Objavio: Marin Aničić
Uz Mattea Zausniga, unesrećenom speleologu u Turskoj u pomoć je priskočio i Dino Grozić. Zanimljiv razgovor s ovim svestranim speleologom i speleo-spašavateljem pogledajte u priloženom video prilogu...
Jušići - Dino Grozić, član HGSS-a stanica Rijeka, aktivni član komisije za speleo-spašavanja HGSS-a, instruktor speleologije te član speleološke udruge „Estavela“ iz Primorsko-goranske županije sudjelovao je u spašavanju američkog kolege čije je zdravstveno stanje bilo u fokusu svjetske javnosti s obzirom na to da utrka s vremenom odvijala na tisuću metara ispod zemlje. U spasilačkom timu, Grozić je uz Mattea Zausniga, bio jedini član iz PGŽ-a.
- Informacije koje smo dobivali iz jame Morca bile su vrlo promjenjive. S obzirom na to da nije postojala direktna komunikacijska veza putem žice s unesrećenim, već su informacije pristizale putem glasnika, svaka je informacija kasnila barem 24 sata. Moj je zadatak još i prije same akcije spašavanja bio osigurati logistiku za naše timove tako da, kada stignemo u Tursku, naši napredni timovi koji su obučeni za rad na velikim dubinama budu samodostatni, kazao je Dino te dodao da je njegov tim boravio na donjem bivku, na dubini od 1040 metara – nekoliko metara udaljeni od unesrećene osobe. Za Marka je u bivku u kojem se on nalazio bila izgrađena jedna mala poljska bolnica, gdje se medicinski tim o njemu brinuo.
- U jednom je trenutku u bivku u kojem smo mi boravili bilo oko 20 ljudi što je za taj prostor bilo previše. Nije bilo dovoljno vreća za spavanje, niti hrane, a niska temperatura i velika vlažnost nisu nam išle u korist. Kada smo stigli prvi nam je zadatak bio preorganizirati bivak da u njemu možemo boraviti barem četiri dana bez da itko brine o nama. To je bilo izuzetno važno s obzirom na to da voda u jami nije bila pitka. Uvjeti za boravak na toj dubini bili su specifični: spavali smo 2-3 metra od lokve krvi koja se izlijevala u kantama, a riječ je bila o Markovoj krvi koju je ispovraćao tijekom tih nekoliko dana. Također, malo dalje nalazila se i rupa s izmetom iskopana za sve one ljude koji su prije nas boravili dolje, pojasnio je Dino te istaknuo da je ovu akciju spašavanja obilježila kontinuirana neispavanost i iscrpljenost.
- Odradili smo dionicu izvlačenja od 1040 do 680 metara, a krenuli smo u transport nedugo nakon što su liječnici uspjeli stabilizirati Marka iz stanja u kojemu je bilo upitno hoće li preživjeti. Kada smo ga ponovno sreli na 180 metara bio je u dobrom stanju te nam je napokon laknulo, istaknuo je Dino te pojasnio da je speleologija istraživačka aktivnost kojoj je cilj pronaći i istražiti nove prostore dok je speleo-spašavanje pak nešto gotovo potpuno drugačije.
- Da bi netko bio uspješan speleo-spašavatelj potrebno je da bude i speleolog, iako u Hrvatskoj postoje iznimke. Edukacije za speleologa i speleo-spašavatelja provode se po različitim sistemima, a moja obuka za speleo-spašavatelja traje već sedam godina, ali postoje još brojne stavke u kojima bih se mogao specijalizirati. Također, primijetili smo kako je nakon pandemije interes za speleologijom porastao tako da smo u roku od godinu-dvije uspjeli obnoviti klub s novom generacijom ljudi koja sada istražuje jame Primorsko-goranske županije, ali i čitavog krša, zaključio je Dino Grozić.
Lanterna © Torpedo.media Izrada internet stranica @ More idea