[RAZGOVOR] Matea Bakotić, vlasnica Galerije Artsada u Voloskom: Lakše i „sigurnije“ bilo bi imati apartman, ali to me ne bi činilo sretnom

Otvaranje apartmana može donijeti brzu financijsku dobit, ali ulaganje u kulturne djelatnosti poput galerija donosi dugoročne koristi koje nadilaze materijalno. Galerije ne samo da poboljšavaju kvalitetu života lokalnog stanovništva pružajući im pristup umjetnosti i kulturi, već i obogaćuju turističku ponudu. Turisti traže autentična iskustva i sadržaje koji im omogućuju dublje razumijevanje i povezivanje s destinacijom. Galerija može postati centralno mjesto koje privlači posjetitelje i potiče ih da istraže lokalnu kulturu, dok istovremeno služi kao prostor za lokalne umjetnike da izlažu i prodaju svoja djela. Stoga, otvaranje kulturnih sadržaja kao što su galerije stvara balans između potrebe za smještajem i bogate turističke ponude, osiguravajući održivi razvoj turizma i unapređenje kvalitete života za sve stanovnike, govori Bakotić.

Volosko – Za sebe će reći da je kreativna entuzijastica s dubokom ljubavlju prema umjetnosti, kazalištu i glazbi. Odrasla je u Lovranu, a osnovnu školu pohađala je u Opatiji. Od najranije dobi razvija ljubav prema umjetnosti. U početku su to bili klavir i balet, što ju je dovelo do završetka glazbene škole Ino Mirković. Likovna umjetnost ju je oduvijek privlačila, iako je, kaže, najčešće bila njezin promatrač. Uvijek je voljela učiti od drugih umjetnika i interpretirati njihova djela. Kako bi spojila sve svoje strasti, upisala je likovnu akademiju u Milanu - Nuova Accademia di Belle Arti di Milano, gdje je studirala kazališnu scenografiju. I tu kreće njezina životna priča. Riječ je o Matei Bakotić koja je u trenutku kada bi većina njezinih vršnjaka i sugrađana atraktivne prostore u destinacijama pretvorila u turističke apartmane, u centru Voloskog otvorila vlastitu galeriju Artsada i aktivno sudjeluje u kulturnom životu grada.

- Novo poglavlje za vrijeme studija započela sam u svijetu suvremene umjetnosti. Surađivala sam sa značajnim umjetničkim zakladama i kolekcijama. Povezivala sam scenografske i kustoske prakse. Istraživala sam izložbenu vrijednost kao kulturnu vrijednost. Intervjuirala sam scenografe koji su svoju karijeru posvetili suvremenoj umjetnosti i izložbenim prostorima, glumce koji su postali performeri, a iz kazališta prešli u muzeje i galerije. Za praksu sam odabrala upravo muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu, gdje zahvaljujući Snježani Pintarić, tadašnjoj ravnateljici dobivam mogućnost susresti se sa različitim muzejskim djelatnostima. Na kraju sam ostala raditi kao asistent kustosa na izložbama... Nakon Zagreba, vratila sam se u Rijeku. Točnije, Lovran. Veliki sam zaljubljenik u svoj rodni kraj, a mislim da sam to osvijestila tek kada sam se prvi puta odselila od kuće. Velika mi je želja bila voditi vlastiti izložbeni prostor, ali gdje drugdje nego kući? Tada počinjem intenzivno razrađivati ideju, kreirati, informirati se. Po povratku kući, na poziv osnivačice i voditeljice Relativne galerije u Rijeci, slikarice Dijane Lukić počinjem s kustoskim radom na nizu grupnih i samostalnih izložbi. Zahvalna sam Dijani što mi je sa punim povjerenjem prepustila zidove i radove svoje galerije. U trenutku lockdowna i neizvjesnosti covid-a odlučila sam upisati još jedan master studij pri Filozofskom fakultetu sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Naime, jedino su oni nudili mogućnost praćenja online nastave. Riječ je o pedagoško-psihološko-didaktičko-metodičkoj izobrazbi zahvaljujući kojoj sam stekla nastavničke kompetencije potrebne za izvođenje nastave. Nisam se još odlučila okušati kao predavač, ali ukoliko se jedan dan odlučim temelj postoji.

Prošle godine, u travnju, nakon više od godinu dana priprema, otvorila sam Galeriju Artsada, prvu privatnu galeriju suvremene umjetnosti na ovome području. Iako veliki zalogaj, mislim da je sve moguće uz podršku obitelji, prijatelja, pa tako i sugrađana. Vjerujem da je ključ uspjeha u neprestanom učenju i prilagođavanju novim izazovima. Ljepota privatništva leži u slobodi. Mogućnost odabira umjetnika s kojima surađujem i umjetničkih djela koja izlažem neizmjerno me veseli. Nakon svake realizirane izložbe osjećam se bogatije. U samo godinu dana rada realizirano je osam izložbi i niz uspješnih suradnji - „Klaustar“ Ane Tomasović, „Maksimum Minimuma“ Nikice Jurkovića, „Zauzimanje prostora“ Diane Trohar, „Identitet“ Claudia Franka, „Konotacije“ Nevene Živić i druge.

