Objavio: Portal Poduckun
Na kraju smo mjeseca studenoga, a na početku toga mjeseca rođen je hrvatski književnik i publicist Viktor Car Emin koji je rođen u Kraju 1. studenoga 1870., a preminuo u Opatiji, 17. travnja 1963. godine. Tematski i idejno Eminova djela vezana su uz njegov rodni kraj, Liburniju, istočnu obalu Istre, ali i sa širim okvirom: cijelom Istrom i Kvarnerom s otocima, a vremenski uz prva četiri desetljeća 20. stoljeća. Temeljno, Emin književno stvara duboko uronjen u hrvatski narodni preporod u Istri kao dijelu nacionalno integracijskih procesa (druga polovica 19. st. i prva polovica 20. st.), u borbi protiv snažnog odnarođivanja hrvatskog etnosa na tom području.
Opatija je mjesto Careva življenja i djelovanja, a upravo u Opatiji Viktor Car Emin pokrenuo je i časopis za djecu i mladež „Mladi Istranin/Mladi Hrvat“.
Ove se 2023. godine navršava 60. obljetnica Careve smrti. Tijekom ovoga studenoga u obljetničkoj 2023. godini Eminov lik i djelo, posebice uz njegovu povezanost s Opatijom kao centralnim mjestom rodne Liburnije, znanstveno su i stručno prikazani na dva načina, a oba u Zagrebu, srcu Hrvatske. Temelj i okvir spomenutim prikazima jest znanstveni projekt „Viktor Car Emin i njegova uloga u razvoju hrvatskog školstva i dječje književnosti u Istri“ koji je pokrenula i vodi naša sugrađanka izv. prof. dr. sc. Vjekoslava Jurdana (izvanredna profesorica na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli).
Ponajprije, pod naslovom Viktor Car Emin u zrcalu njegovih časopisa „Mladi Istranin i Mladi Hrvat“ emitiran je esej koji je napisala prof. Jurdana, i to u radijskoj emisiji Kozmopolis na HRT-u, Treći program, i to u nekoliko navrata. Cijela je emisija dostupna na poveznici ovdje.
Drugi oblik znanstvene valorizacije Eminova djelovanja u Opatiji ovoga je mjeseca ostvaren putem dva izlaganja na međunarodnoj znanstvenoj konferenciji „Za istim stolom: položaj i status istraživanja dječje književnosti“ koja je održana u Zagrebu od 23. do 25. studenoga na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uz profesoricu Vjekoslavu Jurdanu sudjelovali su i mladi istraživači na njezinu projektu, Mariela Tomičić i Alen Klančar. Izložena su i prikazana dva rada:
1. Vjekoslava Jurdana i Alen Klančar: Politički ciljevi i strujanja unutar hrvatskog narodnog preporoda u Istri kroz uređivačku politiku dječjeg časopisa „Mladi Istranin/Mladi Hrvat“
2. Vjekoslava Jurdana i Mariela Tomičić: Slika nacionalnih i socijalnih raslojavanja u Istri u dječjem časopisu „Mladi Istranin/Mladi Hrvat“
Ta vrlo složena tematika o povijesti istarskog školstva i dječje književnosti bila je primljena s velikim zanimanjem prisutnih stručnjaka uz nadahnutu raspravu i obilje podrške.
U tom okviru valja istaći neke pojedinosti uz časopis „Mladi Istranin/Mladi Hrvat“ koji je vrlo uspješno izlazio u Opatiji od 1909. do 1914. godine i to pod vrsnim vodstvom Viktora Cara Emina.
Početkom 20. stoljeća, odnosno 1900. godine, pojavom Eminova romana Pusto ognjište započinje njegov pravi autorski književni uspon i afirmacija, a podudara se s njegovim napuštanjem učiteljske službe i nastanjenjem u Opatiji. Uz funkciju tajnika Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru, institucije koja je utemeljila i gradila kroz više desetljeća hrvatsko školstvo u Istri, Viktor Car Emin stvara i svoja brojna književna djela. Ovdje, u Opatiji, uz funkciju tajnika spomenute Družbe te upravitelja Općinske škole za daljnju naobrazbu, Car pokreće i uređuje časopis za djecu i mladež kao prvi na hrvatskom jeziku na području Istre i koji je odigrao značajnu ulogu u borbi protiv odnarođivanja hrvatske djece i mladeži. K tomu razvijao je književnu i čitalačku kulturu kod mladih recipijenata. Ponajprije, pod nazivom „Mladi Istranin“ (1909.), a zatim kao „Mladi Hrvat“ (1910. ‒ 1914.).
