London calling

Vedrana Jakus Matešković napisala nam je londonsku gastro razglednicu, gastro putovanje britanskom prijestolnicom u šest dana. Kako se dobro provesti, a da na hranu ne potrošite sve ono što ste uštedjeli povoljnom avionskom kartom.

London nije nikada bio na popisu gastro destinacija koje želimo posjetiti, ili čak uopće na ikakvom popisu.

Uvijek nas je više privlačila Engleska u manjim gradićima i selima, priroda, tradicija i stil.

Ipak, život, prijatelji i neke druge okolnosti učinile su da London bude destinacija koju smo posjetili ove jeseni. I ne, nije bio tako kišan. Možemo reći da je šest dana koje smo proveli tamo bilo dovoljno da osjetimo neke prave čari tog svjetskog grada, ali i da okusimo njegovu tradiciju.

Prije nego smo i krenule trebalo je u moru zanimljivih smještaja odabrati onaj koji će odgovarati našem istraživačkom duhu, ali i budžetu. Tako smo odabrale hotelčić tradicionalnog izgleda po prihvatljivoj cijeni od oko 100 funta po noćenju, za dvije osobe. Smješten je ne tako daleko od centra grada u poznatom kvartu Peckham. Ako ste pogledali barem koju epizodu poznate serije Mućke, onda znate da kvart obiluje malim trgovinama s hranom, mesnicama, te neobičnim zalogajnicama.

No, vratimo se hotelu, koji nam je zadao malo muke dok smo svoje ogromne kofere uskim hodnicima s tapeciranim stepenicama odnijele na kat do spavaće sobe. Svakako preporučujemo da inače provjerite s čime ćete se morati boriti i da nosite nešto manje prtljage.

Ali ovo je potpuno zanemarivo s obzirom da su sobe u Vicotria Inn-u predivno uređene i udobne, a za tren se možete opustiti uz preeefini cider (suhi, ne slatki) u pubu koji se nalazi u prizemlju hotela. E tu nas je pogodila eklektičnost koju moramo priznati da smo vidjeli samo u Londonu. Nevjerojatan spoj tradicije, industrijskog stila i modernih detalja koji se protežu od interijera do menija.

Masivni drveni šank, kamin u tradicionalnom engleskom stilu, rasvjeta industrijskog dizajna, pa onda potpuno moderan spoj namirnica složenih u prekrasnu kreaciju na tanjuru. Ukratko – savršeno funkcionira.

Zobena kaša s medom

Kako smo stigli u kasno popodne, odmah smo se bacili na hranu. Prvo klasični fish and chips, odnosno prženi krumpirići (čips im je crisp), ukusno ali ništa spektakularno. A onda fantazija okusa u pomalo čudnoj kombinaciji: dimljeni bakalar (najčešće konzumirana riba), poširano jaje, špinat i pečeni mladi krumpir s umakom od senfa. Izvrsna termička obrada i još bolja harmonija okusa koja se proteže kroz nježno jaje, preko dimljene ribe do svježine povrća i slatkoće umaka. Svakako preporučamo, a osim hrane nude i zanimljive vrste piva, cidera i gina. Posebno nam je bio zanimljiv suhi gin Little bird s jedinstvenim okusom grejpa, naranče i đumbira????

Naravno da se moramo osvrnuti i na doručak – full english breakfast koji nam se nikako nije svidio. U poprilično velikoj porciji dobili smo jaja, slaninu, kobasicu, grah u umaku od rajčice, pečene gljive, black pudding (verzija krvavice), maslac i kruh. Očekivali smo tanjur pun okusa koji se spajaju u fantastičnu englesku priču, no za nas to ipak nije funkcioniralo. Osim veličine porcije, jaja i pečene slanine ništa nam nije bilo potrebno na tom tanjuru, ali kakav bi to posjet bio da nismo probali. Ono što nam se svidjelo za doručak, a isto tako odiše tradicijom je zobena kaša s medom, te svježim malinama, borovnicama i kupinama. E to je doručak s kojim se osjećaš kao doma – topla kaša, slatkoća meda i svježina voća potpuno su nas očarali tako da dajemo ocjenu +5.
Kako ne bi pomislili da smo samo sjedili i jeli, pohvaliti ćemo se da smo u šest dana napravili oko 134.000 koraka.

