Kristijan Selaković, vrijedan član Stadiona Kantrida: Želja mi je s hrvatskom reprezentacijom gluhih osvojiti prvo mjesto!
Prije svega, radi se o velikom radniku, uspješnom sportašu koji je dogurao i do reprezentacije Hrvatske u nogometu za gluhe osobe, a uz to je i osoba koja aktivno stvara i gradi svoj život te pozitivno utječe na svoju okolinu. Portal riječkog kluba objavio je zanimljiv razgovor sa Selakovićem…
Rijeka – Kako je ovih dana pandemije HNK Rijeka svoj hladni pogon „preselila“ u domove i urede od kuće, kamp na Rujevici je uglavnom prazan. Uglavnom. Naime, neki se poslovi i dalje moraju obavljati na licu mjesta kako bi se po povratku sporta na naše nogometne terene sve nastavilo u predviđenom ritmu. Vrijedna ekipa koja svakodnevno provodi svoje radne dane na praznoj Rujevici je ona koja se svakodnevno brine o održavanju rujevičkih terena i travnjaka. Među njima je i zaposlenik Stadiona Kantrida, Kristian Selaković – naš sugrađanin koji je po mnogočemu poseban. Prije svega, radi se o velikom radniku, uspješnom sportašu koji je dogurao i do reprezentacije Hrvatske u nogometu za gluhe osobe, a uz to je i osoba koja aktivno stvara i gradi svoj život te pozitivno utječe na svoju okolinu. Portal riječkog kluba objavio je zanimljiv razgovor sa Selakovićem…
Kako je živjeti i raditi u svijetu zvukova i glasova, a biti uskraćen za iste?
Ja sam vam od djetinjstva gluh i zbog toga sam od najranije dobi nosio slušne aparatiće. Oni su mi pomagali u jednom razdoblju, no kasnije, tijekom godina, zvukovi su mi počeli smetati i naprosto sam – maknuo slušne aparatiće.
Uvijek je zanimljivo čuti iz prve ruke kako okolina u kojoj živimo reagira kada se susretne s osobama čije su potrebe nešto drugačije od većine?
Pa uvijek je to na početku malo teško dok se međusobno upoznamo. Međutim, kada se to odvije uspostavi se i dobra komunikacija. Na pitanje o tome kako ljudi reagiraju Vam ja ne mogu odgovoriti, to ipak morate pitati druge jer što drugi misle o gluhoći nije moja stvar.
Koliko radite za Stadion Kantrida i koje poslove obavljate?
U tvrtki Stadion Kantrida zaposlen sam dvije godine i radim na održavanju terena sa svojim kolegama.
Na koji način komunicirate s okolinom kada niste u blizini svoje prevoditeljice Ivone?
Ja s čujućima u svakodnevnom životu mogu samostalno komunicirati, no za službene ili izuzetno važne prilike i situacije koristim tumača, odnosno prevoditelja. Prevoditelji za gluhe su jako važne osobe u našim životima.
Kristijane, Vi ste i jako aktivan te uspješan sportaš.
Da, zanimljivo je to, mi gluhi ne čujemo, ali zato smo vrlo vizualni ljudi pa jako dobro uočavamo stvari. Ja nogomet igram od djetinjstva. To je moja velika ljubav. Uvijek sam pratio druge igrače, trenera i dobro sam sve upijao. To mi je puno pomoglo, a velika podrška na putu prema sportskim uspjesima je i moj otac koji sa mnom puno vježba. Kao dijete igrao sam i za HNK Rijeka dok nisam morao stati s treninzima zbog ozljede ruke. Nakon toga, igrao sam za još mnogo riječkih nogometnih klubova.
Kakav je osjećaj igrati za nogometnu reprezentaciju Hrvatske?
Za hrvatsku reprezentaciju gluhih igram već dugo. Osjećaj je jedinstven, jako lijep. Svaki sportaš koji zaigra za nacionalnu vrstu sigurno je ponosan, tako sam i ja. Naravno, mora se puno trenirati, putovati i uklopiti sve to u svakodnevni život, no isplati se. Osobno, želja mi je da i moj trud dovede do prvog mjesta hrvatske reprezentacije gluhih osoba. To mi je jako velika želja.
Mnogi ovih dana iskazuju i nezadovoljstvo ograničenjima koja su oko nas. S obzirom na to da ste naučili živjeti s poteškoćama koje većina ne može niti zamisliti, imate li kakav savjet za ljude da se lakše nose sa situacijama koje ih ovih dana muče, a tiču se upravo ograničenja?
Svima savjetujem puno, puno strpljenja! I ostanimo doma, naravno…
Kako ste se povezali sa svojom prevoditeljicom Ivonom i koliko vam je važna njezina uloga u vašem svakodnevnom životu?
Moja prevoditeljica Ivona i ja upoznali smo se prije deset godina kada je ona počela raditi kao tumač za gluhe osobe. Njezina mi je pomoć i potrebna i važna. Postoji toliko situacija u kojima mi je hitno da nešto razumijem i tada se javim njoj, ona mi uvijek objasni i pomogne oko svake nejasnoće.
Kako se po Vašem mišljenju u našoj zemlji mogu poboljšati uvjeti za život gluhih osoba?
Mislim da je sve puno jednostavnije nego što mislimo. Ljudi bi naprosto trebali prihvatiti i našu kulturu kakva jest. Mi smo radno sposobni ljudi i željni, i potrebni posla. Naša kvaliteta života je jednako važna kao i kvaliteta života svakog čovjeka u našem društvu. Međutim, poteškoće nastaju kada se suočite s manjkom mogućnosti u odnosu na druge, a obično nam te mogućnosti drugi upravo zbog gluhoće – uskraćuju.
Pratite li HNK Rijeka i koja Vam je najdraža utakmica?
Vjeran sam navijač „Rijeke“ i, naravno, pratim sve utakmice našeg kluba i vesele me sve bolji rezultati. Kao nešto zaista posebno pamtim osvajanje Prvenstva i Kupa 2017. koji su me, kao i sve nas, ispunili srećom i ponosom. Osim „Rijeke“ navijam i za „Barcelonu”.
