[INTERVJU] Katarina Hauptfeld: 'Keight' priča priču naše obitelji
Autor: Elena Vidović 12.08.2024
Hotel Keight je prve goste primio 20. lipnja ove godine i prvi je to „brendirani“ hotel u Opatiji, a posluje kao dio prestižnog Curio Collection by Hilton portfelja.
Opatija - Katarina Hauptfeld (71) uspješna je opatijska poduzetnica koja je cijeli svoj radni vijek provela u turizmu. Dobitnica je brojnih prestižnih nagrada, među kojima su Agent of the year (WTM, London, 2015.), Nagrada „Anton Štifanić“ Hrvatske turističke zajednice, Nagrada za životno djelo Grada Opatije i Nagrada za životno djelo Hrvatske gospodarske komore, a 2020. godine Lider ju je smjestio na treće mjesto liste najmoćnijih hrvatskih poduzetnica.
Rođena je u Bribiru, gdje je provela rano djetinjstvo. Krajem pedesetih s obitelji je preselila u Afriku, te je u današnjoj Zambiji i Zimbabveu provela punih 15 godina. Ondje je završila školovanje na engleskom jeziku, za što kaže da joj je otvorilo mnoga vrata kasnije, kada se kao dvadesetogodišnjakinja vratila u Bribir. Kaže kako je upravo zbog poznavanja engleskog jezika vrlo brzo dobila posao u hotelu Varaždin u Selcu, koji danas, igrom slučaja, nosi ime Hotel Katarina. Ovdje je upoznala i budućeg supruga Miljenka, a u Opatiju je preselila kada je dobila posao u tadašnjem turističkom magnatu Kvarner Express. Počela je raditi na privremenoj poziciji teleks operatera, a odlično poznavanje engleskog jezika i sjajne radne navike omogućile su joj brzo napredovanje, i to u odjelu za skandinavsko emitivno tržište. Vodila ga je do odlaska iz Kvarner Expressa, 1989. godine, kada je prešla u Kompas, prije nego što je 1992. godine odlučila krenuti u poduzetničke vode. Prisjećajući se svojih poduzetničkih početaka kaže kako su bili skromni: uz financijsku podršku nekolicine prijatelja, u sobi 121 hotela Adriatic otvorila je malu agenciju koja je do danas izrasla u renomirani turistički brend „Katarina line“ poznat i daleko van granica Hrvatske. Agencija je to kroz koju godišnje „prođe“ i do 140 tisuća gostiju iz cijelog svijeta, a njihov „zaštitni znak“ su krstarenja. Raspolažu s flotom od 45 brodova (u najboljim sezonama ih je bilo i do 60), podijeljenih u šest različitih kategorija usluga i luksuza.
„Desna ruka“ u poslovanju Katarina Linea danas su joj sin Daniel i kći Anamaria, a iako su brodovi i more turistički proizvod po kojem su najpoznatiji, gđa Hauptfeld ističe kako se većina njihovog poslovanja odnosi „na kopno“, stoga je investicija u smještajne kapacitete bila logičan nastavak u poslovanju. Hotel Keight je prve goste primio 20. lipnja ove godine i prvi je to „brendirani“ hotel u Opatiji, a posluje kao dio prestižnog Curio Collection by Hilton portfelja.
Vratimo se u prošlost nakratko, kako je bilo raditi u Kvarner Expressu sedamdesetih?