Uz to smo se vozile i nadzemnom željeznicom, te metroom. Svakako preporučujemo da uzmete Oyster card koju možete nadoplatiti iznosom po želji i voziti se dok ne iscrpite uplaćeni iznos. Istraživanje smo dakle započele u Peckhamu, te smo krenule prema centru Londona gdje smo najprije obišle najpoznatija turistička mjesta poput Buckinghamske palače, London Eyea, London Bridga, Convent Gardena i China towna. Ako želite uslikati pravi pogled na London preporučujemo da se popnete na terasu Tate Modern muzeja koji se nalazi tik do rijeke Temze, a sa vrha se pruža panorama u vidokrugu od 360. Osim toga, muzej je besplatan za razgledavanje pa ćete već od ranog jutra tamo naletiti na mnoštvo turista. Osim umjetnina svakako zavirite i u trgovinu muzeja u kojoj možete pronaći vrlo posebne knjige, suvenire, pa čak i nakit.

U spomenuti broj koraka ubrajamo i najzanimljivije iskustvo, a to je posjet County Hallu. Bivša vijećnica u službi kazališta, u kojoj smo odgledale odličnu predstavu po knjizi Agathe Christie – Svjedok optužbe. Atmosferu predstave ja svakako upotpunio polukružno postavljen auditorij koji pozornicu smješta u sredinu publike. Cijena karte je oko 50 funti, što nije malo, ali predstava i iskustvo vrijede svakog penija.

Ako ćemo pričati o najukusnijem iskustvu, onda ćemo vas provesti kroz Borough market. Cilj nam je bio posjetiti londonske zelene tržnice (kakve postoje kod nas), ali nismo ni slutile da je Borough market zapravo tržnica hrane. Otvara se negdje oko 10 sati, te se već tada počinju osjećati mirisi delicija iz svih krajeva svijeta. Najbolje je to što sve možete degustirati prije kupnje, pa čak se i najesti od jednog kruga po tržnici. Možete isprobati sir, suhomesnate proizvode, kruh, masline, ulje i sl. No, najbolje je što možete okusiti gotova jela poput rižota s morskim plodovima, dagnji na buzaru, komadića burgera, azijskih tjestenina, indijskih „tortilja“. Definitvno je mjesto za koje vam treba vremena ukoliko želite posjetiti baš svaki štand, pa čak i pronaći kutak s hrvatskim proizvodima. Kao suvenir ponijeli smo sa sobom nekoliko začina sa Spice Mountain štanda.

Uz tržnice vidjeli smo i brojne lance „brze hrane“ koji samo naizgled podsjećaju na kod nas najzastupljeniji McDonalds, ali ponudom su puno više od toga. Pa tako npr. u Leonu možete pojesti sasvim solidan ručak za oko 8 funti, a u njemu ćete dobiti povrće ili tjesteninu, s mesom i umakom.

Na svakom uglu možete pronaći i neke od svjetski poznatih lanaca za ispijanje kave koji uz to nude i fantastične kolače. Za preporuku je Francuski lanac slastičarnica Paul’s.

A kad smo kod slastičarnica, kakav bi to bio gastro posjet Londonu da nismo posjetili čuvenu slatičarnicu Peggy Porschen cakes u kvartu Belgravia. Pink boja ih već dugo čini poznatima, a sezonske dekoracije jedinstvenima. Predivan mali prostor, nažalost nagužvan brojnim posjetiteljima koji žele kušati njihove slastice ili se samo uslikati.

Mi smo naravno kušali, i to veganski kolač od mrkve, te red velvet cupcake. Jedina zamjerka u obje slastice je previše šećera, ali sočnošću i konzistencijom nisu nas ostavili ravnodušnima. Ni inspiracija za naše daljnje pečenje nije izostala ????.

Najbolje je da ovaj post završimo još jednim slatkim „obrokom“, a to je čaj u 17 sati.

Skylon je prekrasan restoran s vrhunskom uslugom koja učini da se osjećate zaista kraljevski dok ispijate ukusan čaj i gostite se prekrasnim malim slatkim i slanim zalogajima. Meni će vas koštati oko 27 funti, a za to ćete dobiti slane sendviče (losos, piletina, povrće, jaja), sconse (slatka krušna peciva) s maslacom i marmeladom, te nekoliko vrsta malih kolačića.

Prekrasno, sa stilom i ukusno.

Jesmo li uspjeli dodati London na vašu listu želja? ????