[FOTO/VIDEO] Marin Nižić (Urbani separe) - Rječini nedostaje gradska perspektiva

Marin Nižić je predstavnik Udruge Urbani separe. Udruga se bavi oživljavanjem riječkih kvartova a od ove godine provodi program približavanja Rječine građanima te upoznavanja s njezinim prednostima i problemima.

Na izložbi u bivšoj IVEX-ovoj zgradi na Delti prisustvovali smo dvodnevnoj izložbi "Park prirode Ričina" u organizaciji Udruge Urbani separe. Razgovarali smo s predstavnikom udruge Marinom Nižićem koji nam je objasnio čime se sve bavi udruga ali kako je naša točka interesa Rječina skoncentrirali smo se na njihov projekt vezan upravo za Rječinu.

Što je Urbani separe?

Urbanis separe je mlada udruga, prije svega fizički. Prosijek godina nam je otprilike tridesetak godina, a osim toga mlada smo udruga zato što tek nekoliko godina aktivno radimo,kako mi to zovemo, na oživljavanju riječkih kvartova. Radi se o različitim festivalima, intervencijama u prostoru, aktivnostima i događajima koje zajedno sa institucijama iz kvarta, mjesnim odborima, a prije svega sa susjedima, osmišljavamo, a onda i organiziramo. Osim toga, naravno, od ove godine bavimo se sve aktivnije i aktivnije Rječinom, prije svega zato što smo na neki način shvatili da pozitivnoj priči koja se zadnjih nekoliko godina događa oko Rječine i sve veći broj ljudi koji se okupljaju oko nje, nedostaje jedna gradska perspektiva i to da iz pozicije centra grada isto progovorimo o svim problemima ali i potencijalima Rječine i da krenemo shvaćati tu rijeku kao jednu cijelinu od ušća do izvora, odnosno obrnuto.

Upravo prisustvujemo dvodnnevnoj izložbi "Park prirode Ričina" pa nas zanima vaš rad usmjeren prema Rječini. Možete li nam reći nešto o tome?

Mi smo Riječinu na neki način počeli istraživati kroz projekt koji smo pokrenuli 2020. godine, koji se zvao Mjesni odbor Hartera. Radilo se o projektu koji je pokušao na jedan od mnogih načina kroz koje se Harteru pokušalo oživjeti, na jedan novi način, dati novi život tom prostoru. Radili smo to kroz tu jednu priču Mjesnog odbora Hartera u kojem smo svi vijećnici tog mjesnog odbora u kojem svi imamo nekakvu, ajmo reći moć odlučivanja i u kojem svi razmišljamo o tom prostoru. Ono što smo shvatili, ne samo za Harteru, nego i za Vodovodnu i Ružićevu je da ono što dijeli sav taj prostor je Rječinaali nažalost ne i spaja. Shvatili smo da je tako kada se odmakneš iz Hartere i dođeš ovdje gdje sada stojimo sve do ušća. Grad uopće nije povezan sa tom Rječinom.

Postoji nekoliko točaka na kojima možeš doći direktno do nje, ali te točke su manje više sve ovakve, radi se o nečemu gdje ili po malim škalinama ili na vlastitu odgovornost možeš stvarno dotaknuti vodu, a inače ne postoji ni jedno uređeno mjesto, ni jedan uređeni javni prostor. Ti javni prostori ne moraju biti betonski kao što imamo drugdje, nego mogu biti u dosluhu sa prirodom, mogu biti zeleni, pa samim time i pomoći situacijama kao što vidimo ove godine sada u zadnje vrijeme gdje u biti jedan zeleni pojas uz rijeku u centru grada, ne samo da je na korist svima nama koji ovdje živimo i šire nego i cijelom ekosustavu a onda i samoj rijeci.

S obzirom da ste mlada udruga, mladih ljudi imate li možda saznanja kakav je odnos mladih u gradu prema Rječini?

