FOTO Predstavljamo riječki Formula team – Maheri su za trkaće bolide, a kada završe faks čeka ih posao u Rimcu, BMW-u ili Lotusu

Davor Žic 5 years ago Novosti

Koliko je to zahtjevan projekt, uvjerljivo pokazuje nekoliko brojki – tim čini čak 45 studenata, godišnja vrijednost projekta mjeri se u stotinama tisuća kuna, a za izradu jednog bolida moraju napraviti čak tisuću „koraka“. Njihova priča pokazuje kako Rijeka i riječko Sveučilište stvara odlične kadrove koji će ostaviti velik trag u svjetskoj znanosti, industriji, biznisu…

Rijeka – Slabo je to poznato u javnosti, no Rijeka ima svoj tim formule – Riteh Racing Team, koji ostvaruje zapažene rezultate u međunarodnoj konkurenciji. Radi se o Formula Student timu koji je osnovan krajem 2007. godine i spada među najveće i najuspješnije studetnske projekte u Hrvatskoj.

– U timu je 45 članova koji su većinom studenti Tehničkog fakulteta, ali imamo i kolege s ekonomije, politehnike i prava. Formula u Rijeci postoji od 2007. godine, pokrenula ga je studentica koja je bila na razmjeni u Grazu i tamo je vidjela da postoji sličan projekt. Krenulo je s 8 ljudi, sada nas je 45 i dalje se širimo. Imamo nekoliko podtimova – za pogon i prijenos, ovjes, šasiju, ergonomiku i kompozite, elektroniku i telemetriju, aerodinamiku, statičke discipline te marketing, kaže voditelj tima Filip Bratoš i student Tehničkog fakulteta u Rijeci, koji nam je predstavio ovaj izniman projekt u društvu fakultetskih i timskih kolega Lorena Leskovara, Karla Klobučara te Renata Kinkele.

Koliko je to zahtjevan projekt, uvjerljivo pokazuje nekoliko brojki – tim čini čak 45 studenata, godišnja vrijednost projekta mjeri se u stotinama tisuća kuna, a za izradu jednog bolida moraju napraviti čak tisuću „koraka“.

– Kompleksan je projekt, ali kada se rasporedi na kvalitetne članove, relativno ga je lagano „hendlati“. Ima oko 1.000 dijelova projekta na koje treba voditi računa, ali stvar je kvalitetne podjele posla uz koju se sve može riješiti. Sve započinje konceptom, idejom što želimo napraviti. Primjerice, želimo ići na nove motore. Onda kreću izračuni mogućnosti, recimo koja kilaža to može biti, pa moramo paziti da sve bude unutar parametara zadanih pravilnicima… Ispišu se svi zadaci, svaki tim dobiva svoj dio posla i kreće se u akciju. Sve se mora dizajnirati, testirati, validirati i dokazati prije nego što krenemo uopće „slagati“ formulu, ističe Bratoš.

Najveći dio projekta otpada na dizajniranje, konstruiranje i izradu trkaćeg bolida, no najuzbudljiviji dio su natjecanja – ne samo utrke, već i predstavljanje rezultata tog isključivo studentskog rada pred „facama“ svjetske autoindustrije!

– Kad se formula napravi, mora se prvo prezentirati. Nakon toga idu mjesec ili dva testiranja, a nakon toga je na redu najdraži dio za sve članove – natjecanja. Ona se održavaju po cijelom svijetu, a mi najćešće idemo u Italiju i Mađarsku. Natjecanja nisu samo dinamička, odnosno utrke. Vozimo i natjecanja ubrzanja, pa „osmicu“, zatim autocross – jedan brzi krug te „endurance“ utrku u kojoj se vozi 22 kilometra. Osim toga, postoje i statičke discipline u kojima moramo sucima objašnjavati zbog čega smo nešto napravili u dizajnu ili prilikom izrade formule, odnosno zašto smo određene komade napravili baš takvima. Suci su najčešće ljudi iz najjačih brendova autoindustrije, poput BMW-a ili Ferrarija, a mi njima moramo dokazati da naš koncept i realizacija imaju smisla. Konačno, tu je i „cost support“, gdje moramo za svaki komad korišten u izradi formule napisati kako je izrađen, gdje i koliko je izrada koštala. Osim toga, imamo i biznis prezentaciju – moramo formulu „prodati“ na tržište, objašnjava Bratoš i dodaje kako je najveći uspjeh postignut s modelom RC4, kada je ekipa „bila 4. na endurance natjecanju, najzahtjevnijem dijelu natjecanja, a to je jedan od najboljih uspjeha u čitavoj regiji“.

Kako ističu na svojim stranicama, Riteh Racing Team promovira Hrvatsku na globalnoj razini kroz brojne suradnje te razmjenu znanja i iskustva sa studentima iz cijelog svijeta, a dugoročni cilj im je „samoodrživost koju namjeravamo postići prijenosom znanja i vještina na nove članove uz kompletnu dokumentaciju provedbe projekta te redovito ažuriranje novosti i očuvanje dugoročnih odnosa sa sponzorima“.

– Da projekt bude održiv, treba nam oko 250 tisuća kuna „keša“ i još oko 100 do 150 tisuća kuna u sponzorstvima kao što je usluga izrade pojedinih dijelova. Projekt dosta podržava Sveučilište, bez njega ne bismo uspjeli, Tehnički fakultet nas podržava, a posebno nas je iznenadilo i oduševilo što predstavnici gospodarstva s ovog područja daju odličan support, financijski i kroz usluge, za razvoj projekta, govori Bratoš.

Posebnost ovog projekta leži i u činjenici da daje vrlo konkretan i praktičan primjer teoretskih znanja stečenih na nastavi, ali i omogućuje kvalitetan razvoj daljnjih karijera studenata „kao budućih inženjera i nositelja napretka lokalne i državne zajednice“.

– Ljudi koji su dosad radili na projektu, vrlo često su nailazili na otvorenih vrata svjetskih kompanija. Puno njih završilo je u Lotusu, Volkswagenu, BMW-u, neki su otvorili svoje firme i nastavljaju se baviti ovom djelatnošću. Posljednjih godina često mjesto zaposlenja je Rimac. Članovi tima dosta ciljalju na zaposlenja u autoindustriji, a žao mi je što u Hrvatskoj nemamo toliko prilike za takav rad, jer drago mi je kad vidim da članovi ostanu ovdje. Koje su moje ambicije? Pa, nemam konkretan plan, jedino što bih želio jest da taj posao ima nekog smisla, da radim na stvaranju neke nove vrijednosti, inovacije… Da nije puko kopiranje, zaključuje Bratoš.