Objavio: Marin Aničić
Draguć je najpoznatija filmska kulisa Istre. Atraktivan za filmaše i slučajne putnike, kao da drijema u vrijeme posvemašnjeg turističkog zamaha koji je zahvatio mnoga mjesta središnje Istre.
Istarski Hollywood
Vozeći se od Pazina prema Lupoglavu, skrenuo sam u Cerovlju na cestu za Buzet. Negdje na pola puta, na visini od oko 400 metara nadmorske visine nalazi se takozvani filmski gradić Draguć. Srednjovjekovni Draguć smješten je u srcu istre, poznat i kako “Istarski Hollywood”. Zbog svoje iznimne ljepote i slikovitosti Draguć je često bio filmska kulisa. Ovdje su snimani brojni filmovi. U nekima je bio mjesto radnje, a nekima je samo posuđivao vizure i ambijente. Mnoge su filmske ekipe i glumci prošli ulicama Draguća, a među njima su bili Karl Malden, Michael York, Nastassja Kinski, Demian Nash, Ena Begović, Mira Banjac, Pavle Vujisić, Milan Štrljić, Boris Dvornik i Zvonimir Lepetić. Ovdje su snimani filmovi Marija, Letači velikog neba, Mandrin, Suton, Melita, Libertas, La Femme Musketeer i mnogi drugi.
Draguć – više od flimske kulise
No, fotogenični Draguć, koji je svojom srednjovjekovnom ljepotom plijenio pažnju raznih location managera ipak je nešto više od filmske kulise.
Danas prilično pust, jedva da se i primijete znakovi života. Dosta kuća je obnovljeno, ali ih i mnogo zjapi prazno u poluruševnom stanju. Čekaju novog udomitelja vabeći ga natpisom “for sale”. Naseljen još u doba Ilira, ovaj gradić je iz temelja iznikao nakon što je ranije naselje progutao požar Uskočkog rata (1615.–1618.). Nakon te paljevine današnji je Draguć izgrađen skladno i precizno prema planu koji namjernika središnjom ulicom, oivičenom reprezentativnim pročeljima, vodi na glavni trg. Dvije sporedne ulice iza središnjih blokova zgrada spajaju gospodarske objekte, konobe, staje i sjenike.
Četiri crkve
U ovom malom gradiću se nalaze čak četiri crkve. Na samom ulazu u mjesto, okružena grobljem nalazi se crkva posvećena Sv. Elizeju. To je romanička građevina podignuta koncem 12. stoljeća dvobojnim kamenim blokovima, što je usamljen slučaj ne samo u Istri, već i njenom širem okruženju.
Na početku središnje, glavne, ulice, pred ulazom u grad nalazi se crkva Gospe od Ružara sagrađena 1641. u vrijeme kada je na zgarištu starog Draguća nicalo novo naselje. Hodajući središnjom kamenom popločenom ulicom, koja je potpuno ravna, bez ijednog zavoja, približavam se glavnom trgu. Osim mačaka na cesti ništa ne remeti ovaj mir i sklad. Uz rub trga župna je crkva Svetog Križa iz 15. stoljeća s visokim zvonikom odvojenim od same crkve. U samom središtu trga nalazi se fontana, česma javnog vodovoda, koju je Marni Pauletich podigao 1888., a do nje se voda, iz podnožja Starog Draguća, spuštala slobodnim padom.
Trg zapravo dijeli stariji dio Draguća, kaštel od grada podignutog u 17. stoljeću. Na trgu je i oštarija koja je zatvorena, a radi li nekom prigodom, ne znam. Zapadna strana trga, u hladu stoljetnih ladonja, skriva ostatke kule iz 16. stoljeća koja je sad više kao terasa , sa čijih se zidina pruža pogled prema jezeru Butoniga.
Na zidinama se nalazi i mletački lav, venecijansko – austrijska granična oznaka iz 1755. godine. Važno je napomenuti da se na ovom trgu već trideset godina, treće nedjelje u lipnju, održava Međunarodni susret svirača bajsa koji je ove godine odgođen zbog pandemije. Šećući dalje prema sjevernoj strani, iza sklopa zgrada okupljenih u kaštel, pred nekadašnjim ulazom u utvrđeni grad, na proplanku s kojeg se prostire vidik na Dragućsku valu i brdovitu središnju Istru, naići ćete na posljednju, crkvu Sv. Roka, zaštitnika od kuge.
Sagrađena je početkom 16. stoljeća, a 1529. oslikao ju je Antun iz Padove, zapravo Kašćerge, kako se u ono vrijeme zvalo to selo na brijegu zapadnije od Draguća. Prolazeći ovom cestom koja spaja Buzet i Cerovlje, svakako se uputite u šetnju Dragućom. On mami svojom impozantnom figurom, a skriva mnoge ljepote koje možete vidjeti samo ako ga pogledate izbliza.
Lanterna © Torpedo.media Izrada internet stranica @ More idea