviti stvarnim ili zamišljenim autoritetima u Forumu mladih i u stranci već je prije svega gledao što će njemu osobno donijeti probitak ili barem osigurati nezamjeranje onima koji imaju ili bi mogli imati utjecaj na stranačku kadrovsku politiku. Treba reći da je Marko Filipović poprilično ugodna, šaljiva i simpatična ličnost i sugovornik za nekoga tko u razgovoru ne želi suprotstavljanje mišljenja i kome simpatičnost proizlazi iz toga da osoba potvrđuje ono što govorite ili da neslaganje prešućuje. To je nažalost oduvijek u SDP-u bilo očekivanje koje je dolazilo od osoba na rukovodećim pozicijama – bez obzira na razlike u ‘stilu’ vladavine. S obzirom na takvu oportunističku klimu u kojoj se očekuje podilaženje stranačkim rukovodiocima i s obzirom na nedemokratske procedure zahvaljujući kojima predsjednici u SDP-u ostvaruju presudan utjecaj u kadroviranju, a posebno u određivanju stranačkih kandidata za pozicije u predstavničkim i izvršnim tijelima vlasti, Marko Filipović je od samog početka dobro zaplivao i brzo se našao na pozicijama u tijelima javne vlasti, ali i unutarstranačkim i foruma mladih. Na niti jednoj od tih pozicija nije se istaknuo sa svojim djelovanjem i političkim stavovima već isključivo svojim oportunizmom prema onome tko ga je postavio. Treba reći da je Marko ipak bio mudriji od nekih drugih stranačkih poltrona koju su znali degutantno laskati rukovodiocima i njih same dovoditi u neugodnu situaciju, kao recimo Ana Komparić Devčić Obersnelu, ali je u kritičnim trenucima iskazivao lojalnost autoritetu kada su se lomile neke važne stranačke odluke, naveo je Štefan.
Dodao je kako je Vojko Obernsel, nakon što je preuzeo predsjedavanje riječkim SDP-om od Vladimira Šepčića jer mu nikako nije odgovaralo da Šepčić saziva sjednice na kojima se preispituje gradska politika, odlučio gotovo u potpunosti umrtviti stranku i svesti je na puki servis njegovoj vlasti u Gradu i na izbornu logistiku.
– Pored pacificiranja stranke Obersnel je procijenio da bi mu Marko Filipović zbog svojeg oportunizma i bez minimalne spremnosti na suprotstavljanje i kritiku, mogao biti idealan zamjenik kao gradonačelniku. I zaista, Filipović je postao dogradonačelnik i u javnosti se njegov angažman mogao primijetiti isključivo kroz odrađivanje raznih protokolarnih poslova, primanja delegacija, posjećivanja raznih događanja koja sponzorira Grad ili organiziraju gradske institucije i sl. Nikakvih političkih stavova od Filipovića se nije moglo čuti, sve se svodilo na par riječi prilikom obilježavanja antifašističkih praznika i javnu podršku ponekim humanitarnim akcijama. Zatim je Obersnel, kojem se nikada nije dalo baviti strankom i koji je postao predsjednik riječkog SDP-a samo da mu se stranka što manje upliće u njegovu vladavinu na Korzu 16, odlučio da bi Filipović mogao preuzeti njegovo mjesto kao predsjednik riječkog SDP-a jer je znao da će Filipović raditi sve što mu on kaže – drugim riječima, da stranka neće i dalje ništa raditi nego biti servis Obersnelu. I zaista, od kada je Marko Filipović preuzeo funkciju predsjednika riječkog SDP-a, organizacija je nastavila sa ‘mrtvilom’ gdje puno ljudi iz same Rijeke uopće ne zna da je Filipović predsjednik riječkog SDP-a jer gotovo nikada ne nastupa javno kao predsjednik SDP-a niti iznosi bilo kakve političke stavove, a kamo li nešto po čemu bi se razlikovao od Obersnela ili ne daj bože kritizirao. Sada kada je Obersnel na odlasku odnosno kada najavljuje da je ovo njegov zadnji gradonačelnički mandat, jasno je da je upravo njegova želja da Marko Filipović bude njegov nasljednik na poziciji gradonačelnika, ako zbog ičega onda zbog toga jer je nekritički sudjelovao u dva mandata u vlasti kao njegov zamjenik – što ga čini idealnim nasljednikom koji će nastojati da sva problematična pitanja i potencijalne afere ostanu ‘zakopane’ jer bi se s njihovim ‘otkapanjem’ postavilo pitanje odgovornosti i samog Marka Filipovića, poručio je Štefan.
U svom istupu podržao je Filipovićevog protukandidata na unutarstranačkim izborima, Vojka Brauta, koji je u konačnom prebrojavanju ostao „kratak“ za jedan glas.
– Vojko Braut je neusporedivo artikuliraniji u političkim stavovima od Marka Filipovića i isto toliko bolji retoričar, a napravio je i puno manje kompromitirajućih kompromisa od Marka i nije se libio u puno navrata biti otvoreno kritičan i prema Obersnelovim stavovima i politikama gradske vlasti. No, prilika koju je propustio bila je kada je odustao od kandidature za predsjednika riječkog SDP-a na zadnjim izborima (između ostalog i zato jer je Obersnel najavljivao da će se u tom slučaju onda i on ponovno kandidirati). To je kompromis koji nije trebao napraviti jer je tada već radio sa stranačkom bazom po mjesnim odborima i to je bila prilika da se sa kvalitetnim programom i distancom u odnosu na Obersnelvo političko nasljeđe kandidira i trasira novi pravac u lokalnom SDP-u S obzirom da to nije učinio, opravdano mu je takav kompromis otežao da danas bude većinski legitimiran kao kandidat za gradonačelnika, gdje su Filipoviću oportunizam i Obersnelova podrška omogućili relativnu konsolidaciju moći i utjecaja u riječkoj organizaciji SDP-a i izbor kao budućeg kandidata za gradonačelnika. S obzirom na najavljenu kandidaturu Katarine za gradonačelnicu Rijeke smatram da je puno bolje što će ispred SDP-a kandidat biti Marko Filipović a ne Vojko Braut. Prije svega zato jer je on personifikacija dosadašnje kompromitirane SDP-ove vladavine u Rijeci odnosno ne predstavlja niti minimalan otklon u odnosu na Obersnelovu dvadeset godišnju vladavinu, ali isto tako zbog činjenice da je potpuno nesposoban za sučeljavanje i debatiranje o politikama i političkim stavovima (za razliku od recimo Obersnela koji je dobar retoričar) a i karizme nema niti u tragovima, što je također odraz njegovog oportunizma. Sve to skupa ne garantira da Marko Filipović neće biti budući gradonačelnik Rijeke, no u tom slučaju može se reći da je riječko višedesetljetno propadanje došlo u fazu potpunog potopa, baš u skladu s Obersnelovim neizgovorenim djelatnim motom – ‘poslije mene potop’, zaključio je Štefan.