Časopisi su tiskani u opatijskoj Knjigotiskarni V. Tomičić i dr. Vlasnik i urednik časopisa bio je Viktor Car Emin koji ondje objavljuje i svoje tekstove.
- Svakako, valja istaknuti da je Eminov časopis izvrsno uređivan dječji časopis, s velikim brojem suradnika, tada najpoznatijih pisaca za djecu. Najvrjedniji suradnici lista bili su, uz Cara, Rikard Katalinić Jeretov, Vladimir Nazor i Josip Milaković. Objavljivale su se kraće priče i poezija za djecu, poučne priče i događaji u svijetu, kako povijesni tako i suvremeni. Sve je popraćeno brojnim slikama, crtežima i fotografijama. Često su objavljivani i prijevodi stranih autora, najčešće s francuskoga, češkoga i ruskoga, navodi Vjekoslava Jurdana.
Uredništvo na čelu sa Carem ostvarilo je izravnu i vrlo kvalitetnu komunikaciju sa svojim mladim čitateljstvom, naročito postavljajući pitanja u obliku zagonetki, a taj dio ima i nagradni karakter.
Popularnosti časopisa pridonijela je i rubrika „Iz moje torbice“, prožeta humorom, smiješnim zgodama i šalama u čijem je središtu u ranijim brojevima časopisa bio školarac Tončić, a zatim vragolan Jurić lik kojega je Car preuzeo iz češke književnosti.
Svemu tome posebno je pridonijela serija popularnih strip-šala „Vesele zgode majmuna Floka“. Tim zgodama, iako većinom nepotpisanima ili objavljenima pod pseudonimom, znamo autora, a to je Viktor Car Emin. On je sadržaj tih šala uz vrlo popularan lik majmuna Floka stvarao tako što ga je prerađivao iz godišnjaka češkog omladinskog lista „Maly četenar“. Evo što o tome kazuje:
„Ja sam odmah pisao u Prag da mi pošalju klišeje onih slika. Međutim sam ja onome majmunčiću dao ime Flok, a njegove sam zgode i nezgode prepričao na način kako sam mislio da će najbolje ugoditi našoj djeci. Taj se Flok našim malim Istranićima tako dopao da sam bio prinuđen da izmišljam razne majmunske nepodopštine i da ih do slučaja do slučaja prišivam nebogome Floku.“
Viktor Car Emin stvara i druge takve popularne likove: majstora Lisjaka, kunelića Flika te ih prikazuje u ruhu ilustriranih šala.
Careva urednička koncepcija uključila je i praćenje znanstvenog područja te razvoja onodobne tehnologije. Primjerice, opširan tekst u više nastavaka s naslovom „Kako je Robert Peary otkrio Sjeverni pol?“ I takve tekstove prate ilustracije, fotografije i crteži. U zasebnoj rubrici „Listak“ prikazuju se u kratkim tekstovima novosti i zanimljivosti u području istraživanja prirode i svijeta. Stoga promatrani Carevi časopisi nadilaze okvire isključivo književnog medija.
U časopisu ima i puno reklama, promidžbenih oglasa koji su nam danas zanimljivi jer otkrivaju ondašnje prilike društvenog i kulturnog života u Opatiji i na Liburniji.
Ipak, prvo su mjesto u časopisu imali književnoumjetnički, pretežito domoljubni sadržaji, i to u ruhu priče čiji su junaci bili siromasi i siročići koji se bore za svoj hrvatski identitet. Često je njihov autor sam urednik Viktor Car Emin.
Carevi opatijski časopisi uvelike su doprinijeli zajednici odgojem i obrazovanjem istarskih Hrvata pomoću objavljenih tekstova, ali i prikupljanjem dobrotvornih priloga za otvaranje novih škola i nabavku knjiga. Uredništvo je prikupljalo novac za knjige, a čitatelji, pretplatnici, donatori ili pak institucije mogli su darovati i primjerke knjiga. Tada bi uredništvo donacije i knjige proslijedili u mjesta gdje je za njima bila najveća potreba.
- Valja istaknuti da „Mladi Istranin“ i „Mladi Hrvat“ pripadaju najbolje uređivanim dječjim časopisima u Hrvatskoj, s velikim brojem suradnika, tada najpoznatijih pisaca za djecu, i štoviše, odigrali su veoma važnu ulogu utječući na mladi naraštaj. A sve to događalo se od 1909. do 1914. u našoj Opatiji, zaključuje Jurdana.
Lanterna © Torpedo.media Izrada internet stranica @ More idea