Kino učionica: Kako je Eric Rohmer u svojim filmovima povezao feminizam i romansu?
Za ovoga se istaknutog redatelja, koji je stvarao do svojih zadnjih godina života, može reći kako je bio feminist koji se bavio cijelom plejadom ženske osobnosti, od one zavodljive i sentimentalne, do slobodoumne i snažne.
Rijeka – Jedan od najistaknutijih pripadnika francuskog Novog vala, Eric Rohmer najpoznatiji je po svoja tri ciklusa filmova o ljubavi i odnosima. Bio je redatelj, scenarist i kritičar, a u svijet filma je ušao tek u kasnim dvadesetim godinama života, 40-ih godina prošloga stoljeća. Isprva je pisao filmske kritike, da bi desetak godina kasnije, sa filmom „Moja noć kod Maud“ bio nominiran za nagradu Oscar.
Višnja Vukašinović, doktorandica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i potpredsjednica Hrvatskog društva filmskih kritičara, na nedavnom predavanju u sklopu programa Kino učionica u organizaciji Art kina, objasnila je koja su to tri ciklusa filmova kojima se Rohmer bavio.
Prvi, koji se naziva „Moralne priče“ u središtu zbivanja ima muškarca koji je u vezi, ali ga zainteresira druga osoba. Ovaj je ciklus trajao od 1962. do 1972. godine, a osim već spomenutog filma „Moja noć kod Maud“, za ovaj se ciklus veže i „Ljubav poslijepodne“. Možda djeluje dramatično, no svi su njegovi filmovi popraćeni blagim humorom, u kojima prevladava više fantastika nego nešto što bi se dogodilo u stvarnosti. S time se slaže i Vukašinović, koja Rohmera smatra redateljem koji u svojim filmovima ne eksperimentira i nije radikalan. Njegovi muški likovi imaju i fetiše, poput ženskih koljena ili stopala, a zanimljivo je kako kod njega nema previše odstupanja u profilu likova svakog ciklusa.
Za drugi je ciklus pod nazivom „Komedije i izreke“ karakteristično to da glavni lik određenu osobu želi, međutim, ta joj osoba nije dostupna. „Zelena zraka“ pripada ovom ciklusu koji je trajao od 1980. do 1987. godine, a za ovaj je film zanimljivo to da i dan danas nailazi na rasprave o kraju filma. Naime, zelena zraka se odnosi na zraku koja nastaje pri zalasku sunca, a pojavljuje se vrlo rijetko. Rasprave su nastale jer jedni misle kako je Rohmer zaista uhvatio zelenu zraku prilikom snimanja, dok drugi smatraju kako je ona naknadno napravljena u montaži. U „Zelenoj zraci“ glavna je junakinja usamljena, u potrazi za ljubavi, prestrašena je i povlači se u sebe. Njen feministički stav može se razaznati u tome što odbija muškarce koji je žele iskoristiti, jer smatra da zaslužuje više. Rohmer je svoju inspiraciju pronalazio i u knjigama, a ovaj se film zove upravo poput one Julesa Verna. Glavna junakinja Delphine, prisluškujući razgovor starijih ljudi, dobije saznanje kako se osobi koja vidi zelenu zraku ljubavna situacija iskristalizira, a za to je Rohmer pronašao inspiraciju u Vernovoj knjizi. To saznanje joj uspije dati novu nadu, a s obzirom da je Rohmer pomalo predvidljiv, uglavnom dajući sretan završetak, vrlo se lako može zaključiti kakav je kraj filma.
Treći ciklus njegovih filmova pod nazivom „Priče o četiri godišnja doba“, kako kaže Vukašinović, objedinjuje teme prijašnjih ciklusa, a nadodaje da je prisutan i „moment sljepila“ kod protagonista jer čekaju savršenu osobu, dok je ispred njih netko koga ne vide. „Ljetna priča“ jedan je od primjera takvog filma, u kojemu je glavni lik muškarac „razapet“ između triju žena. Sve su to filmski ciklusi s kojima je Rohmer odlučio istražiti motive milosti i slučajnosti koji upravljaju ljudskim sudbinama i njihovim ljubavnim odnosima. Zato bi mu se i moglo pripisati da se više koristi fantastikom, krajevima koji uglavnom ne postoje u stvarnom životu, iako se do kraja film odvija prilično realistično. Dao je svoj doprinos i drugačijem shvaćanju žena na filmu jer su njegove junakinje snažne žene sa izraženom senzibilnošću, na koje je najveći naglasak stavio u svom drugom filmskom ciklusu „Komedije i izreke“.
Za ovoga se istaknutog redatelja, koji je stvarao do svojih zadnjih godina života, može reći kako je bio feminist koji se bavio cijelom plejadom ženske osobnosti, od one zavodljive i sentimentalne, do slobodoumne i snažne.