To je bila fantastična firma u kojoj je bilo gušt raditi! Zamislite, nakon godinu dana što sam radila tamo, mogla sam si priuštiti putovanje u Afriku – tako su dobre plaće bile! Sjećam se da sam intervju za prvi posao odradila na engleskom jeziku, jer hrvatski standardni jezik tad još nisam dobro govorila, znala sam samo naš bribirski dijalekt. Uglavnom, tim ljudi koji je radio u Kvarner Expressu bio je nevjerojatan, radili smo kao jedno. Direktori su nam bili Leo Matković, Boris Povrzanović i Đuro Mrkela. I danas često kažem kako je Kvarner Express mjesto na kojem sam se formirala u turističkog djelatnika. Bilo mi je žao kada sam morala otići, no krajem osamdesetih godina štošta se promijenilo i to više nije bio isti Kvarner Express. Dobila sam dobre ponude iz beogradskog Putnika i ljubljanskog Kompasa, pa sam odlučila otići u Kompas. Skoro svaki drugi dan sam putovala za Ljubljanu i ono što mi se posebno sviđalo je što su puno ulagali u edukaciju, primjerice, u to vrijeme je bila aktualna informatizacija – računala tek što su uvedena u poslovanje... No, osjećala sam da mi taj posao ne pruža dovoljno izazova.
Stoga ste odlučili krenuti u privatne poduzetnike…
Da! Bila je 1992. godina i naravno da je to bio rizik – turisti su izbjegavali Hrvatsku zbog rata. Srećom, suprug je imao dobar posao i stalna primanja, pa sam si, da tako kažem, mogla priuštiti taj rizik. Bez podrške supruga i nekolicine prijatelja koji su mi financijski pomogli, sigurno se ne bih upustila u to. Znala sam da odlazak u privatnike podrazumijeva puno posla, no toga se nisam bojala. Radoholičarka sam po prirodi i ono što sam od početka znala jest da moram imati neki prepoznatljiv proizvod, s kojim ću biti prva na tržištu. Dok sam još radila u Kvarner Expressu, jednom prilikom me šef Đuro Mrkela nagradio krstarenjem za supruga i mene, pošto me nije mogao financijski nagraditi na plaći. Toliko mi se svidjelo to putovanje da sam odlučila da ću tržištu ponuditi upravo to – krstarenja. Već prvu godinu sam imala grupu Slovenaca na jedrenjaku i oni su odmah bukirali i za sljedeću godinu. Iznajmila sam još jedan brod za jednu mađarsku grupu, a zatim je krenulo i slovačko i češko tržište. Uglavnom sam radila s istočnoeuropskim tržištem jer su oni znali da je ovaj dio Hrvatske siguran i da ovdje ne prijeti opasnost od rata. Već nakon prve godine uspjela sam vratiti prijateljima pozajmice na kojima sam im vječno zahvalna.
Ostalo je, rekli bismo, povijest! Katarina line je etablirana agencija s tradicijom dugom 32 godine i sa širokim spektrom turističkih usluga. Što biste rekli da je najvažnije za uspjeh u turizmu?
Osim prepoznatljivog proizvoda koji će vas izdvojiti iz mase, potrebno je ulagati puno truda odnosno puno raditi. Doista volim posao koji radim, a volim raditi. Retrospektivno gledajući, imala sam tu sreću da sam rano svladala rad na računalu, pa sam mogla raditi efikasnije od drugih. Primjerice, dok su moji kolege natipkali i faksirali deset ponuda, ja sam ih mogla poslati valjda sto! Treba biti otvoren prema novim idejama. Daniel i Anamaria su se školovali u inozemstvu – ne mislim da naše školstvo nije dobro, dapače – ali ono što su stekli su nova iskustva i drukčiji pogledi na svijet! Svaki put kad su se vraćali u Opatiju, dolazili su s novim prijedlozima i idejama… Konkretan primjer su Internet stranice: u Americi je Internet bio već u širokoj primjeni, kod nas tek u povojima, pa smo bili prva turistička agencija s mrežnom stranicom. A ono što je najvažnije u turističkom poslovanju su ljudi: u agenciji imamo odličan tim zaposlenika, to su redom sve marljivi ljudi koji se ne libe posla.
U 32 godine se mnogo toga promijenilo. Kako ostajete relevantni na tržištu?
