FOTO Izložba ‘Uključene, aktivne, svjesne’: Sve uloge jedne žene, položaj Afrikanki i žensko svećenstvo u Kortilu

Iva Matić 4 years ago Scena

Razni pokreti poput Me Too i Free the Nipple također nastoje doprinijeti boljem položaju žena, no koliko su ovakve izložbe i takvi pokreti shvaćeni ozbiljno? Koliko smo ustvari upoznati sa ravnopravnošću i je li nam ta tema postala dosadna? Suvremeno doba iziskuje i suvremeno razmišljanje, pa je možda napokon vrijeme da se stvarno dobro preispitamo što je ravnopravnost i tko je određuje.

Rijeka – U Galeriji Kortil može se pogledati izložba udruge Organ Vida pod nazivom „Uključene, aktivne, svjesne – ženske perspektive danas“. Osim što je to fotografska izložba, propitkuje ulogu i doživljaj današnje žene, ne samo zapadnjakinja, već i onih iz egzotičnijih krajeva poput Afrike.

Sve su umjetnice toj temi pristupile na svoj način, društveno, socijalno, intimno ili interpersonalno. Zanimljivo je da je ova izložba već održana 2018. godine u Zagrebu, a u Rijeci se nalazi manji broj izloženih fotografija umjetnica zbog manjeg prostora.

Među radovima koji su se tada prikazali u Zagrebu, bili su i oni dokumentarni hrvatske umjetnice Nore Novak iz Dubrovnika kojoj je inspiracija bila Prapratnica, dom njene majke. U Kortilu su izloženi radovi Nausicee Giulije Bianchi čija je tema bila “Zaređivanje“. Rimokatolička crkva je strogo zabranila žensko svećenstvo, a autoricu je to navelo da se fokusira na vjerski neposluh.

Na one žene koje su se odlučile usprotiviti takvoj odluci i nezakonito se zarediti u sklopu globalnog pokreta „Rimokatoličke svećenice“ od 2002. godine na dalje. Je li suvremeno doba zaista suvremeno doba i koliko su žene još uvijek neravnopravne muškarcima? Zanimljivo je da je umjetnica „ušla“ u sfere tradicionalnog, patrijarhalnog i oko toga počela graditi priču. Za zaključiti je da se upravo u tradicionalnome i religijskome položaj žene gotovo ni ne mijenja, iako ima onih koji razmišljaju o tome i suprotstavljaju se zastarjelome.

Ilona Szwarc, Poljakinja s prebivalištem u SAD-u, svojim je portretima, u koje je uključila i dvije dvojnice, odlučila preispitati vlastito postojanje. Ono po čemu se ističe je metoda zrcaljenja, na nekoliko se fotografija u njenim očima može vidjeti ona, tj. njene dvojnice. Koliko je ženi koja je strankinja u državi u kojoj živi teško ili lako uklopiti se, kada se točno uklopi i postane neprimjetnija? Pokazala se bez pretjerano puno šminke i opet unijela dozu subjektivnosti u nastajanju fotografija. Svoje je radove nazvala „Nova žena, doista“ te je samim uključivanjem dvojnica i dala do znanja kako nije ista osoba prije i nakon životnih promjena poput preseljenja.

Za snažne žene je dosta česta usporedba sa stijenom, a umjetnice Cemre Yesil i Alice Caracciolo upravo su povezale ženu i kamen. One svojim radovima preispituju odnos žene, kamena i prirode, a sve je nastalo iz proučavanja kipa Djevice Marije. Koliko uloga jedna žena može imati? Može li biti sve što poželi?

Njemačka umjetnica Catrine Val svoje je autoportrete nazvala „Feministkinja“ i ušla u različite uloge. Bila je umjetnica, model, kućanica, cirkusantica, bavila se odmakom od same sebe, a na cijeli projekt potakla ju je činjenica kako žena danas mora igrati veliki broj uloga. S tim se poprilično možemo složiti što se tiče Zapada, no što je sa nerazvijenijim kontinentima poput Afrike?

Projekt Glorije Oyarzabal naziva „Woman Go No’Gree“ možemo interpretirati na način da je umjetnica svojim radovima postavila pitanje: „A što sa feminizmom u afričkom društvu?“ te je htjela pokazati detalje iz svakodnevnih života tamošnjih žena. Pokušala je dočarati njihov duh i preslikati njihov identitet, a saznanje da su se svojim predstavljanjem htjele odmaknuti od svoje kulture ju je fasciniralo. Željele su se predstaviti individualno i nezavisno od svoga okruženja, a vidljivo je da su i one željne promjene i odmaka od tradicije. Tako je čak nastala i zavjesa na kojoj je prikaz afričke žene koja nije željela pokazati svoj izgled i identitet, ali se ipak željela predstaviti.

Ovu se izložbu može pogledati do 15. veljače od 10 do 13 ili 17 do 20 sati. Razni pokreti poput Me Too i Free the Nipple također nastoje doprinijeti boljem položaju žena, no koliko su ovakve izložbe i takvi pokreti shvaćeni ozbiljno? Koliko smo ustvari upoznati sa ravnopravnošću i je li nam ta tema postala dosadna? Suvremeno doba iziskuje i suvremeno razmišljanje, pa je možda napokon vrijeme da se stvarno dobro preispitamo što je ravnopravnost i tko je određuje.