HERItage konferencija održava se u digitalnoj formi: Sveučilišta imaju ključnu ulogu u kulturnoj održivosti
Rektorica Prijić Samaržija sumirala je neka od bitnih pitanja, otvorena u ovoj sesiji te najavila kako će po završetku konferencije biti sastavljen dokument ”Rijeka Comunique” te pozvala govornike da pošalju svoje ideje i misli, kako bi i one bile u njega uvrštene.
Rijeka – Međunarodna konferencije HERItage, veliki znanstveni skup financiran sredstvima Europske unije iz programa „Obzor 2020.” trebala se održati „uživo“ u Opatiji od 11. do 13. ožujka. No, zbog pandemije koronavirusa, konferencija se održava online i to putem četiriju video sesija kroz četiri dana uz reducirani program, ali s mogućnošću uključivanja velikog broja sudionika.
Konferencija punog naziva The Role of Cultural Heritage in Socio-Economic Development and Preservation of Democratic Values – HERItage održava se od 15. do 18. lipnja 2020. na platformi Zoom u organizaciji Sveučilišta u Rijeci u suradnji s Ministarstvom znanosti i obrazovanja, a u okviru predsjedanja Republike Hrvatske Vijećem Europske unije.
Protekla dva dana donijela su niz zanimljivih „digitalnih rasprava“. Tema današnje sesije bila je ”Europske mreže i sektori kulturne baštine: istraživanje, mobilnost, suradnja i obrazovanje”. Susret je moderirala prof. dr. sc. Marina Vicelja Matijašić s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, a govornici su bili Henrik von Achen, direktor Sveučilišnog muzeja u Bergenu (Norveška), Peter Bell s Instituta za povijest umjetnosti Sveučilišta Erlangen-Nurnberg (Njemačka), Jasenka Gudelj sa Sveučilišta u Zagrebu, Marinos Ioannides, direktor UNESCO-ve Katedre za kulturnu baštinu, Alba Irollo, koordinatorica istraživanja – Europeana te Margarita Gomez Salas de Schetter sa Sveučilišta u Barceloni.
Henrik von Achen u svojem je izlaganju poručio da akademske zajednice moraju biti korektiv društva i uvijek pružati kritički pogled.
– Javnost je u jednom istraživanju provedneom prošle godine rekla kako bi željela da države više ulažu u kulturnu baštinu. No, kakda bismo ih pitali želi li putem većih poreza to doista financirati, bi li odgovr bio jednak? Kulturna baština pripada sadašnjosti, ne prosšlosti, a njena priroda je u stalnom mjeni, zaključio je, davši primjer katedrale ”Sveta obitelj” iz Barcelone, koje je stoljećima u izgradnji i još nije dovršena.
– Finska, Bugarska i Portugal, primjerice, nemaju mnogo zajedničke baštine i zapravo ih ništa osim europske kape ne ujedinjuje. Zato uloga europskog kulturnog identiteta nije da europizira, već mora postojati promoviranje paralelnih kulturnih nasljeđa i međusobno poštovanje. Mislija sveučilišta je da osnažuje te poruke, kritiziraju društvo te ga oplemenjuju novim pronalascima, kazao je Achen.
Petter Bell, koji se bavi digitalnom humanistikom predstavio je projekt ”The Timemachine”, jedinstvenu organizaciju, vodeću je međunarodnu organizaciju za suradnju u tehnologiji, znanosti i kulturnoj baštini, a koja ima institucionalni upravljački okvir, koji osigurava održivost i ekonomsku neovisnost projekta. To je međunarodna udruga sa sjedištem u Beču. Kao takva, udruga je otvorena za sve pravne osobe koje se bave znanošću, tehnologijom i kulturnom baštinom. Njihov je cilj osigurati platformu za provođenje projekata različitih vrsta u različitim programima financiranja s različitim konzorcijima, razvijati tehnologije za napredovanje digitalne uporabe i ponovne uporabe kulturne baštine, izgraditi infrastrukturu koja provodi ciljeve i aktivnosti organizacije (serveri, baze podataka, platforme itd.)
Jasenka Gudelj, specijalistica za povijest arhitekture istočnog Jadrana istaknula je u svojem izlaganju kako su zgrade specifičan dio kulturne baštine jer oblikuju prostor življenja ljudi i opstaju kroz generacije i razne povijesne, političke i društvene okolnosti.
– Arhitektura kao nepokretna baština šelje ideološke, prostorne, političke poruke. Moramo raditi na otvaranju akademske zajednice kulturnoj baštini te na međunarodnoj otvorenosti istraživanja u ovom području, istaknula je Gudelj.
Marinos Ioannides sa Cipra predstavio je program digitalizacije kulturne baštine u koji je uključen. Predstavio je kroz nekoliko krtkih videomaterijala važost digitalizacije baštine, kako za njeno očuvanje općenito, tako i za turistički aspekt. Predstavio je i važnost digitalnog rekonstruiranja porušenih objekta. U jednom od videa predstavljeno je najstarije računalo na svijetu i njegova digitalna simulacija rada višestruko doprinosi tom artefaktu. Kao problem naveo je nepostojanje standarda u digitalizaciji kulturne baštine.
