FOTO Osvrt na 39.Ina Buzetski dani 2020.: Bez Komušćice i baklji – ni to – to

Miroslav Krpan 4 years ago Sport

Buzet i njegovi hrabri oktanski entuzijasti okupljeni u Autoklubu Buzet, uz niz vanjskih suradnika odlučno su rekli „ne“ koroni, „da“ utrci. Radi kontinuiteta, radi tradicije, radi časti, radi ponosa i sjete. Prilagodili se svim epidemiološkim mjerama i zasukali rukave. Za nama je još jedno uprizorenje oktanskih „Buzetskih dana“.

Buzet – Osmišljena je početkom 80-tih godina prošlog stoljeća i prvi put održana 5.rujna 1982.godine, na dionici prometnice od Buzeta prema Cerovlju, tada 4.209 metara dugoj, improviziranoj stazi za brdske auto utrke, od Mosta do Svi Svetih. Prolazile su godine i godine, utrka je rasla u svakom pogledu. Postala je, već poodavno, kultna automobilistička sportska manifestacija na prostorima Hrvatske, svojevrsni praznik automobilizma kojim je pitoreskni istarski gradić Buzet postao istinska hrvatska automobilistička prijestolnica. Rast se osjetio i u produljenju same staze, na 5.001 metar, nekih 800 metara dulju dionicu od Svi Svetih do Peničići.

Bilo je to 2000.godine kao pretpostavka uključenja buzetske perjanice u bodovanje FIA brdskog prvenstva Starog kontinenta. U Buzet su stizala slavna europska automobilistička imena, prvak do prvaka, a broj sudionika dostizao je i 260 sudionika iz 15-tak europskih zemalja.

A onda, u predvečerje još jednog u nizu znakovitih buzetskih jubileja, 40.utrke što treba uslijediti 2021.godine, svijetom je zavladala jedna opaka „teta“ imenom „korona“. Od početka ove godine malo je toga, u svim segmentima života, u cijelom svijetu, pa tako i u nas, kao prije. Zavladalo je neko „novo normalno“, nešto nedoživljeno, što sada svi skupa proživljavamo. Osjetio je to i sport, osjetio je i hrvatski automobilizam.

Buzet i njegovi hrabri oktanski entuzijasti okupljeni u Autoklubu Buzet, uz niz vanjskih suradnika odlučno su rekli „ne“ koroni, „da“ utrci. Radi kontinuiteta, radi tradicije, radi časti, radi ponosa i sjete. Prilagodili se svim epidemiološkim mjerama i zasukali rukave. Za nama je još jedno uprizorenje oktanskih „Buzetskih dana“.

GLEDATELJI I EUROPEJCI – DODATNI SU ŠUGO

Bili smo svjedoci jednog skromnog, ali veličanstvenog izdanja utrke punim imenom „39.INA Buzetski dani 2020.“, bodovnog natjecanja, ove godine tek za FIA CEZ Historic – Prvenstvo Srednjoeuropske zone za povijesna vozila i Prvenstvo Republike Hrvatske u dvije skupine – moderna i povijesna vozila. Izostali su europejci, sezona FIA PE na brdu je otkazana, izostali su stalni sudionici susjedi Slovenci, obzirom da je „korona“ jednostavno zbrisala međusobna razmjenska natjecanja,… izostali su mnogi. Ali Buzet su pohodili hrabri. U različitim skupinama startala su 124 vozača, od čega u službenim bodovnim konkurencijama ravno – stotinu.

Uz izostanak, proteklih godina naviklog broja sudionika, nekih 130 vozača, ovogodišnjoj besprijekornoj realizaciji utrke, u nekim novim okolnostima, sve na metar-dva razmaka, nedostajalo je još samo malo „šuga“. Ono, za Buzet važno i tradicijski značajno. Gledateljstvo ! Vatreni ljubitelji brzina morali su se dijelom zadovoljiti „ostankom doma“ i tek slikom na TV ekranima ili novim tehnologijama. Buzet je, tog uobičajenog rujanskog oktanskog vikenda, jednostavno bio – pust. Te dvije žlice šuga – gledatelji i veći broj vozača, jednostavno su osiromašili događaj koji se pamti i prepričava, sve do zimskih hladnih dana. Buzetski dani bez Komušćice i baklji – ni to – to !

