Franjo Butorac uzvratio Muzuru ‘Otvorenim pismom koje to nije’
Hvala ti što si sam pokazao svoje pravo lice i narav, ali i dalje si mi drag i simpatičan na jedan čudan način, pa mogu i ja Tebi uzvratiti da Te volim.
Rijeka – Nakon objave otvorenog pisma Amira Muzura ‘Nikoli Ivanišu i Franji Butorcu od jednog pasivnog PGS-ovca‘ nismo dugo čekali odgovor od prozvane strane.
Pismo koje potpisuje Franjo Butorac prenosimo u nastavku.
Dragi Amire,
ponajprije da Te oslobodim mojih grijeha koji Ti „počinju biti teški, preteški, kao da su moji vlastiti“. Nemoj ih, molim Te, preuzimati na svoje senzibilno, tankoćutno biće tako moralno izoštreno i tako čisto da bi te moji grijesi doista mogli unakaziti do neprepoznatljivosti. Moje grijehe ja lako nosim jer nikada nikoga nisam prevario, nikome nisam lagao (čak ni kad je moj fizički integritet bio u pitanju), nikada nisam ništa uzeo niti oteo, a mislim da se nisam ni oholio niti bahatio.
Stoga odmah priznajem – pismo švedskoj ambasadi nisam ja pisao i to je sreća. Jer da sam ja pisao sigurno bi bilo mnogo oštrije napisano. Prije svega, o tom počasnom konzulu ne mislim ništa dobro. To je čovjek kojem moral nije vrlina i koji sve što radi isključivo radi iz koristi koju bi mogao ostvariti. Zato bi se na njega mogla primjeniti dosjetka Svetoslava Basare (sigurno Tebi ne moram objašnjavti tko je SB) iz teksta u Danasu od 14. listopada 2016. godine kada Basara piše: Počasni konzul- to vam je u diplomatiji neka vrsta kancelarijskog fikusa, što uopšte ne znači da počasno konzulstvo nije pravi mamac za (uglavnom) bogati polusvet koji obleće oko belosvetskih ambasada. Budući počasno, takvo konzulstvo ne samo da zemlju koja je ovog ili onog dilbera počastvovala konzulstvom ništa ne košta, nego često biva da počasno konzulstvo rečenog dilbera košta ko Svetog Petra kajgana. Ali to su već diplomatske pikanterije o kojima se- diplomatski, a da kako drugačije- mudro ćuti“.
Da sam ja pisao to pismo, iako sam zauzet drugim poslovima rekao da ga šalju s mojim potpisom, ne bih se zgražao nad njegovim političkim aktivizmom. Možda bih upozorio ambasadu Kraljevine Švedske da dotični gospodin voli poslove u kojima mu ostaje podosta novaca (što bi ambasadi možda bilo i drago čuti jer je onda spreman i plaćati veće troškove, ako zatreba). Treba li podsjećati na njegovu ulogu oko skorog bankrota općine u kojoj sada živiš i još jedne priobalne općine gdje je također našao partnere koje je dovukao na listu onoga kojemu sve štima, pa će i- Grad štimati. Da veselje bude kompletno, na listi je i jedan sigurni bolesnik koji inače tvrdi da je zdrav. Teba li podsjetiti da uspješni odvjetnik i počasni konzul uspješno vodi parnice, ubire lijepe novce i uredno izdaje fiskalizirane račune, a uz taj posao već petnaestak godina pokušava naći nekoga koga će isturiti da preuzme političku vlast i da iz sjene upravlja takvom osobom u njegovo ime, a u svom interesu, kao što je, jednim dijelom, i s Tobom upravljao u vrijeme kada si bio gradonačelnik Opatije. A što se tiče projekta žičare na Učku koju on vodi, (iz čiste ljubavi prema Opatiji i cijelom tom kraju, u to sam uvjeren!) nikada nisam vjerovao u taj projekt jer je nerealan i zbog toga sam isto tako imao problema. Naime, ja sam to javno, pred dosta godina, kad se o tome prvi put raspravljalo na sjednici Županijske skupštine i rekao, ali sam ostao osamljen u toj tvrdnji. Ukratko, demokratski sam pobijeđen. I da, iako sam stari komunistički obnašatelj „visoke dužnosti u riječkoj hijerarhiji komunističke partije“, ja vjerujem u demokraciju jer, kao što bi rekao Churchill, boljeg sustava nema i ako ostanem u manjini, onda priznajem da sam u manjini.
