Ivan Šarar: Ono što se događa s projektom EPK nije problematično, radnici su otpušteni jer nisu imali što raditi
Arhiva Torpedo media
Riječki “ministar kulture” u gostovanju na HTV-u osvrnuo se na zbivanja oko riječkog “projekta stoljeća”, a vrlo brzo dobio je kritike s lokalne i nacionalne “pozornice”.
Rijeka – Ono što se događa s projektom EPK nije toliko problematično koliko se čini, postali smo žrtva okolnosti pandemije koronavirusa kao i sva događanja širom svijeta i mislim da oko toga treba prestati dramatizirati. Potpuno je jasno da se veći dio događaja oko projekta neće desiti i potpuno je jasno da će fiancijska katastrofa u javnim proračunima srezati i obim i način na koji će se program izvoditi, kazao je pročelnik za kulturu Grada Rijeke Ivan Šarar gostujući nedavno u HTV-ovoj emisiji Dobro jutro Hrvatska.
Šarar je kazao kako je rijeka prošla „bolje nego Galway koji nije imao otvorenje i nema niti jedan infrastrukturni projekt“. Dodao je kako se bavi najviše financijama, iako je nezahvalno davati mišljenje koliko će moći dati Grad Rijeka, a koliko ministarstvo. A kritičarima koji zazivaju preseljenje aktivnosti online poručio je da svi oni koji misle „da je lako projekt koji se sastojao od velikog broja javnih događaja za velik broj ljudi preko noći pretvoriti u neku digitalnu zabavu“ zapravo šire „demagoške populistčke pričice“.
Brojne komentare Riječana izazvala je sudbina 59 otpuštenih radnika, koji su se javili prosvjednim pismom, no Šarar je kazao kako s njima nije u kontaktu.
– Nisam u komunikaciji s radnicima, Rijeka2020 ima svoju upravu. Otpušteni su iz jednostavnog razloga: sigurno će se program svesti na manje od 50 posto, a financije neće biti puno bolje. Nema potrebe za tolikom količinom ljudi jer se nema što raditi, objasnio je Šarar.
Vrlo brzo uslijedilo je nekoliko kritičkih odgovora na Šararove riječi.
– U ovoj situaciji imamo Vojka Obersnela koji odlučuje o životu i smrti cjelokupnog projekta i koji smatra da je jedino moguće poslati ljude na burzu i sve odgoditi do daljnjega. Jer, kaže, to je europski projekt koji se ne može odraditi snimanjem preko balkona. A njegov pročelnik Ivan Šarar kaže da je to demagoška, populistička pričica da ide digitalna zabava online. To je stav prema nečemu što je neizbježno danas, a to je digtalizacija. Koji je razlog da se s takvom odioznošću gleda na digitalizaciju meni nikad neće biti jasno, poručila je Vitomira Lončar, koja se prometnula u jednu od glasnijih kritičarki „raspada EPK“.
A posljednjih se dana ovom temom često bavi i novinar Edi Prodan, koji svoje najzapaženije radove objavljuje na vlastitim Facebook stranicama (što znači da se i sam – digitalizirao). Mnoštvo komentara izazvao je objavom naslovljenom „EPK smije u nazivu nositi Rijeka2020 samo ako na posao vrati 59 radnika“.
– Sustav koji se ponaša nesocijalno, brutalno prema radnicima nikako ne bi smio predstavljati Rijeku na kulturnoj sceni Europe. Ne, ne bi se usudili. Autori sjajne strip edicije Alan Ford ne bi se usudili osmisliti epizodu u kojoj nakon zapadanja u krizu izazvanu “višom silom” svi radnici dobivaju otkaz, dok na poslu ostaju – direktori. Jer to je čak i u funkcionalnom pogledu bez smisla. Banlano: direktori osmišljavaju, radnici provode. Ali za razliku od Alan Forda to usudio EPK sustav. Naprosto, sustav koji se ponaša nesocijalno, brutalno prema radnicima kao malo koji sličan na našem kontinentu, a riječ je i o tvrtki koja se financira iz proračuna, nikako ne bi smio predstavljati Rijeku na kulturnoj sceni Europe. Jer se u sudaru s krizom ponio krajnje nehumano i – nekulturno. Da bi netko nosio puni naziv EPK Rijeka 2020 on mora biti slika Rijeke. Grada s apsolutnom socijalnom osjetljivosti, spremnog pomoći u nevolji, građana koji su uistinu – luka različitosti. Otkazivanjem svih radnika, a ostavljanjem samo upravljačke strukture EPK više u svom nazivu ne bi smio nositi ikakve riječke oznake. Može se slobodno nazvati EPK Oceanovih 11 ili kako god, ali nikako više ne Rijeka 2020. Nitko od stanovnika Rijeke se ne može osjećati ugodno da ga u Europi, na njegovoj kulturnoj sceni predstavlja jedna apsolutno socijalno bešćutna tvrtka. Tvrtka koja je kao i moja mogla provesti anketu i solidarno svima smanjiti plaće. Ne da jedni uopće ne osjete krizu, a da velika većina ostane doslovno gladna, napisao je Prodan.
