[FOTO/VIDEO] Mudrost biljaka - medvjeđi luk i druge biljke

Medveđi luk, šumsko volujsko oko, mišje uho i velecvjetni kukurijek prve su biljke koje nagovještavaju kraj zime u planinama.

Autorica: Marta Blažević, mag.biol.oecol.

S dolaskom proljeća došlo je i vrijeme našeg druženja s biljnim vrstama koje mogu biti itekako korisne za naše zdravlje. Napoznatija proljetna šumska biljka za većinu ljudi je medvjeđi luk, no obratite pažnju na još neke vrlo korisne samonikle biljke.

Zajednica bukovo-jelove šume (Omphalodo-Fagetum) u kojoj se danas nalazimo, obiluje brojnim endemskim i reliktnim vrstama, kao što su volujsko oko (Hacquetia epipactis) i mišje uho (Omphalodes verna).

Medvjeđi luk (Allium ursinum)

Medvjeđi luk je samonikla jestiva biljka koja nam se među prvima nudi na proljetnom šumskom tanjuru. Obiluje vitaminom C, sumpornim spojevima i drugim aktivnim tvarima koje pospješuju naše zdravlje i imunitet. Poput češnjaka, djeluje antibakterijski, uništava parazite iz probavnog trakta, čisti krv i jetru. Pravi proljetni detoks. Njegove listove možemo jesti sirove ili ga koristiti kao običan češnjak, a odličan je i za razne namaze, juhe, variva i slično. Mašti na volju.
Obzirom da ga se može zamijeniti s otrovnim biljkama poput đurđice, čemerike i mrazovca, važno je upoznati ga uz nekog tko se dobro razumije u biljke i tko vas može naučiti razlikovati ga kao i njegovo stanište koje je po mnogočemu posebno.

Medvjeđi luk, biljka vrlo hranjivih i ljekovitih svojstava

Šumsko volujsko oko (Hacquetia epipactis)

Šumsko volujsko oko – Ovu proljetnicu možemo pronaći u prizemnom šumskom sloju prije listanja bukve koja dominira ovim područjem. Cvijet je zaista poseban jer ono što bismo rekli da su latice zapravo ovojni listovi zelene boje, dok se u središtu nalazi mnogo sitnih žućkastih cvjetova.
Biljka je endem i relikt, odnosno radi se o evolucijski staroj vrsti koja je nekad davno na ovom području uspjela preživjeti ledeno doba.
Raste na dolomitnoj podlozi kao i drugo bilje koje ćemo danas upoznati.

Šumsko volujsko oko voli blizinu medvjeđeg luka

Mišje uho (Omphalodes verna)

Mišje uho je sitna biljka koja se pojavljuje u rano proljeće, a ljudi ju često zamjenjuju s potočnicom. Narodno ime dobiva po obliku listova koji nalikuju na mišje uši. Cijela zajednica bukovo-jelove šume je dobila ime upravo po ovoj biljčici. Zajedno s volujskim okom, spada u ilirske endemske i reliktne vrste.

Mišje uho je biljka koju ljudi često zamijene za potočnicu a ime je dobila po listićima nalik na mišje uši

Velecvjetni kukurijek (Helleborus niger ssp. macranthus)

Velecvjetni kukurijek je posebna podvrsta crnog kukurijeka koji raste na dolomitnoj podlozi. Endem je što znači da raste na uskom području rasprostranjenosti. Nalazimo ga samo u brdskim bukovim šumama od Gorskog kotara i Velebita preko Žumberka i Samoborskog gorja. Kako cvjeta izravno iz snježnog pokrivača, jedan od narodnih naziva mu je snježnica.

Velecvijetni kukurijek

Medvjeđi luk (Allium ursinum)

Medvjeđi luk je samonikla jestiva biljka koja nam se među prvima nudi na proljetnom šumskom tanjuru. Obiluje vitaminom C, sumpornim spojevima i drugim aktivnim tvarima koje pospješuju naše zdravlje i imunitet. Poput češnjaka, djeluje antibakterijski, uništava parazite iz probavnog trakta, čisti krv i jetru. Pravi proljetni detoks. Njegove listove možemo jesti sirove ili ga koristiti kao običan češnjak, a odličan je i za razne namaze, juhe, variva i slično. Mašti na volju.
Obzirom da ga se može zamijeniti s otrovnim biljkama poput đurđice, čemerike i mrazovca, važno je upoznati ga uz nekog tko se dobro razumije u biljke i tko vas može naučiti razlikovati ga kao i njegovo stanište koje je po mnogočemu posebno.

Fotografije i video: Marin Aničić