MLADI SE DOKAZIVALI I – DOKAZALI

Ako ništa drugo utrke su bile super. Vozilo se na nož. A tek sedmorica veličanstvenih nisu imali sreće okončati jednu ili obje vožnje. Uz malo štete na svojim vozilima.

Pobjednik, u ovogodišnjoj konkurenciji – očekivan. Francuz Sebastien Petit u prototipu „Nova NP 01“ bio je neprikosnoven. Daleko od rekordnih vožnji, ali dostatno da gotovo 13 sekundi za sobom ostavi najvećeg rivala Talijana Fausta Bormolinija u formuli „Reynard K02“. Do trećeg je mjesta buzetske „generalke“ ove godine stigao Zagrepčanin Domagoj Pereković u svom, tog vikenda “poslušnom“ robusnom „Mitsubishi Lanceru Evo IX“, ujedno najbolji u Kategoriji I, ali i najbolji od 88 sudjelujućih hrvatskih automobilista. Među prvom desetoricom našlo se tako, dijelom i „koroni“ zahvaljujući, čak šest hrvatskih vozača. Uz Perekovića, Dejan Dimitrijević, Petar Dajak, Mario Jurišić, Matija Jurišić i Dejan Kopajtić.

Trojica Riječana, otac i sin Jurišići i Kopajtić pamtit će tako godinu kada je njihov grad Rijeka bio Europskom prijestolnicom kulture, a oni u Buzetu, na svom polju djelovanja, među deset najbržih. Mario Jurišić, iskusni riječki automobilist i višestruki prvak sezonu je posvetio „obučavanju“ najstarijeg od trojice sinova, do sada već znanom i trofejnom kartingašu, 17-godišnjem Matiji kojem je ovo bio treći brdski nastup u prvoj automobilističkoj sezoni, prvijenac u Buzetu. Mario je vozio (Audi A4 STW) prvu utrku u sezoni, rezultatom trećeg u grupi E1 i sedmim mjestom generalke, na korak do postolja preuzimajući pehar izustio „… ipak još nisam za staro željezo“.

A Matija je priča za sebe. Svoju „Škodu Fabia S2000“ vozi šampionski. U konkurenciji PH Kategorije I otac mu je „oteo“ postolje, ali sedmi u ukupnom poretku utrke i novom pobjedom grupe A i dalje, utrku prije kraja, ove godine „skraćene“ hrvatske sezone, vodeći je, bodovno izjednačen s najvećim na ovim prostorima Gosparom Nikom Pulićem. O prvaku će odlučiti Nikin domaći teren, kroz desetak dana u Dubrovniku. Pa, po onoj staronarodnoj „kome opanci, kome obojci“.

I treći Riječanin, po klupskoj pripadnosti, uvijek u vrhu, svestran u automobilizmu, pun trofeja, juriša na jedan dosad nedostignuti. Živući „zgora Bakra“, Dejan Kopajtić juriša naslov državnog prvaka grupe E1. Šest bodova prednosti ispred Dimitrijevića kojem se smiješi novi naslov ukupnog poretka PH.

