Objavio: Marin Aničić
11. Smotra i regata tradicijskih barki na jedra “Mala barka” u Mošćeničkoj Dragi , manifestacija koja je bogatim kulturno-umjetničkim programom privukla brojne posjetitelje
Drugog petka mjeseca srpnja u Mošćeničkoj Dragi održana je 11. Smotra i regata tradicijskih barki na jedra “Mala barka”. Guci, pasare, batane, gajeta i leut krasili su draški porat, a otvorenje je započelo svečanim uplovljavanjem lošinjskg logera “Nerezinca”. Nakon prigodnih govora predsjednika Ekomuzeja Mošćenička Draga, prof. dr. sc. Roberta Mohovića, načelnika Općine Mošćenička Draga Riccarda Staraja, direktorice TZ Kvarnera, dr. sc. Irene Peršić Živadinov, u ime Primorsko-goranske županije manifestaciju je otvorila pročelnica UO za turizam, gospodarstvo i ruralni razvoj Melita Raukar. U ime Koordinacije udruga za očuvanje i revitalizaciju pomorske, ribarske i brodograđevne baštine Kvarnera i Istre (Tradicijska jedra Kvarnera i Istre) uručena su priznanja onima koji su sudjelovali u realizaciji projekta Mala barka 2, UO za turizam, gospodarstvo i ruralni razvoj PGŽ, TZ Kvarnera, Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci, te brodograditeljima Lorisu i Josipu Rubiniću.
Trodnevna fešta od mora pružila je posjetiteljima bogat kulturno-umjetnički program. Kroz prezentaciju maritimne baštine mogli su se upoznati sa znanjem, kulturom i vještinama koje su othranile i izgradile ovaj naš kraj. Na manifestaciji pod pokroviteljstvom EU projekta Arca Adriatica, koji je dio Programa prekogranične i teritorijalne suradnje Interreg V-A Italija-Hrvatska u razdoblju od 2014. do 2020. godine, mogla su se kušati prigodna jela i pića te je upriličen sajam eko-etno proizvoda dostojnih prave fešte od mora. Turisti, znatiželjnici i zaljubljenici pohrlili su na “Nerezinac” te je krenulo slikanje po palubi broda. Djeca i roditelji su razgledavali palubu i potpalublje, interpretacijski centar koji nas vodi kroz pomorsku baštinu otoka Lošinja. Kapetan Gilberto Fazlić je obuzdavao uzbuđene znatiželjnike, kojima je najinteresantnije bilo slikati se za kormilom, da ne diraju uređaje kormilarnice jer tu ima instrumenata koji nisu za nestručnu ruku. Drveni kormilarski pult, djelo ruku Lorisa i Josipa Rubinića iz Mošćenica izgleda isto kao i prije 120 godina, ali je opremljen uređajima za suvremeni standard plovidbe. U galeriji Zajednice Talijana “La Cisterna” upriličena je izložba “Na tragu tradicije” dvaju autora – Edija Deškovića i Oliviera Kumičića. Kapetan Dešković izložio je svoje makete brodova, a Olivier fotografije koje su nastale na prethodnim regatama tradicijskih barki “Mala barka”. Drašku rivu krasile su dvije izložbe. “Lošinjski loger Nerezinac”, izložba fotografija kojima je Mladen Šćerbe dokumentirao proces obnove prisutnog teretnog broda na jedra pod okriljem Koordinacije udruga za očuvanje i revitalizaciju pomorske, ribarske i brodograđevne baštine Kvarnera i Istre – Tradicijska jedra Kvarnera i Istre, te već spomenuti Olivier izložbom fotografija naslovljenom “Meštri i barka” upriličuje proces obnove tratarice “Sv. Andrija” pod pokroviteljstvom Katedre Čakavskog sabora Mošćenička Draga i Ekomuzeja Mošćenička Draga. Tijekom manifestacije na draškoj rivi održane su radionice tradicijske brodogradnje, mornarskih vještina “Mala barka”. Sudjelovali su djeca i odrasli. Uz stručno vodstvo Jakova Karmelića prezentirana je maritimna baština u autentičnom ambijentu. Organizatori manifestacije zavjetovali su se da posjetiteljima neće dati ni sekundu predaha te da će okupirati sva njihova osjetila. Odmah nakon otvorenja započelo je revijalno veslanje uz plažu Sipar i glazbenu pratnju, a zatim i jedrenje tradicijskih barki naslovljeno “Bordižamo na bave s kraja”, te romantični “Ples jedara i svjetla“. Atmosfera se zahuktala koncertom klape “Iskon”, za kraj je vatrometom uz klasičnu glazbu značeno da treba znati i stati na vrijeme kako bi fešta ostala u dobrom sjećanju, jer neke čeka i regata sljedeći dan.