Ne znam kakav je odnos prema Rječini. Čini mi se sad zadnjih par dana, kako je više vodostaja ovdje u centru grada nego inače, da ju ljudi tek sad nekako percipiraju i vidim ju na Instagramu, na Facebooku na različite načine, čini mi se kao tek kada ona pokaže jedno puno aktivnije lice i kada je prisutnija nekako fizički u gradu, da tek tada o njoj počinjemo razmišljati, a to ne bi trebalo biti tako. Inače, sav neki sadržaj, sav život ovo grada nije uopće vezan uz Rječinu. Sva mjesta do kojih moraš doći, autom ili pješke, nisu ni na koji način povezane sa ovom rijekom i ona nije prisutna u svakodnevnom životu svih nas. Tako da je jedan od razloga zašto se i mi priključujemo svemu što se događa oko Rječine, zašto želimo razmišljati o njoj i utjecati na neke pozitivne promjene, je upravo zato da kroz taj neki naš pristup gdje jako volimo šetati, zajedno razgovarati o javnom prostoru gdje prije svega želimo isticati potencijale različitih tema koje su riječke, a ne nužno probleme. Kroz taj pristup se nadamo da će napokon i mladi imati puno više za reći na temu Rječine.
Ono što nas je iznenadilo i sada na izložbi koju smo organizirali pa i na šetnjama koje smo imali uz riječinu je da u biti sve više i više mladih ljudi također dolazi na te šetnje i na neki način počinje shvaćati Rječinu kao nešto ipak važno.

Što je to Mjesni odbor Hartera?

Mjesni odbor Hartera u biti nije pravi mjesni odbor, isto kao što i Park prirode Rječina, koji je naš projekt, koji kao što sam rekao želimo razvijati u narodnim godinama, nije pravi park prirode. Radi se o idejama kako bi moglo biti da u nečemu tako važnom kao što je recimo područje Hartere ili bilo koji kvart u rijeci ili s druge strane cijeli potez Rječine kako bi izgledali ti javni prostori prije svega i ti prirodni resursi kada bismo na neki način svi o njima brinuli, svi o njima razmišljali i da nam oni postanu neka vrsta svakodnevice.

Tako da to je možda naš pristup koji često ljudi i zamijene za nešto jako formalno pa smo mi recimo u Harteri često znali na dnevnoj bazi dobiti pozive od ljudi da ne znam; "Pukla im je cijev!". Ovdje misle da smo mi pravi mjesni odbor od nas žele da mi rješimo taj problem ili žele da se mi obratimo gradonačelniku, ili ne znam, svakakvih situacije je bilo ali zapravo ideja je da smo u tom našem idealnom mjesnom odboru zapravo svi vječnici, svi smo ljudi koji razmišljaju o tom prostoru koji je naš zajednički a što se tiče Rječine kao parka prirode naša vizija ne bi bila da on stvarno postane park prirode u tom smislu riječi nego da postane zaštićeni komad prirode i to po mogućnosti sve do ušća. Ima jako puno problema. Ima jako puno površina pogotovo u centru grada koje ne dopuštaju takvu viziju ali ono što mi želimo ponuditi kroz tu priču, kroz tu ideju je neki novi okvir razmišljanja kako bi to izgledalo da to zapravo i je park prirode i šta bi to pozitivno moglo donijeti način na koji se bavimo onda različitim temama je takav da se trudimo uključiti što više ljudi i uvijek kombiniramo ne znam recimo zajedno kuhamo u javnom prostoru dok šećemo javnim prostorom često su s nama arhitekti, urbanisti ponekad ako je baš jako važna tema i mislimo da možemo razgovarati s nekime primjerice iz Grada Rijeke ili pravog mjestnog odbora onda pozovemo i njih. Trudimo se u biti sa različitim stručnjacima iz različitih područja, povezivati građane i nuditi neke nove ideje uopće bivanja u javnom prostoru provođanja vikenda provođanja vremena jednostavno.

Koliko ste upoznati s problemima u gornjem toku Rječine?