Svakako bi bilo lakše i „sigurnije“ umjesto galerije imati apartman, ali to me ne bi činilo sretnom. Otvaranje apartmana može donijeti brzu financijsku dobit, ali ulaganje u kulturne djelatnosti poput galerija donosi dugoročne koristi koje nadilaze materijalno. Galerije ne samo da poboljšavaju kvalitetu života lokalnog stanovništva pružajući im pristup umjetnosti i kulturi, već i obogaćuju turističku ponudu. Turisti traže autentična iskustva i sadržaje koji im omogućuju dublje razumijevanje i povezivanje s destinacijom. Galerija može postati centralno mjesto koje privlači posjetitelje i potiče ih da istraže lokalnu kulturu, dok istovremeno služi kao prostor za lokalne umjetnike da izlažu i prodaju svoja djela. Stoga, otvaranje kulturnih sadržaja kao što su galerije stvara balans između potrebe za smještajem i bogate turističke ponude, osiguravajući održivi razvoj turizma i unapređenje kvalitete života za sve stanovnike. Već nakon prve godine rada primjećujem da je galerijska publika sve veća. Na početku se ona sastojala prvenstveno od mojih prijatelja, sada je to već širi krug ljubitelja umjetnosti, odgovorila je Matea Bakotić na pitanje o tome kako je došla na ideju i odlučila se otvoriti galeriju u Voloskom.

Može li se od umjetnosti živjeti?
Od umjetnosti se može živjeti, ali je potrebno imati strateški pristup i široku ponudu. Kao galerist u prodajnoj galeriji, vidim da ključ uspjeha leži u raznovrsnoj ponudi i dodatnim uslugama koje pružamo. Naša galerija nudi širok spektar umjetničkih djela različitih stilova i tehnika, kako bi zadovoljili ukuse raznih kupaca. Pored same prodaje umjetnina, pružamo i usluge art advisory i art consulting, što znači da savjetujemo klijente kako da investiraju u umjetnost i kako da svoje kolekcije optimalno razvijaju. Također, uskoro započinjemo sa nizom predavanja, koja će dodatno obogatiti našu ponudu i privući još širu publiku. Vjerujem da edukacija igra ključnu ulogu u razvijanju svijesti o važnosti i vrijednosti umjetnosti. Ovakav multidisciplinaran pristup omogućava nam da ne samo preživimo već i prosperiramo u svijetu umjetnosti. Umjetnost nije samo prodaja slika, već i pružanje cjelokupnog iskustva i usluga koje zadovoljavaju različite potrebe naših klijenata.

Aktivno ste se uključili u sve kulturne manifestacije u Voloskom, pa tako i u Mali mandrać. Koja je vaša kulturna vizija Voloskog? Imate li kakvih ideja koje bi možda izašle van iz vašeg prostora galerije?
Izuzetno je bitno biti dio zajednice. Vjerujem da više ljudi više zna, ali i može. Kroz zajedničke ideje i rad realiziraju se najbolji projekti. Prošle godine smo tako realizirali suradnju sa Festivalom Opatija u sklopu likovnog natječaja Mandrać, te smo u galerijskom prostoru postavili najavnu izložbu Mandraća. Isto će biti i ove godine. Također, ostvarili smo suradnju sa Zajednicom Talijana Mošćeničke Drage i Galerijom Cisterna, Milenij hotelima i Turističkom zajednicom grada Opatije u sklopu Feel and Taste projekta.

Moja kulturna vizija za Volosko temelji se na promicanju bogatstva njegove kulturne baštine kroz inovativne i inkluzivne kulturne programe. Volosko je jedinstveno mjesto s dubokim povijesnim korijenima i živopisnom atmosferom koja inspirira kako umjetnike tako i posjetitelje. Želim potaknuti suradnju s lokalnim umjetnicima, institucijama i zajednicom kako bismo očuvali tradiciju i istovremeno poticali suvremene izraze kroz galerijsku djelatnost. Planiram i dalje organizirati seriju kulturnih događanja, izložbi i predavanja koje će osnažiti kulturnu scenu Voloskog i privući širu publiku. Važno je da ovi događaji budu pristupačni i inspirativni za sve generacije, čime se stvara trajna kulturna povezanost i razumijevanje među ljudima koji ovdje žive i onima koji posjećuju naš grad. Dodatno, želim potaknuti kulturni turizam i suradnju s susjednim zajednicama kako bismo Volosko predstavili kao vitalni kulturni centar u regiji. Smatram da je važno stvarati mostove između tradicionalnih i suvremenih kulturnih izričaja kako bismo održali živu i dinamičnu kulturnu scenu koja će nas učiniti ponosnima. Uvijek kažem da bi bilo idealno kada bi naša ulica „Andrije Štangera“ bila pretvorena u pješačku zonu. Pješačku zonu unutar centra grada, poput onih koje možete pronaći u Italiji, obiluje galerijama, trgovinama, kafićima i živahnom atmosferom. Iako bi se stanovnici vjerojatno bunili, uvjerena sam da bi se moglo pronaći rješenje koje bi zadovoljilo sve strane - što svakako prepuštam stručnjacima. Također bi bilo izvrsno surađivati s ostalim lokalnim kreativcima, ljudima iz sektora, kako bismo naše prostore održavali otvorenima istovremeno, na primjer subotom i nedjeljom od 9 do 11 sati. Zbog neusklađenog radnog vremena često se čini da je više toga zatvoreno nego otvoreno. Navedenim pristupom posjetitelji bi imali priliku produžiti boravak u Voloskom, koje može postati sinonim na umjetnost.