Pratimo trendove i osluškujemo potrebe tržišta. Puno ulažemo u marketing i godišnje nastupamo na pedesetak sajmova diljem svijeta. Oglašavamo se na svim tržištima izuzev Azije, premda imamo i grupe s Dalekog istoka. Važna nam je kvaliteta proizvoda koji nudimo. Baš zbog toga veći dio ljeta provedem s našim grupama na brodovima i uvijek gledam kako možemo naša krstarenja učiniti još boljima. Naše brodare s kojima surađujemo smo vodili na putovanja, kako bi bolje upoznali lifestyle naših gostiju, da naša putovanja budu na svjetskom nivou. Isto tako, organiziramo studijska putovanja za naše agente, kako bi bolje razumjeli proizvod kojeg nudimo, jer baš tako sam se i ja zaljubila u krstarenja…
Kako ste odlučili napraviti iskorak u hotelijerstvo?
Premda smo prepoznatljivi po krstarenjima, otprilike tri četvrtine našeg poslovanja odnosi se na putovanja na kopnu. Naši gosti odsjedaju u hotelima, pa smo se stoga odlučili na investiciju u vlastite smještajne kapacitete. Naravno, naša prva ovakva investicija je morala biti u Opatiji, jer Opatiju neupitno volimo. Zanimljivo je da je moj pokojni suprug bio protiv investiranja u hotel, jer je kao bivši hotelski djelatnik znao da to podrazumijeva velike odgovornosti i stopostotni angažman cijele obitelji… No, ja smatram da je to dobra investicija i da smo Opatiji za 180. godina turizma poklonili jednu novu, višu razinu kvalitete turističke usluge.
Kako je došlo do partnerstva s Hiltonom?
U početku smo razmišljali o tome da sami vodimo hotel. No, vrlo brzo smo uvidjeli da je to preambiciozno, da bi agencijski dio poslovanja „patio“ zbog toga i da upravljanje hotelom moramo prepustiti nekom drugome. Razmatrali smo nekoliko brendova, a Hiltonov Curio nam se učinio najboljom opcijom, pogotovo nakon što nam je njihov direktor developmenta sugerirao da se povežemo s Josipom Jutt Ferlan iz njihovog Zagreb City Hotelsa koja je Opatijka s adresom u Zagrebu. Baš kao što se kaže: sve kockice su sjele na svoje mjesto.
Curio collection by Hilton čine birani hoteli koji nude autentičnost lokalnih doživljaja i „pričaju priču“. Koja je priča hotela Keight?
Hotel priča priču o našoj obitelji, a mislim da smo kroz uređenje i koncept hotela dobro prenijeli i našu ljubav prema Opatiji. Ime je zapravo igra riječi, kombinacija mog nadimka i broja osam, koji je naš obiteljski sretni broj. Hotel nudi maksimalan komfor i prostrane sobe, standardna soba je površine 33 kvadratna metra, a od posebnosti svakako valja istaknuti 25-metarski unutarnji bazen i na krovu panoramski bazen s barom i terasom za sunčanje. Uz luksuzni wellness, hotel nudi i konferencijsku dvoranu kapaciteta 100 sudionika. Fokus nam je bio na održivosti gradnje: fasadu čine staklo i aluminij, hotel zadovoljava najviše standarde energetske učinkovitosti, a svaka soba ima Schukov novi napredni sustav rekuperacije zraka – jedan smo od samo tri hotela u Europi koji koriste taj sustav. Projekt hotela potpisuje 3LHD studio, izvođač radova bio je Kamgrad, a u izgradnju i uređenje hotela uključeni su bili lokalni poduzetnici i umjetnici, pa je primjerice građevnu jamu projektirao Geotech, Opatijka Lara Karlavaris pobrinula se za art rješenja, signalizaciju za hotel osmislio je Sanjin Kunić, prema čijoj ideji je Rino Banko izradio skulpturu na ulazu u hotel… Još jedan motiv koji se provlači kroz hotel je Pierrot. Suprug je bio strastveni sakupljač figurica Pierrota, pa smo njegovu kolekciju izložili u hotelu, a motiv Pierrota je prisutan i na muralima, na vezenim detaljima u sobama, po njemu je i restoran dobio ime…
Planirate li još investicija?