Već drugi dan vrijeme oko Učke dava na neverin. I dok u Lovranu i Medveji kiša pada na refule kao i prvi dan, u Dragi sja sunce. Očito da neverin poštuje “Malu barku”. Bez obzira na neizvjesnost vremenskih prilika startalo se točno u dva i trideset kako je i zakazano u programu. Dvadesetak barki i tradicijski jedriličari koji su krotili njihova jedra pokazali su kako se nekad navigalo iz potrebe jer drugog pogona osim vesla i jedra nije bilo. Iako bez danas dostupne opreme i uređaja, savladavali su vjetar i valove često puta riskirajući i vlastiti život. Rizik koji su nerijetko morali snositi bio je prijeko potreban jer izbora nije bilo. Obitelji mornara ovisile su o njihovoj sposobnosti bilo da se radilo o ribarenju, prijevozu tereta, putnika ili kontrabandu. “Ploviti se mora dok živjeti ne”, parola rimskog vojskovođe Pompeja Velikog kojom je stimulirao preplašene mornare dok su oklijevali isploviti uslijed velikog nevremena brodovima punim žita za Rim, govori mnogo o uvjetima u kojima se živjelo na moru sto godina prije Krista pa sve do danas jer uz sav komfor i opremu more ne prašta.
Dvadeset barki svrstanih u grupe kvarnerski guc, lovranski guc, guc, pasara, batana, gajeta, leut i veće barke, te barke sa strmim jedrima ojedrene tradicijskim jedrima, oglavnim, sošnim, latinskim i strmim startalo je s rive po slabom vjetru sjevernih smjerova u pravcu Svetog Ivana, manovra oko bove pa nazad na drugu ispred draškog porta i tako tri puta u jednom plovu. Vjetar je mijenjao smjer za vrijeme regate tako da je tu bilo i tramuntane, i maestrala, i bave s kraja. Palo je i malo kiše, ali nevera je poštedjela posade i mnogobrojnu publiku. Malo promrzli ali zadovoljni jedriličari su vezali svoje ljubimce u draškoj lučici pa otišli na okrijepu. Podjela nagrada i priznanja upriličena je uz ribarsku večeru za sve prijatelje mora, barki, jedara i mornarskih vještina. Nakon večere nastavljeno je druženje ljudi “poškropljenih” morem. “More iznenađenja” naslov je druge večeri ove bogate manifestacije. Glavna atrakcija večeri, Nives Soldičić, cirkuska umjetnica, izvodila je vratolomije viseći s brodske dizalice dok je iza nje gorjelo more.
Zadnjeg dana manifestacije loger “Nerezinac” po prvi je put razapeo sva svoja jedra. Pod motom “Bordižamo za dušu i telo” sudionici i organizatori manifestacije krenuli su ujutro, a jedrilo se sve do dva popodne. Braća Bojan i Vlado Grego, inače vrsni jedriličari i proizvođači jedara, Bojan za timunom, Vlado sad na baštunu, sad na jarbolu, po prvi put su testirali jedra u funkciji. Dva sošna jedra, dva vršna i četiri floka djelo su ruku braće Grego. “Čini se da je sve uredu, ne mreškaju se…”, kaže Bojan, “…šivali smo ih na ruke, ipak je to oprema za stari brod.” Mošćeničani i Dražani su dali veliki doprinos u obnovi broda te im je ovaj svečani trenutak nagrada za sav uloženi trud. Na palubi se slavio rođendan Lorisa Rubinića i Roberta Mohovića. Robert Mohović, Đani Mohović i Renato Ivče s Pomorskog fakulteta u Rijeci bili su savjetnici pri projektiranju i nadzoru obnove, posebno u dijelu koji se odnosi na autentičnost obnove i zadržavanje autohtonog izgleda broda.
