Kristina Kinkela Valčić - Opatija kao nadahnuće

Kristina nadalje ističe kako voli uvijek imati materijal za stvaranje pri ruci tako da, kad dobije inspiraciju, može odmah krenuti u akciju.

Kristina Kinkela Valčić je naša mlada likovna umjetnica čiju samostalnu izložbu možemo očekivati najesen u „Šporeru“. Premda je iza nje već podosta samostalnih i skupnih izložbi, u Opatiji kao da je izlagala najmanje: svega dvaput smo njene slike mogli vidjeti u restoranu Bianco&Nero. Naše je zaleđe prema njoj bilo velikodušnije, kao i Rijeka, a ne može se požaliti niti na širu okolicu – od Splita i Zagreba, pa sve do Ljubljane. Ipak, kod kuće je najljepše!

– Podrijetlom sam Rukavčanka, ali nona je rođena Opatijka koja se udala u Rukavac. Suprug je također Opatijac, a sve je to zapečatio i sin Maximilian koji sada navršava godinu dana, tako da je to ustvari povratak korijenima koji me jako veseli. Uostalom, inspiraciju crpim baš iz Opatije i rodnog kraja: more, kupanja sa nonićima u djetinjstvu, prekrasno zelenilo; sve je to u meni ostavilo svoj neizbrisivi trag. Tu sam se uvijek mogla opustiti, bilo u šetnji, bilo samim udisanjem mirisa mora. Osoba sam koja uvijek gleda oko sebe i svaki trenutak proživljava malo dublje; volim maštati. Jednostavno me ovdje obuzima svojevrsni spokoj koji me uvodi u stanje koje me naprosto tjera na stvaranje!

Kristina nadalje ističe kako voli uvijek imati materijal za stvaranje pri ruci tako da, kad dobije inspiraciju, može odmah krenuti u akciju. Voli raditi i vani, a u zadnje vrijeme, s obzirom na malo dijete koje definitivno ima svoje potrebe, radi automatizmom. To ju je na neki način i poguralo u akciju, a na rezultate se ne žali; o njima niti ne razmišlja previše – jednostavno se prepusti procesu stvaranja što je ustvari jako dobro jer je tek nedavno postala svjesna koliko se prije kočila bez potrebe! Važno joj je da bude autentična i na platno prenese ono najiskrenije, a ne mora se svakome svidjeti ono što stvori! Svaka stvar ima svoga kupca, a svi smo različiti!

– Kao likovni umjetnik još sam uvijek na početku, emerging artist! Preda mnom je još dug put, ali mu se veselim. Većinom stvaram zbog sebe i uživam u izlaganju; isključivo umjetničkoj priči. Umjetnici doživljavaju svijet na jedan specifičan način; ja definitivno nisam iznimka. Volim biti u krugu ljudi kojima je umjetnost zajednički nazivnik.

Inače, Kristina živi za konstruktivnu kritiku i dobar savjet, koji su joj, nakon studentskih dana, nadoknadila članstva u strukovnim udrugama (HDLU Rijeka) i online platformi Art Ćakula. Završila je Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci i to na odjelu kiparstva, ali trenutno je prvenstveno okupiraju slike. Već se dugi niz godina bavi apstraktnim slikarstvom te voli eksperimentirati s različitim nekonvencionalnim materijalima i podariti im novi život na platnu.

– Ne bih se voljela definirati niti kao slikar niti kao kipar. Nikad ne znaš u kojem će te smjeru umjetnički razvoj odvesti. Trenutno razmišljam o prevođenju svojih slika u 3D formu, ali i o nekim uporabnim predmetima odnosno predmetima primijenjene umjetnosti. Mogućnosti su nebrojene i ne želim se ograničavati! Moje su slike imaginarni krajolici (čak i u očima moje publike) iako su inspirirane stanjima svijesti. Vjerujem da će se ta, pomalo eterična, atmosfera u budućnosti prenijeti i na druge forme.
Kristina je, kako to u šali kaže, u jednom „trenutku beznađa“ upisala Poslijediplomski doktorski studij hrvatske kulture, iznimno zanimljiv zbog svoje interdisciplinarnosti. Kao samoprozvani lokalpatriot, odlučila se za etnološki pristup proučavanja kulturno-umjetničkih društava Kastavštine, kao najčešću formu koja na tom području danas drži i promiče običaje i tradiciju. To je tema njezine disertacije koju još mora obraniti. Kako se mora i preživjeti, nakon stažiranja i rada u srednjoj, ali i osnovnoj školi gdje je predavala povijest umjetnosti i bila asistent u nastavi, zaposlila se u Riviera Dekoru kao svojevrsni komercijalist-dizajner interijera koji radi i na projektima – vrlo dinamičan posao koji zahtijeva kreativnost, a i odgovara joj s obzirom da je po svom srednjoškolskom obrazovanju upravo dizajner interijera. Polaznica je i Hubbazie.

– Hubbazia je jedan sjajno zamišljen inkubator za (ne samo isključivo) Opatijce. Volim raditi sve po pravilima pa sam prije par godina otvorila obrt za umjetničko stvaralaštvo, a ove godine i webshop, kako bih čiste savijesti mogla prodavati svoju umjetnost. Kako Hubbazia pomaže upravo startupovima, htjela sam unaprijediti svoju marketinšku stranu, koja mi je, kao i svim umjetnicima, mrska. Predavanja i radionice su održavali stručnjaci iz SMION-a koji su nam barem djelomično otvorili oči i pokazali ispravan put.

Kristinin sin Max od najmanjih nogu obilazi izložbe sa svojom mamom. Planiraju skupa i slikati, te vidjeti što će se iz toga izroditi. Naravno, ne nedostaju niti konkretni planovi!
– Nakon „Šporera“ idem na likovnu manifestaciju u Trst (ArtExpo Trieste) koju organiziraju mladi entuzijasti iz Ljubljane (AAMI Corporation) koji su sjajan spoj businessa i umjetnosti! Ove godine primljena sam i u njihov Salvador klub (pandan našim HDLU-ovima, ali s okupljanjem gotovo cijele srednje Europe). Kada Max spava, radim svakodnevne poslove, a umjetnošću se bavim uz njega i ne sputava me; baš naprotiv – nadopunjuje me i daje mi vjetar u leđa. Sada radim za oboje što mi je poseban užitak, pogotovo što već sada vidim da su njegovi prstići zainteresirani za stvaranje!

Foto: Mila Vuković
Piše: Aleksandar Vodopija