Alba Irollo predstavila je organizaciju Europeana i njehova istraživanja. To je zajednica koja broji oko 800 stručnjaka zainteresiranih za kulturnu baštinu i kao predmet i kao izvor za istraživanje. Oni vjeruju da su digitalne kolekcije i digitalni alati sredstvo za poticanje inovacija i zalažu se za načela otvorene znanosti, uglavnom u humanističkom sektoru. Njihovi članovi rade u kulturnim ili istraživačkim institucijama, sveučilištima i infrastrukturi, ministarstvima i lokalnim samoupravama ili u privatnom sektoru. Dijele znanje i iskustva i promoviraju digitalnu pismenost.
Margarita Gomez Salas de Schetter ispričala je priču o Mozambičkom otoku podijeljenom na dva dijela, odnosno dva grada: Kamenom gradu, izgrađenom u imperijalističkom razdoblju portugalske vlasti i Makuti gradu, domorodačkom tradicionalnom naselju. Osvrnula se na povezanost čovjeka s prostor. Danas Kameni grad propada, zbog nedostatka sredstava za obnovu, a domorodački raste, bez obzira na nerazvijenost.
Tema sesije od ponedjeljka, koja je otvorila konferenciju, bila je od šireg interesa za javnost jer se ticala uloge sveučilišta u promoviranju i očuvanju kulturne baštine: obrazovanje, istraživanje i društvena odgovornost. Susret je moderirala rektorica Sveučilišta u Rijeci Snježana Prijić Samaržija, a okupila je čelnike vodećih europskih sveučilišnih udruženja te ministricu znanosti i obrazovanja Blaženku Divjak.
Ministrica Divjak pozdravila je u ime Vlade, koja trenutno predsjedna Vijećem Europske unije te čistitala Sveučilištu u Rijeci na organizaciji ove međunarodne konferencije.
– Moramo ulagati u izgradnju mreža i razvijati modele suradnje u Europi. Na taj način i hrvatska sveučilišta imaju priliku sudjelovati u kreiranju zajedničkih obrazovnih politika. Želim naglasti važnost cirkuliranja mozgova, ali i opasnost odlijeva mozgova. Zajedničko je djelovanje temeljni doprinos razvoju europskog identiteta i jačanju konkurentnosti, dok nacionalni nivoi mogu nažalost trpjeti razne oblike fragmentacije. Suradnja na europskom nivou može samo ojačati europska istraživanja, istaknula je u uvodnom izlaganju ministrica.
Michael Murphy, predsjednik European University Association (EUA) kazao je kako smatra je je kulturna održivost teška u malim zemljema Europe te naglasio kako cirkularno predsjedanje Vijećem smatra izvrsnom prilikom za male zemlje i kako to čini bogastvo EU-a.
– Tu je uloga sveučilišta iznimno važna. To je ogroman izazov, ali i prilika. Sveučilišta jesu ta, zbog multidisciplinarnosti i stručnosti, koja moraju reći što očuvati i kako očuvati, rekao je Murphy.
Predsjednik European Quality Assurance Register (EQAR) Karl Dietrich osvrnuo se na novonastalu situaciju s koronavirusom.
– Nakon što su odjednom u mojoj zemlji počele opet postojati čak 3 granice, zapisao sam se što je s internacionalizacijom i s mobilnošću studenata? Hoće li to izgledati isto u budućnosti ili ćemo se okretati nekoj virtualnoj mobilnosti? Nije sve u mjerenjima ‘izvrsnosti’; svako sveučilište ima svoje specifičnosti. Nadam se da je idući korak ovih europskih sveučilišnih mreža – europska diploma, rekao je Dietrich.
Predsjednik Maastricht University & European University YUFE Martin Paul želio je biti kritičan prema aspektima pripadnosti Europi i europskom identitetu.
– Uzimajući u obzir Brexit, pokret ”Žuti prsluci”, ali i druga previranja po Europi, ne smijemo si dopustiti da padnemo u zamku i da smatramo kako je sve u redu s europskim identitetom i kako su ga svi prigrlili. Naša kulturna baština dobrim je dijelom ona nematerijalna, npr. sloboda kretanja po Europi, koja seže davno u povijest. Program mobilnosti Eramsus je dobar, eli mislim da bi to trebalo proširiti i na mlađe generacije. Putem europskih sveučilišnih mreža izgradit ćemo virtualne kampuse i kros-kulturne programe. Sveučilišta su odgovorna za obrazovanje novih generacija i razvoj znanosti i imamo veliku odgovornost u kreiranju europske budućnosti, zaključio je.
Federico Romero (European University Institute, European University CIVICA ) primijetio je da generalizacije kod studenata, s obzirom na mjesta iz kojih dolaze nisu točne nikada. Jedino su uočili da su najbolji studenti oni koji su bili na dva ili više sveučilišta.
– Sveučilišni europski savezi olakšavaju istraživanje bitnih tema za Europu pa tako i za očuvanje i promoviranje kulturne baštine. Oni, kroz dijeloge, mogu ponuditi brojna rješenja. Jedan nivo europeizacije smo dostigli, a sada moramo ići dalje. Kako nam je Covid 19 pokazao da trebamo više ulagati u zdravstvene sustave, tako nam svakodnvena politička situacija kaže da trebamo više ulagati u obrazovne sustave i znanost, istaknuo je.
Rektorica Prijić Samaržija sumirala je neka od bitnih pitanja, otvorena u ovoj sesiji te najavila kako će po završetku konferencije biti sastavljen dokument ”Rijeka Comunique” te pozvala govornike da pošalju svoje ideje i misli, kako bi i one bile u njega uvrštene.