A Tebi, dragi moj Amire, moram napisati ono što neće biti drago ni Tebi, a nije baš ni meni drago napisati ovo što sljedi. Ali kad me već prozivaš i opisuješ naše zajedničke trenutke i rad, trebam li Te podsjećati da smo „zajedno“ radili tako da si kao nezaposlen (ili na pola radnog vremena) liječnik i pisac „visio“ u Adamiću za pristojne honorare i u marendariju Novog lista jeo barem jednom do dva puta tjedno jer si bio bez novaca i prihoda. A onda, kada si se zaposlio (i sam priznaješ da sam imao nekog udjela u tome, ali valjda ne ubrajaš i tu moju pomoć u moje grijehe!) i kada si, kasnije, postao gradonačelnik Opatije, i kada je objavljena Tvoja imovinska kartica, ja sam ostao postiđen. Nezaposlen liječnik (koji nikada nije krenuo stopama oca, uglednog i priznatog liječnika, pa si možda zbog toga ipak malo frustriran?) iskazao je pozamašnu imovinu i u novcu i u dionicama. Ja, kao „visoki dužnosnik riječke komunističke partije“ i kasnije dobro pozicioniran i u samostalnoj Hrvatskoj, nisam u stanju prikazati niti mali dio imovine koju si Ti upisao u imovinsku karticu. Čudno! Ali, svejedno, čestitam na tom uspjehu.
I pri kraju, jer ne želim previše toga otkrivati očekujući Tvoju tiradu u odgovoru, želim Te podsjetiti da smo prije mjesec i koji dan govorili o kandidaturi Tvoje Ive Rinčić. Sprdali smo se mojim i Tvojim svojedobnim kandidaturama za župana – u neka prošla vremena – a kada sam Te pitao što joj to treba i zar joj nisi rekao koliko je to besmisleno, odgovorio si neka sama proba. I probala je. Tvoje pismo je vjerojatno pokušaj da se iskupiš. Možda i zato što si se sprdao, u razgovoru sa mnom, s njezinom kandidaturom pa sada njezinog mentora i njezinu kandidaturu pokušavaš (ili moraš!?) braniti na ovaj način. Za one koji ne znaju: Iva Rinčić je Tvoja životna partnerica. To što ste zadržali svaki svoje prezime ne znači da ljudi ne znaju da ste Ti i ona itekako povezani pa je, možda, bio red naglasiti da se zna u kakvoj ste vezi, a ne se ponašati kao da se to Tebe ne tiče. Ili Te se stvarno ne tiče?
Na kraju samo jedno pitanje: čemu sve to nerealizirani liječniče, znanstveniče s dokazanim doktoratom i radovima, pjesniče u pokušaju, autoru niza knjiga o svemu i svačemu i, sam to priznaješ, propali političaru… Nemoj dalje istupati jer i sam znaš koliko bih Ti toga još mogao reći, a sve sam ove godine pristojno građanski šutio iako su mi ljudi govorili kako nisi dobar čovjek, da si ljigav i nemoralan, a ja uporno (vjerojatno više zbog sebe i zbog toga što sam svjesno odbacivao sve optužbe protiv Tebe) nisam želio u to vjerovati.
Hvala ti što si sam pokazao svoje pravo lice i narav, ali i dalje si mi drag i simpatičan na jedan čudan način, pa mogu i ja Tebi uzvratiti da Te volim.
Franjo Butorac
