Objavio: Marin Aničić
Josipa Pavičić nam je nakon promocije svoje nove knjige,"Ja, pa ja i opet ja - vodič za preživljavanje narcisa" otkrila ponešto o ovom fenomenu koji je sve rašireniji u našem društvu.
Opatija - U hotelu 4 opatijska cvijeta razgovarali smo s Josipom Pavičić koja promovira svoju novu knjigu. Riječ je o naslovu "Ja, pa ja i opet ja - vodič za preživljavanje narcisa", priručnik kako se
nositi s narcisoidnim osobama bile one kolege, partneri, prijatelji,
djeca ili roditelji.
Dakle u knjizi možemo naći sve ono što je važno kako bismo narcise prepoznali i kako bismo se na kraju zaštitili od takvih osobnosti. Knjiga se bavi osobinama koje posjeduje narcisi. U knjizi sam objasnila koje su to četiri fazi narcističnog zlostavljanja, kako i njih prepoznati. Zapravo čitatelj može izvući glavnu poantu koje su to crvene zastavice, koje nam zapravo ukazuju da prekoputa imamo takvu osobu. Kod ovakvih ljudi poznato je da su nepromjenjivi. Dakle, narcis je uvijek narcis. Oni se nikada ne mijenjaju. Njihova ličnost je statična. Oni su takvi kakvi jesu što god da im učinimo, oni će ostati takvi, tako da ako znamo da se radi o takvoj osobi, osobi koja je narcis, onda zapravo je najbolje da damo petama vjetra. Držim da je jako važno govoriti ovoj temi, podizati svijest o narcisima jer je znanje naša velika zaštita, upravo u ovom slučaju od njih.
Pa s obzirom na to da živimo u epidemiji narcisoidnosti. Danas je postalo uglavnom najvažnije ono sve na van, kako se izgleda, kako se prezentira, kako se predstavlja.... Imam dojam da smo se nekako pogubili, zaboravili one neke prave, zapravo ljudske temeljne vrijednosti. Imam dojam da je empatija pala u zaborav, poput ne znam... kazetofona, evo, tko se više sjeća kazetofona. Tako je i s empatijom, nešto se dogodilo. Tehnologija je jako napredovala i sigurno nam je donijela jako puno dobrih stvari a opet s druge strane nam je donijela jedno otuđenje. Čovjek se otuđio i od sebe, čovjek se otuđio od drugih, čovjek se
otuđio od prirode, tako da sve je to zapravo bio jedan od velikih
razlog zbog čega sam bila inspirirana da se bavim ovom temom,da krenem u istraživanje. Uvjerila sam se koliko je onih ljudi koji su ostali bez samopoštovanja, samopouzdanja, kojima je narušeno psihičko i fizičko zdravlje upravo zbog tih toksičnih otrovnih odnosa u kojima su bili ili jesu. Ima jako puno razloga, no ovo su najvažniji.
Ja bih rekla da em što je sada više prepoznato, em što je
narcisa...nikad više, ustvari da, mislim način života, društvene
mreže, sve to nekako doprinosi toj jednoj kulturi narcisoidnosti. Tako da mislim da se počelo govoriti o tome, negdje vani puno prije, a i kod nas je sada to krenulo. S druge strane, kada pričamo o narcisima i o onim ljudima koji prođu tu torturu i koji ozdrave, koji sebe vrate sebi, zapravo takvi ljudi su oni koji vam mogu biti najbolja podrška i najbolja pomoć na tom putu kad se vi nađete u takvoj situaciji jer narcistično zlostavljanje je posebna kategorija koju je vrlo teško razumjeti, ako vi to niste prošli na vlastitoj koži.
Narcisi su posvuda. Možete ih imati u obitelji i narcis može biti
majka, otac, sestra, brat, može biti kolega na poslu, može biti muž, može biti žena, partner, bilo tko. Tako da nema veze, nije do
profesije, niti je do obrazovanja, niti do krvnog srodstva. Svatko može biti narcis. Iznenadili bi se, jako često se javljaju i muškarci koji imaju problem sa ženama koje su narcise. Ima i jednih i drugih, ali definitivno prednjače muškarci. Psihijatri kažu da je 75% muškarca a 25% žena. To je nekakav omjer kada govorimo o narcisoidnom poremećaju.
Pa definitivno je znanje jako važno, naučiti ih prepoznati ali što je
još važnije od toga, je da smo mi kao osobe dobro. Da smo u zdravoj ljubavi prema sebi, da imamo samopoštovanje, samopouzdanje, da imamo svoje granice. Dakle, ako mi znamo postaviti granicu, ako znamo reći ne, e to je to. Negdje na kraju balade, uvijek smo mi ti koji dopuštamo drugima da nam rade ono što nam rade. Istina je da nas ovakve osobnosti mogu uvući u svoju igru na početku, kada je vrijeme, one prve faze, faze idealizacije. Kasnije je to, zašto mi ostajemo u tim odnosima a znamo da nisu dobri za nas, dobijemo dovoljno pokazatelja koji nam govore da smo u disfunkcionalnom i toksičnom odnosu a ostajemo, e to stvarno ovisi o nama. Ja doista vjerujem da nam uvijek drugi ljudi rade ono što im mi dopustimo,na nekom nivou, da nam rade.
Narci su ljudi koji su uvijek ja, ja i ja, i opet ja. To su ljudi
koji koriste druge ljude za sebe i za svoju korist. Narci si su ljudi
koji imaju nedostatak empatije, to su ljudi kojima su uvijek krivi
drugi za sve. Naravno da kad govorimo o narcisima ima jako puno kategorija, potkategorija jer nisu svi narcisi isti ali ove neke
osnovne osobine i značajke su zapravo poveznica kod svakog. Oni ne znaju kontrolirate svoje impulse, jako lako se razbjesne kritiziraju. Oni zapravo uživaju u tuđoj nesreći, oni iskorištavaju druge ljude, oni imaju potrebu za kontrolom, za dominacijom, oni manipuliraju, oni zapravo imaju tu jednu grandioznost kao svoju zaštitu, oni teže, oni misle da su privilegirani, oni su neodgovorni, nepredvidivi, oni su nevjerni, oni su škrti, oni su lažljivi, oni su ljubomorni, oni su paranoični i tako dalje.
Lanterna © Torpedo.media Izrada internet stranica @ More idea