Svoj prvi nastup na brdskim utrkama upisala su, uz Matiju Jurišića, još dva mlada vozača Autokluba RI autosport – prošlogodišnji junior sezone Marin Božičević osvojio je treće mjesto klase A7, a Renato Herc četvrto klase E1-16. Odustajanje Puljanina Saše Radole u grupi N izvrsno je, vrhunskim vožnjama iskoristio, u jednom od rijetkih brdskih nastupa znani relijaš, još jedan Riječanin, klupski kolega Kopajtića iz AK Rijeka, Ivan Pavlović. I sebe samog ugodno je iznenadio pobjedom u grupi, ispred iskusnijih Valtera Nežića,Nikole Radnjića ili Đive Franića, Dubrovčanina koji vodi u grupi N nakon tri natjecanja, s realnim izgledima novog naslova državnog prvaka. Buzetskom su stazom brdski prvijenac odvezli još poneki mladići: Karlo Pelicar (AKORK Skok racing 1993), Dario Merlić (AMK Zanatlija Zagreb),Luka Fabijančić (AK Ina Delta Zagreb), Nikolas Feher (AK Opatija Motorsport).

Dubrovčani su neprikosnoveni ove sezone u klupskoj konkurenciji, ali drugim mjestom u Buzetu Dejan Kopajtić, Ivan Pavlović i Marin Petrić doveli su Autoklub Rijeka na treće mjesto uoči zaključenja sezone.

Na utrci je bilo desetak istarskih automobilista, među kojima je najbolji plasman „generalke“ ostvario Lupoglavac Edi Kuharić (AK Opatija Motorsport) 11.mjestom, dok su Buzećani Valter Nežić (AK Buzet Autosport) i Viliam Prodan (AK Opatija Motorsport) bili drugi u grupama N, odnosno A. Pobjedu u klasi E1-14 slavio je Palmiro Medica (AK Buzet Autosport).

PRIČA ZA SEBE – POVIJESNI SPORT

Malobrojni, ali žestoki sudionici su Državnog prvenstva za povijesne automobile na brdskim stazama. Pobjedu je slavio Igor Vičević iz AK RI autosport u ukupnom poretku i svoj „P3“ klasi, no pobjeda u klasi „P2“ do vodeće pozicije u prvenstvu, poslije tri utrke, dovela je jednog samozatajnog Opatijca. Leo Černi, iz ove sezone ponovo liderskog i sigurnog ekipnog prvaka Autokluba Opatija, s pravom se radovao na ramenima konkurenata primajući priznanja na postolju ovogodišnje buzetske utrke.

Ali pažnju je privukao „stari lisac“ i svojevremeno rekorder buzetske, one „kraće“ staze iz 1988.godine, Matuljac Rajko Vlah koji se 29. put, otkako je buzetskih utrka, u 72.godini života, pojavio na startu kultnog Buzeta. I to u onoj istoj formuli. I nije bio loš. Iz vožnje u vožnju, treninge i bodovne utrke, skidao je osobne sekunde. Upisao je na 5.001 metar buzetske staze svoj rekord 3:02,476 minuta (prosjek 98,662 km/sat) u Formuli SW Opel Lotus.

DOGODINE – JUBILEJ

Autoklub Buzet se na prigodnoj svečanosti otvaranja utrke prisjetio i posvetio im trenutke tišine, nekolicini ove godine umrlih vozača i sportskih djelatnika. Među nama više nema Igora Puža, Jana Pajića, Kreše Merlića, Nikole Carevića, Ivice Čatoša, Nikole Slavića, Elvina Svetića, Istvana Kavecza i Jiri Losa.

Priznanje za odlučnost pristupu organizaciji i nastavku tradicije vrijednim entuzijastima oktana odali su, u pozdravnim govorima, Davorin Štetner, predsjednik Hrvatskog auto i karting saveza i Siniša Žulić, gradonačelnik Buzeta, a na kraju najboljima uručili pjenušce u jednom novom, prvi puta u Buzetu odrađenom završnom činu utrke na kultnom mjestu starta, pored Gostionice Most. Buzet je iz godine u godinu priča za sebe. I vozi se, i priča se, tako već četiri desetljeća.  Jubilej slijedi u rujnu 2021.godine. Svi vjeruju u rekordan, po svim pitanjima, slavljenički i – zdrav. Bez posjeta nekih nepozvanih „teta“.