Loris je izradio kormilarski pult i kaštanjole koje je u navigaciji i zavidavao. Avantura ne bi ovako svečano završila da to nije grupa velikih zaljubljenika u more i pomorsku tradiciju, jer vrijeme, trud i neprespavane noći koje su ti ljudi uložili nisu mjerljivi novcem kao ni zadovoljstvo koje nose na licima dok, konačno, svi zajedno nazdravljaju prisjećajući se teških trenutaka, ljudi s kojima su krenuli u ovaj projekt a više ih nema. Svih onih koji su pomogli a nisu imali sreću da provedu ovo predivno jutro u prekrasnom društvu srodnih duša, ljudi od mora. Uz pomorske usklike i zdravice cijelo se jutro bordižalo po laganom južinu prizivajući duhove drevnih pomorskih duša ali i onih koji su sudjelovali u ovom pothvatu – Kresencija Lekića, vlasnika brodogradilišta u Nerezinama i filantropa Karla-Heinza Putza , Ferdijeve partnere koji su prvi krenuli u ovu suludu avanturu i nažalost preminuli te nisu imali privilegiju doživjeti obnovu broda. Ostavši bez svojih prijatelja i partnera cijeli je projekt pao na Zorovićeva leđa.
Dok loger orca na laganom jugoistočnjaku prema punti Jablanac na Cresu, čep pjenušca udara u sošno jedro te se otkotrlja na palubu. Jakov Karmelić ga odmah sprema kako bi ga uokvirio u spomen na ovaj povijesni trenutak. “Tako rade brodarske familije”, obrazlaže. Krenuli su govori pa od Ferdija saznajemo da je nakon smrti njegovih partnera brod propadao u Nerezinama gotovo tri godine. Nakon nadnaravnih napora da se loger obnovi pravi spas je pronašao u projektu Očuvanje pomorske baštine Sjevernog Jadrana – Mala barka 2 Intereg V-A Slovenija – Hrvatska za razdoblje 2014.-2020., te opravdano nosi epitet krune projekta. Danas je ovaj brod vezan u Malom Lošinju uz Rivu lošinjskih kapetana. On je u funkciji muzeja kao interpretacijski centar ispred Muzeja Apoksiomen, a po potrebi se izvode edukacijske i demonstracijske plovidbe u svrhu promidžbe pomorske baštine na adekvatnim manifestacijama.
“Ni bilo lahko ovo delat. Pasali smo čuda tega. Danas mi je srce puno, palno bimo rekli mi po domaću. Ja samo želin da se Dalmacija i si na ovo ugledaju i ćapuaju ovaj zalet pa da otdelamo nekolik ovakoveh brodi, da jedan dan imamo flotu na spomen naših starih i na spomen ovih brodi ki su sve ovo ča danas imamo otdelali, Reku, Mošćenice i se ovo ča vidimo” , govorio je Ferdinando Zorović pun emocija. Robert Mohović se nadovezao na Ferdija rekavši da je to bila jedna vrlo stresna avantura. “Trebalo je to preživet. Ni sami nismo znali u što se upuštamo. Ima detalja s kojima nisam zadovoljan na brodu, ali uz sav trud i muku mislim da smo doveli brod na preko devedeset posto od onoga kako je izvorno izgledao. Od četrdeset nacrta koje smo proučili, selektirali smo dvadeset reprezentativnih. Na kraju kad su nacrti bili gotovi, falile su samo sitne korekcije, nađen je jedan nacrt od Martinolića iz Lošinja , iz toga doba, 1880. Kad je taj nacrt pao na stol, rekli smo: “To je to!” i ovo što danas vidimo to je taj brod”, tumači kapetan Mohović. Ova družina ispunjenih ljudi koja cijelu nedjelju bordiža akvatorijem Mošćeničke Drage, uz fetu pršuta i čašu pjenušca, slavi svoj uspjeh kojemu je svatko dao neki doprinos nije ni sanjala da će jednog dana jedriti brodom poput onih koje su gledali na “Međunarodnom pomorskom festivalu” u Brestu, u Francuskoj pa se nadamo da će i ovaj dvadesetak metara dug kvarnerski biser jednog dana zaploviti i predstavljati našu zemlju uz bok starih jedrenjaka iz cijelog svijeta. Nakon cjelojutarnjeg uživanja u vjetru, moru i suncu brod se ponovo vezuje za rivu. Nakon mornarskog ručka Ferdi sa suprugom Flavijom, zapovjednik Gilberto i član posade Darko Kučić usmjeravaju kurs na Vela vrata jer za njih navigacija nije gotova. Treba još doći do Malog Lošinja.
Lanterna © Torpedo.media Izrada internet stranica @ More idea