Problemi Rječene u gornjem toku su, pa na neki način, nevidljivi ljudima koji žive u centru grada i čini mi se da između ostalo zbog toga, pa onda i time što u centru grada nemamo uopće doticaj s tom rijekom, da ju zapravo uopće ne poznajemo. To zajedno stvara jednu situaciju u kojoj zapravo veliki broj ljudi, i to kronično veliki broj ljudi, u našem gradu i šire ne razumije šta se sa Rječenom događa. Problemi su rješivi i to je ono što mislim da je najvažnije i najpozitivnije u priči oko Rječine. U mojoj idealnoj viziji brana u Valićima bi nestala a postepeno, korak po korak, bi se sve što je u koritu trenutno betonirano polako vraćalo prirodi. Takve primjeri imamo ne samo u Europi nego u cijelom svijetu. Takvi primjeri su sve pozitivniji. Za njih se otvara sve više i više natječaja, sve više i više izvora sredstava jer sve više i više postoji razumijevanje da je to jedini put, prije svega za očuvanje naših rijeka, za sve biljne i životinske vrste koje u njima žive, kojima su one dom, a onda isto tako i za nas jer u biti svijet prema kojem idemo i u kojem ću ja jednog dana doživjeti starost je svijet koji će biti puno topliji u kojem će razina mora i za mene biti puno viša i zato nam sve prirodne cijeline koje imaju svoj aktivni život kao što su sve rijeke pa tako i Rječina, moraju ostati što prirodnije i što očuvanije i moramo sav naš negativni utjecaj postepeno razgrađivati.

Vidimo da se vaša izložba bavi i bioraznolikošću biljnog i životinjskog svijeta uz Rječinu i u njoj. Kakva je flora i fauna u dolnjem toku Rječine i oko nje?

Pa ono što je zanimljivo za Rječinu u doljem toku, u ovom gradskom toku, je da ona zapravo nekako odrasta i odgojila je cijeli grad na taj jedan industrijski način. Riječina je bila jako važna ne samo za rad Hartere nego i za razvoj cijelog ovog područja grada. Da nije bilo Rječine ne bi bilo ni školjića fizički jer je Rječina stvarala te otoke koji su onda u biti taj dio grada na neki način i osnovali a onda dolazimo sve ovdje do područja Luke. To su prostori koji imaju jednu drugačiju prirodu. Prirodu koja je prije svega zbog čovjeka i nastala.

Tako da pogotovo prostor Delte na kojem se sada nalazimo, na njemu živi jako puno samoniklih vrsta koje bi smo mi nazvali korovom ajmo reći. To nisu vrste koje su nužno ovdje autohtone nego su to i vrste koje sa svim tim brodovima već više od sto godina dolaze u naš grad.
Tako da na ovom cijelom prostoru Delte pa sve do Hartere imamo jako puno vrsta koje su korov kao takve. Ono što ne znam kako se zove točno, ta vrsta, ali znam da Hartera specifično i ovaj donji dio kanjona riječene ima neku svoju mutaciju pčele.
Tu bi bilo dobro da pitamo nekoga iz Prirodoslovnog muzeja o čemu se točno radi ali u biti na cijelom prostoru donjeg dijela kanjona ono što je možda najzanimljivije što je onda prisutno i u gornjem toku, je primorski zvončić, zvonac, koji je u biti također zaštićena vrsta koja se na ovom dijelu grada nalazi.

Čuli smo da su tu negdje u dolnjem toku postojale ideje o mrijestilištu primorske pastrve? Jel znate nešto o tome?

Znam da su postojele ideje da se na području Zvira 2, ovdje na ulazu u Harteru napravi neka vrsta mrijestilišta ili rezervata za primorsku pastrvu. Uvjeti za nju na tom dijelu su na neki način izvrsni zato što voda iz Zvira 2 direktno utječe u taj dio korita. Koliko ja znam i to prvenstveno zbog truda svih ljudi koji se u gornjem toku bave Rječinom, ne samo iz Rijeke nego puno šire, znamo da i primorske pastrve i bijelonogograka ima na području Hartere, sada koliko su oni prisutni u kojem dijelu godine to nažalost ne znam ali ono što sam u početku rekao to nije naša uloga i ne želimo uopće ni misliti da znamo sve. Ono što mi želimo je ponuditi okvir da se u ove naše ideje, naše projekte, u ideju bavljenja Rječinom i njenom revitalizacijom uključe na kraju krajeva i stručnjaci koji bi puno bolje mogli odgovoriti na to pitanje od mene.

Fotografije: Mara Prpić Video: Marin Aničić