[FOTO/VIDEO] Jedna vila, jedan čovjek i grad koji je promijenio lice Jadrana
Autor: Nikola Cvjetović 20.07.2026
Od vremena kada je podignuta Vila Angiolina razbili su se tisuće valova o stijene ispod nje. Smjenjivali su se carevi i kraljevi, države i društvena uređenja, ratovi i savezi, gradonačelnici i vlasnici vile. Mijenjalo se gotovo sve, ali je ostala priča o čovjeku koji je pokrenuo jednu od najvećih preobrazbi na istočnoj obali Jadrana.
Zajedno pod istim krovom u svojoj Opatiji... Opatija - Što bi danas bila Opatija da jednog dana Iginio Scarpa nije odlučio sagraditi Villu Angiolinu? Bi li ovo bio tek još jedan mirni zaljev obrasao vinogradima? Bi li Ćići i dalje prodavali karbun, a barkajoli tražili kruh u nekoj drugoj luci? Bi li na Kozjem bregu još uvijek pasle koze, a umjesto Lungomara uz more vodile tek kozje staze? Bi li park Angiolina bio tek komad šume u kojem se, osim pjeva kosova, ne bi čulo ništa drugo?
Možda bi Opatija nalikovala Glavotoku – samostan, crkva i nekoliko kuća koje tvrdoglavo odolijevaju vremenu. Lijepo mjesto, ali tek jedno od mnogih na našoj obali.
Bez Scarpe ne bi bilo ni Opatije kakvu poznajemo. Ne bi bilo grada koji je postao sinonim za eleganciju, mondeni turizam i početak hrvatske turističke priče. Možda nikada ne bi stigle okrunjene glave. Ne bi bilo tramvaja koji je povezivao Opatijsku rivijeru, ni matuljskog štaciona, ni vodovoda, elektrane, veslačkog kluba ni svega onoga što je jedno primorsko mjesto pretvorilo u grad ispred svog vremena.
A kamelija? Tko bi tada uopće ozbiljno shvatio tu "rožicu"? Vjerojatno bi joj se podsmjehivali, baš kao što se često podsmjehujemo idejama koje još ne razumijemo. Teško je biti vizionar među suvremenicima. Njih uglavnom prepoznaju tek potomci.
Naravno, bilo bi i tada onih koji bi gunđali. Govorili bi da su okrunjene glave precijenjene, da je mir bio vredniji od razvoja, da je sve bilo bolje dok su jedini gosti bili galebovi i kosići. Ima Opatija i danas takvih glasova. Svako vrijeme ima svoje protivnike promjena.
Ali povijest nije bila na njihovoj strani.
Bila je na strani čovjeka koji je imao hrabrosti zamisliti nešto što nitko drugi nije vidio. Jedne vile podignute iz ljubavi prema supruzi. Jedne ideje koja je promijenila sudbinu čitavog kraja. Jednog riječkog patricija koji nije mogao znati da će njegov privatni čin postati javno dobro za generacije koje dolaze.
Od tada su se o stijene ispod Vile Angioline razbili milijuni valova. Smjenjivali su se carevi i kraljevi, države i režimi, ratovi i mir, gradonačelnici i vlasnici vile. Sve se mijenjalo. Ostala je samo činjenica da bez Iginia Scarpe ne bismo poznavali Opatiju kakvu danas volimo.
Zato je otvaranje prve dionice stalnog postava „Vila Angiolina – priča o Opatiji“ mnogo više od još jedne muzejske izložbe.
To je zakašnjelo, ali zasluženo vraćanje duga čovjeku kojemu je ovaj grad odavno trebao reći – jasnije i glasnije - hvala.
Jer gradovi nisu samo ulice, vile, parkovi i spomenici. Gradovi su prije svega ideje. A Opatija kakvu danas poznajemo je nastala iz jedne ideje koju je imao Iginio Scarpa.
Ne poznavati vlastitu prošlost nije samo kulturni propust. To je odricanje od vlastitog identiteta. Bez sjećanja nema ni budućnosti. Zato Scarpina soba u Villi Angiolini nije samo još jedna muzejska prostorija. Ona je podsjetnik da svaki grad duguje poštovanje ljudima koji su imali hrabrosti sanjati prije svih drugih.
I upravo zato, možda prvi put nakon gotovo dva stoljeća, Iginio Scarpa napokon dobiva mjesto koje mu je Opatija odavno dugovala.
VIDEO
VEZANE VIJESTI:
[FOTO/VIDEO] Opatija i floristika: tajna veza grada i cvijeća kroz povijest, umjetnost i dizajn
OPATIJSKA KARTULINA 2026. / Podučkun.net