Izlazak iz galerijskog prostora? To je svakako sudjelovanje na sajmu umjetnina. Oduvijek moja velika želja, ali idemo korak po korak. Prisustvo galerije na takvom događaju može biti ključno za proširenje vidljivosti umjetnika i galerijskog programa, te za uspostavljanje novih poslovnih kontakata i suradnji. Sajmovi umjetnina predstavljaju priliku za direktan kontakt s kolekcionarima, kustosima i stručnjacima iz područja umjetnosti, te za promociju umjetničkih djela širem međunarodnom tržištu. Sudjelovanje na sajmu može galeriji pružiti platformu za predstavljanje svojih umjetnika i programa, stvaranje reputacije i jačanje pozicije na umjetničkoj sceni. Najzanimljiviji su mi sajmovi umjetnina u Italiji i Švicarskoj, među kojima bih svakako izdvojila Art Basel, ArtVeronu i miart.

Što možemo očekivati u Vašoj galeriji? Kakav je ovogodišnji plan i program?
Ovogodišnji izložbeni program započeo je vrlo dinamično. Nakon kratke pauze radi radova na asfaltu u Voloskom uslijedio je niz proljetnih izložbi. Godinu smo otvorili izložbom „Another Mile“ Tomislava Ćurkovića, nakon koje su uslijedile još tri iznimne izložbe. „Veze“ Ivane Ognjanovac i Mare Šuljak, „Figure“ Duška Šibla i „Haljina“ Monike Sinković. Za ovu godinu u najavi su još izložbe Josipe Krolo, Hanne Dujmović, Maria Oberhofera, Vedrana Ružića i Branke Radonić. Osim samostalnih izložbi galerija Artsada u kolovozu će ponovo ugostiti pobjednike prošlogodišnjeg Mandraća čije će radove predstaviti na skupnoj izložbi „U iščekivanju Mandraća 2024.“.
U današnje vrijeme, ljudi često uživaju u "wine and paint" radionicama i posjećuju suvenirnice koje se nazivaju „galerije“. Takvi događaji i mjesta nude zabavu i kreativnost uz društvenu interakciju, što je privlačno za one koji traže opuštajuće aktivnosti bez pritiska. Nažalost, upravo zbog takvih aktivnosti gubimo svijest o vrijednosti originalnih umjetničkih djela i želju za dubljim istraživanjem ili angažmanom u umjetnosti. To su nuspojave nedostatnog obrazovanja o umjetnosti, što dovodi do preferiranja praktičnijih i ekonomičnijih alternativa. Moja je želja kroz galeriju pružiti što većem broju ljudi edukaciju i mogućnost razlučivanja kvalitete pojedinih radova. Smatram da je galerija izvrsno mjesto za druženje i kulturno obogaćivanje.

Što radite kad ne radite, imate li kakav hobi, kako provodite vrijeme?
Što radim kada ne radim? Imam dva psića, kavalira, Bubu i Maru, s kojima se mogu izležavati po cijele dane. Obožavam putovati – gdje god, kad god, samo da se ide – ali jednako volim biti i kod kuće, gdje se opuštam s njima. Volim boraviti u prirodi, a ljetne mjesece najčešće provodim na otoku Iloviku. Tamo uživam samo u glazbi cvrčaka. Ilovik je divan i zimi, ali je vjetar tada oštriji. Obožavam čitati monografije, koje mi pomažu i u poslu. Nažalost, za ostalu literaturu nađem vremena samo na plaži. Jedan od omiljenih romana mi je "Gonič zmajeva" Khaleda Hosseinija. U drugom životu voljela bih pisati. Moj pokojni nono bio je izdavač, direktor Otokara Keršovanija, i on mi je prenio ljubav prema književnosti. Volim i sportove, a uz tatu skijaša razvila sam veliku ljubav prema skijanju, koje mi je od malena velika strast. Volim biti u društvu prijatelja i obitelji, odigrati partiju pikada, remija, pogledati dobar film, otići na dobar koncert ili pogledati dobru predstavu. Sigurna sam da bi se tu našlo još toga, ali evo, to su neke od aktivnosti koje me najviše vesele.