Opatija Coffeehouse Debates: Održano predavanje Thoma Brooksa „How Not to Save the Planet“

Umjesto da se držimo fantazije o održivosti i budućnosti bez klimatskih promjena, Brooks tvrdi da bi trebali usmjeriti svoje napore na odgađanje njihovih neizbježnih katastrofalnih posljedica, te na pripremu kako se s tim posljedicama nositi.

Opatija - U punoj Kamin sali Hotela Continental nedavno je, u sklopu projekta popularizacije znanosti i promicanje deliberativne građanske kulture Opatija Coffeehouse Debates, održano popularno-znanstveno predavanje "How Not to Save the Planet". Thom Brooks, profesor i bivši dekan sa Pravnog fakulteta Sveučilišta u Durhamu i autor knjige "Climate Change Ethics for an Endangered World" okupljenim je slušateljima izložio svoje viđenje dominantnih pokreta koji se bave sprečavanjem klimatskih promjena, te ukazao na neke nedostatke ovih pozicija.

U novim izvještajima o klimatskim promjenama stvari su vrlo jasne. Upozorenja su opet alarmantna, ali se i dalje koristi jezik koji sugerira da su klimatske promjene nešto što se može riješiti jednom zauvijek, samo kada bi usvojili prave, ekološki prihvatljive politike. Umjesto da se držimo fantazije o održivosti i budućnosti bez klimatskih promjena, Brooks tvrdi da bi trebali usmjeriti svoje napore na odgađanje njihovih neizbježnih katastrofalnih posljedica, te na pripremu kako se s tim posljedicama nositi.

U svojoj prvoj velikoj studiji iz 2013. godine Međunarodni panel o klimatskim promjenama (IPCC) UN-a potvrdio je globalni znanstveni konsenzus da su ljudi primarno odgovorni za uzrokovanje klimatskih promjena, s posljedicama koje možda neće biti moguće izbjeći. IPCC jasno navodi da se stanje pogoršava. Prema svim scenarijima, temperatura Zemlje će do sredine stoljeća porasti za 1,5°C. Takav porast stvara značajne izazove i prijeti milijunima ljudi koji žive u obalnim područjima diljem svijeta. Brooks ističe kako, iako su podaci jasniji nego ikad, pristup je već star i dobro poznat. Glavni tajnik UN-a António Guterres tako je ustvrdio da "možemo izbjeći klimatsku katastrofu" ako svijet zajedno radi bez odgađanja i bez iznimki. Ako bismo samo smanjili emisije ili bolje primijenili mjere poput zaštite od poplava ili zelene tehnologije, klimatske promjene više ne bi bile problem. Brooks naziva ovo rješenje "rješenjem konačnog stanja", tj. rješenjem koje tvrdi da možemo postići stabilno stanje savršene ekološke harmonije ako samo usvojimo pravo rješenje za ovaj problem. Međutim, glavni problem je što ne postoji konačno rješenje za klimatske promjene.

Brooks dalje ističe da konačna rješenja krivo shvaćaju vrstu izazova s kojim se suočavamo. Klimatske katastrofe ne zahtijevaju ljudsku aktivnost da bi se dogodile. Mnoge su se dogodile i prije - poput masovnog izumiranja dinosaura, koje vjerojatno ima izvanzemaljske uzroke (meteor). To znači da, barem u načelu, klimatske promjene i katastrofe nije uvijek moguće izbjeći. Ovo nije problem s jednostavnim rješenjem, poput ideje da bi, kada bi svi imali isti "ekološki otisak", sve bilo u redu. Argument zastupnika ovog pogleda temelji se na ideji da, ako se globalne emisije stakleničkih plinova stave pod kontrolu i pravedno rasporede među državama, daljnje klimatske promjene mogu biti izbjegnute. Međutim, klimatske promjene nećemo moći izbjeći čak i kad bi se emisije ugljika potpuno zaustavile. Iako ove prakse uistinu smanjuju utjecaj ljudskog djelovanja na okoliš, ne treba očekivati da će one zauvijek zaustaviti daljnje promjene klime i okoliša.

Drugo jednostavno, ali opet nedovoljno, rješenje je princip "onečišćivač plaća", prema kojem se uvodi globalni porez na potrošnju fosilnih goriva. Dodatni troškovi trebali bi smanjiti proizvodnju emisija ugljika, a prikupljeni prihod može se koristiti za otklanjanje štetnih posljedica klimatskih promjena. Ovaj princip može biti dobar kao sredstvo za financiranje projekata za zaštitu okoliša, ali problem ostaje u tome što onečišćivači mogu zagađivati koliko god mogu platiti - a šteta koju uzrokuju može biti nepopravljiva.

Treće jednostavno rješenje je okrenuti se znanosti i iskoristiti nove tehnološke napretke. Postignemo li veću energetsku učinkovitost, ako pošumljavamo i ulažemo u razvoj zelenog prijevoza, promičemo li recikliranje i slične prakse, izbjeći ćemo štetne učinke klimatskih promjena. Međutim, problem je što, jednom kad se napredci dogode, oni mogu biti dvostruko iskorišteni. Na primjer, putovanje i grijanje su postali učinkovitiji i jeftiniji, ali su i pridonijeli dužim udaljenostima putovanja i povišenju temperature grijanja u našim domovima. Tehnologija je zato nužna, ali nije dovoljna za rješavanje izazova s kojima se suočavamo.

Svaka od ovih politika ima zagovornike koji tvrde da nude konačno rješenje. Međutim, ni jedna od njih sama po sebi ne može spriječiti ekološku katastrofu. To ipak ne znači da ne bismo trebali ništa raditi. Potrebno je ponovno koncipirati ideju održivosti. Prečesto se održivost koristi kako bi označila trajno stanje stvari, nadu da bi naš pristup klimatskim promjenama mogao dovesti do trajnog očuvanja trenutnog stanja. Ali to nije moguće. Ne možemo zaustaviti klimatske promjene kao što ne možemo zaustaviti okretanje planeta. Moramo naučiti živjeti u promjenjivom svijetu gdje nastojimo smanjiti našu izloženost riziku katastrofe, ali bez vjerovanja da je u našoj moći da je zauvijek spriječimo.

Organizatori iz Udruge "Kulturni front", Amadria park hotela Opatija i Filozofskog fakulteta u Rijeci zahvalili su svima okupljenima i najavili početak ljetne stanke u provođenju projekta, kao i nove aktivnosti koje počinju sredinom rujna.