Da, planiramo dvije investicije – jednu u Dubrovniku, a drugu u Mošćeničkoj Dragi. No, zasad ćemo malo pričekati s njima, dok se Keight malo ne uhoda i dok se ne vratimo na našu uobičajenu radnu dinamiku. Ovo je veliki pothvat koji nam je uzeo dosta vremena, ali smo u hotelu „ispeglali“ sve do posljednjeg detalja kako bismo gostima ponudili ono što mi smatramo savršenim proizvodom. K tome, ne želimo se financijski zaduživati. Sjedište Katarina Linea smo kupili tek kad smo uštedjeli dovoljan iznos za kupnju. Isto pravilo vrijedi i za sve druge troškove, stoga smo krenuli u realizaciju hotela tek kad smo imali dovoljno novaca. Nažalost, pandemija nas je usporila: prihodi su se smanjili, cijene materijala su porasle, a da bismo zadržali zaposlenike, isplaćivali smo plaće veće od „državnih“ 4.000 kuna. Ovdje moram napomenuti da su brojni naši inozemni kolege zatvorili tvrtke tijekom ili odmah nakon pandemije. Druge države nisu davale potporu kakvu je Hrvatska pružila svojim poduzetnicima…
Kakve su najave za sezonu?
Imajući u vidu Europsko nogometno prvenstvo i Olimpijske igre u Parizu, najave su odlične! Kada tržištu nudite dobar proizvod pri čemu cijena prati kvalitetu koju pružate – nema razloga za brigu. Veliki vjetar u leđa nam je i Hiltonova „logistika“ – dovoljno je reći da Hiltonov loyalty club ima oko 200 milijuna članova, što znači da je 200 milijuna ljudi koji vjeruju ovom brendu čulo za Opatiju i naš hotel. Zadovoljni smo rezervacijama koje stižu putem njihovih kanala. Što se agencijskog poslovanja tiče, na brodovima imamo još neprodanih aranžmana, vidimo blagi pad s američkog i australskog tržišta, a gosti kao razlog navode poskupljenje cijena avionskih karata.
Jeste li još uvijek aktivni u Skålu?
Naravno! Već se pripremam za ovogodišnji svjetski kongres koji će se održati u listopadu u turskom Izmiru. Ne mogu opisati koliko sam sretna što je Opatija 2022. godine bila domaćinom svjetskog Skål kongresa; ipak je to najveće svjetsko udruženje profesionalaca u turizmu. Njegova sam članica više od 30 godina, a 2010. godine sam osnovala i Skål klub Kvarner. Domaćinstvo takvom kongresu ogroman je iskorak u promociji cijele regije.
Aktivni ste i u humanitarnim akcijama…
Već dugi niz godina na kraju školske godine grupu djece iz Vukovara ugostimo na jednom od naših brodova, te pokrijemo troškove prijevoza do našeg broda. Osim toga, takorekuć oduvijek smo izdvajali sredstva za donacije potrebitim organizacijama. Posljednjih godina, otkako se rodila naša Hana, intenzivirali smo donacije udrugama „Rijeka 21“ i „Udruga za Down sindrom Dubrovnik“ koje zastupaju interese osoba sa sindromom Down. Vidjeli smo koliko je pažnje terapeuta potrebno i želimo omogućiti i drugoj djeci s Down sindromom jednake uvjete. Osim toga, radimo i na podizanju svijesti, pa tako primjerice naše posade na uniformama nose oznaku „Lucky few“, a naši vodiči svakoj grupi gostiju održe kratku orijentaciju o Down sindromu.
List „Opatija“
Snimo: Nikola Turina
