INA planira graditi hidrauličnu branu s depresijama koja će riješiti problem onečišćenja u Urinju

Foto: arhiva

Sve dosad provedene provjere pokazale su kako uzrok onečišćenja nije novo curenje, već ono povijesno koje se godinama nakupljalo.

Rijeka – Jučer smo izvijestili javnost kako se mještani Kostrene spremaju za miran prosvjed koji će se održati u subotu, 15. veljače zbog netransparentnosti INA-e glede stvarnog stanja postrojenja i instalacija rafinerije Urinj te neprovođenja nadzora Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije. Danas je pak objavljeno kako će INA graditi hidrauličnu branu s depresijama koje bi trebale trajno riješiti problem onečišćenja mora ispred Urinja. Brana će se graditi u suradnji s međunarodnim konzorcijem, a ugovor tek treba biti potpisan.

Što je hidraulična brana s depresijama?

Hidraulična brana s depresijama je izgradnja bušotina na kopnu koje će stvoriti umjetnu depresiju. Dakle, stvorila bi se najniža točka u podzemlju te bi sve što se tijekom godina sakupljalo i odozgo curilo u more odlazilo upravo u prije spomenute depresije. Depresije, odnosno bušotine bit će cijevima spojene na tri prijenosna pogona, izvlačilo bi se sve što bi se našlo unutra te bi potom išlo na obradu. Pronađeni ugljikovodici bit će vraćeni u proizvodnju i preradu, a voda će biti obrađena do analize koja je dozvoljena za njen ispust u more. To je standardni proces koji se primjenjuje pri obradi otpadnih voda. U planu je gradnja 50 bušotina koje će se graditi u tri faze.

Prva faza uključuje pet testnih bušotina te će tom prilikom međunarodni konzorcij provesti istraživanja kako bi se utvrdilo kretanje tekućina u podzemlju. Moguće je i povećanje broja bušotina na 70 ili 75, što ovisi o rezultatima istraživanja. Tijekom druge faze grade se bušotine, a tijekom treće faze ugrađuje se potrebna oprema i kreće se s crpljenjem. Planirano trajanje projekta je dvije godine te bi u 2027. godini problem onečišćenja mora trebao biti trajno riješen, objasnio je Bojan Lončar, predvodnik tima stručnjaka iz INA-e te vanjskih konzultanata.

U projekt je planirano uložiti od pet do šest milijuna eura. Tijekom traženja rješenja INA je provela niz istraživanja, kontaktirala sedam svjetskih kompanija te analizirala njihova rješenja. Tim Rafinerije obišao je i bivšu rafineriju na Tenerifima koja se suočila s istim problemom, kao i rafineriju u Andaluziji – u obje su izgrađena hidraulične brane s depresijama koja su postigle zadovoljavajuće rezultate. Predstoji još izložiti projekt na Općinskom vijeću Kostrene koje će se održati idući tjedan.

Foto: arhiva

Plima i oseka ponekad uzrokuju probleme branama

Lončar je istaknuo zahtjevnu morfologiju podzemnog tla, odnosno krški reljef koji je vrlo izazovan za istraživanje. Prije tri godine riječko je područje pogodio potres što je utjecalo na iznimne razine plime i oseke u protekle dvije godine. Tijekom plime more ulazi u podzemlje stvarajući branu ugljikovodicima sakupljenim kroz godine. Kada nastupi oseka, ugljikovodici se prelijevaju van i uzrokuju onečišćenje kojemu svjedočimo u posljednjih godinu i pol dana.

Rafinerija trenutno ima 31 aktivnu bušotinu iz koje crpi ugljikovodike, planirano je napraviti ih još 20 u 2025. te isto toliko u 2026. godini. Ponekad ne izvuku ugljikovodike, već vodu ili more. Tada navedena bušotina postane monitoring bušotina te se prati što u nju ulazi ili ne ulazi. Ono što razlikuje te bušotine od onih koje će se tek izgraditi jest što sadašnje mogu promijeniti tok i ugljikovodik može oteći na drugo mjesto. Ponekad se ipak dogodi da ugljikovodik procuri u more, a za takve slučajeve postoji niz brana čiji je zadatak ograničavanje onečišćenja.

Prije spomenute plime i oseke ponekad uzrokuju probleme branama pa su stoga nabavljene oceanske brane koje su više i dublje. Ipak, da bi se one postavile i privezale za obalu, potrebno je izgraditi betonirani temelj s klizačem za kojega je brana zakačena. Na taj način brana prati morske mijene i gibanje mora. Da bi se pak sve navedeno izgradilo, potrebna je lokacijska dozvola za gradnju na pomorskom dobru. Zahtjev za ishođenjem predan je u srpnju 2024., dobiveno je zeleno svjetlo Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, napravljeno je projektno rješenje i sada slijedi predaja zahtjeva Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine koje treba izdati lokacijsku dozvolu.

Lončar je naveo kako se sadržaj iz podzemlja redovito izvlači i šalje na laboratorijsku analizu. Također se provode preventivne mjere ispitivanja, rekonstruiranja i čišćenja, a sve dosad provedene provjere pokazale su kako uzrok onečišćenja nije novo curenje, već ono povijesno koje se godinama nakupljalo. Sve do 90-ih godina ekološka je svijest bila vrlo niska te mjere koje bi spriječile onečišćenje nisu postojale. Dosadašnjim snimanjima podzemlja utvrđena je prisutnost tekućine u brojnim pukotinama i rasjedima, no nije se uspjelo detektirati o kakvoj se tekućini radi.

Prema njegovim navodima, kompanija je svjesna kontaminiranosti podzemlja te im je jedan od glavnih prioriteta rješavanje tog problema. Cilj im je da Rafinerija nastavi s radom te da se implementira dugoročno rješenje koje će koristit svima – i njima, i stanovnicima Kostrene te čitavog Riječkog zaljeva.

Follow @torpedo_media