Nadbiskup Devčić služio polnoćku u katedrali sv. Vida: “Složimo se i zajedničkim silama prionimo izgrađivati našu Crkvu i Domovinu”
Izvor fotografije: Riječka nadbiskupija
Nadbiskup je u nastavku poručio da u naše vrijeme papa Franjo posebno poziva na veću brigu za siromahe, potičući na to ne samo Crkvu nego i cijelo društvo. Osobito se obraća svećenicima da budu blizu toj najugroženijoj društvenoj skupini svojih vjernika.
Rijeka – Ako bi netko htio najkraće što je moguće izreći što je Isus od rođenja u Betlehemu do smrti na križu u Jeruzalemu za nas učinio, jedva da bi to mogao bolje učiniti nego sv. Pavao koji je napisao: „On sebe dade za nas“ (Tit 2, 14). Hvala ti, Isuse, za to što si se odrekao svoga božanskoga sjaja i postao siromašan i ranjiv kao svi mi, kako bi nas – svojim rođenjem, svojim svjedočenjem Božje ljubavi prema svakom čovjeku, svojom posebnom brigom za najslabije i najsiromašnije među nama, svojim trpljenjem i smrću na križu, ali i slavnim uskrsnućem – izbavio iz ralja grijeha i smrti i otvorio nam vrata vječnoga života u nebeskom domu tvoga i po tebi i našeg nebeskoga Oca, rekao je sinoć u propovijedi na misi polnoćki riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić u katedrali sv. Vida.
Svojim rođenjem u Betlehemu u pastirskoj staji, Isus se na dvojak način posebno solidarizirao s prezrenima i siromašnima. Sam se, naime, rodio kao siromah i odredio da anđeli pastirima, siromašnima i prezrenima, najprije oglase njegovo rođenje. „Dvije tisuće godina prije nego što se među teolozima počelo govoriti o ‘preferencijalnoj opciji za siromahe’, Isus je tu opciju ostvario već kod svog rođenja, izabravši roditi se kao siromah među siromasima i da mu siromasi budu prvi poklonici i darivatelji. Tek nakon njih došli su kraljevi i mudraci, tj. bogataši i moćnici koji su tražili Boga. Time nam evanđelje pokazuje da i među moćnicima ovoga svijeta ima onih koji se žele pokloniti pravome Bogu, kao što i među siromasima ima takvih koji se upravo zbog siromaštva udaljuju od njega. Ipak prednost koju je dao siromasima kod svog rođenja, Isus im je nastavio davati i kasnije. Tako su siromasi bili prvi koji su ga nasljedovali jer malo je bilo bogatih i uglednih među njegovim prvim učenicima.“
Nadbiskup je u nastavku poručio da u naše vrijeme papa Franjo posebno poziva na veću brigu za siromahe, potičući na to ne samo Crkvu nego i cijelo društvo. Osobito se obraća svećenicima da budu blizu toj najugroženijoj društvenoj skupini svojih vjernika. Isus i od nas očekuje bliskost i solidarnost sa siromasima kojih ćemo, kako je rekao, „uvijek imati sa sobom“ (Iv 12, 8). Stoga nas u ovoj svetoj noći, kad slavimo njegovo rođenje, posebno pita kako se odnosimo prema nejakima i izbjeglicama, što je upravo on sam bio. U svjetlu onoga što je Isus učinio da bi spasio kako siromašne tako i bogate, možemo s pravom reći: Ipak ima nade za ovaj svijet, ma koliko u njemu bilo onoga što nam ne daje pravo na to.
Zaključujući propovijed poručio je da u ovom našem vremenu, kada mnogi predviđaju kozmičke i razne druge katastrofe, mi smo, kao oni koji vjeruju da Bog upravlja svijetom i našim sudbinama, pozvani svjedočiti nadu, makar to bila i nada protiv svake nade. Zato se, umjesto da kukamo i jedni druge optužujemo za stanje u kojemu se nalazimo, složimo i zajedničkim silama prionimo izgrađivati našu Crkvu i Domovinu za koje su tolika naša braća trpjela i žrtvovala svoje živote. Iz zahvalnosti prema njima ne odlazimo u tuđinu, nego ostanimo ovdje gdje smo rođeni i gdje su grobovi naših najdražih. Tu radimo i gradimo nastavljajući njihovo djelo, svjesni da nas „tuđe sunce neće grijati kao što nas ovo grije“, kako kaže pjesnik. S tim mislima i porukama želim vama ovdje prisutnima i svima vašima gdje god se nalazili, sretan Božić i sve vrijeme koje nakon njega slijedi, poručio je u riječkoj prvostolnici nadbiskup Devčić.
