[FOTO/VIDEO] Održan Noćni Marš u Rijeci: Ženska borba još uvijek traje
Autor: Ana Šumanović 08.03.2023
Ovogodišnja parola “Borim se ko’ žensko” ne znači samo borbu za jednaka radna i socijalna prava, za jednake mogućnosti i ishode, za konačno razbijanje rodnih kategorija kao mjere za svaki poslovni i privatni korak, za konačno raskrinkavanje argumenta bioloških razlika zbog kojih žene svijet nastavljaju promatrati s donje strane staklenog svoda.
Rijeka - Na Dan žena svake se godine diljem Hrvatske održava Noćni marš, prosvjed kojim se izražava nezadovoljstvo radi položaja žena u društvu, svih oblika nasilja nad ženama, femicida, te uznemiravanja na ulici, na poslu, na svim javnim mjestima. Svrha je podsjetiti da ženska borba još uvijek traje.
U Rijeci je noćni marš organizirala inicijativa Građanke i građani Rijeke, a prosvjednici su se okupili na Kontu te krenuli putem Korza da bi se zaustavili na Jadranskom trgu gdje su organizatorice održale govore, gdje su glasno i bez zadrške govorile o svim razlozima zašto je potrebno okupljati se i prosvjedovati na ovaj dan.
Okupljenima se prvo obratila Greta Grakalić Rački iz udruge SOS Centar za nenasilje i ljudska prava. Govorila je o tome kako danas “taj prigodan dan kada su svjetla uperena u žene, kada su mediji i društvene mreže puni priča o snažnim ženama koje gotovo pa pariraju muškarcima, kada se ženama poručuje da su lijepe, posebne i jedinstvene. Na ravno da jesmo snažne, ali to nikad nije bilo upitno. Naravno da jesmo lijepe i jedinstvene, ali svako je ljudsko biće lijepo i jedinstveno. To nije ženska borba!”
Ovogodišnja parola “Borim se ko’ žensko” ne znači samo borbu za jednaka radna i socijalna prava, za jednake mogućnosti i ishode, za konačno razbijanje rodnih kategorija kao mjere za svaki poslovni i privatni korak, za konačno raskrinkavanje argumenta bioloških razlika zbog kojih žene svijet nastavljaju promatrati s donje strane staklenog svoda. Bori se ko’ žensko, nažalost znači i borbu za goli život. Grakalić Rački tada je iznijela i točne, poražavajuće i uznemirujuće podatke, no na kojem moramo obratiti pozornost. U Hrvatskoj je u prvih deset mjeseci 2022. Godine trinaest od ukupno 26 ubojstava počinjeno na štetu žena.. Broj kaznenih djela nasilja među bliskim osobama se u posljednjih sedam godina gotovo utrostručio pri čemu 79 posto žrtava čine žene. Hrvatska je treća u Europi po broju ubijenih žena po glavi stanovnika. U 2022. Je prijavljeno 216 slučajeva silovanja, od kojih je 129 počinjeno na štetu bliske osobe, od čega su 99 posto žrtava žene. T opet dokazuje da je obitelj najopasnije mjesto za ženu. Globalno, svaka druga žena je spolno uznemiravana od čega svaka treća žena u svom poslovnom okruženju. Svaka treća žena je tijekom života doživjela fizičko ili seksualno nasilje, svaka četvrta djevojka je u dobi između 15 i 19 godina doživjela fizičko ili seksualno nasilje od strane svog partnera. Svaka peta je žrtva uhođenja, svaka dvadeseta je preživjela silovanje.
Govor je završila riječima: “Kako je moguće da se nakon ovakvih statistika konzervativni krugovi uopće usuđuju na koljenima tražiti od žena da budu čedne, da se pokrije, da se vrate u kuhinju? Borimo se ko žensko da živimo slobodne živote, da imamo dostojne i ravnopravne partnere koje ne zbunjuje i ne plaši naša emancipiranost. Ovo nije osobna bitka, iako ona kreće na kućnom pragu. Institucije se moraju držati svog dijela društvenog ugovora. Već godinama ukazujemo da država mora preuzeti odgovornost, da institucije moraju profunkcionirati, da sudovi moraju izricati presude, da društvo mora reagirati. Jer žene bivaju ponižavane, pretučene, silovane i ubijane. Ali nas se jednako tako iz godine u godinu ignorira. Dapače stalno moramo dokazivati svoju poziciju na bilo kojem polju. Moramo se borati da se statistike ne banaliziraju i umanjuju, da ih se uzme ozbiljno i da se počinitelji kaznenih djela sankcioniraju. Okupile smo se za sve koje su ljute i dosta im je. Za sve one koje se bore i žive su i za sve one koje nisu.”
Mirela Pašić, obratila se s porukom kako osmog marta pada “patrijarhat licemjerni, mic po mic, malo po malo”. Zahvalila je svima koji su došli, jer bi svaki tjedan trebao biti jedan prosvjed. “Nažalost nemam toliko energije i kapaciteta da se obraćamo jedni drugima, odnosno onima koji nas ne čuju i koji ne žele razumjeti ono što želimo poručiti na ovakvim prosvjedima. Tako da hvala sam i dođite na svaki idući prosvjed.”
“Sve poruke koje smo ovdje izgovorili su već rečene, a imam osjećaj da ih ponavljamo iz dana u dan. Kako da ih čujemo svakodnevno, ali i trebamo ih ponavljati svaki dan, onoliko puta koliko će biti potrebno da netko čuje, da ne može sebi uzimati pravo da uzima ljudska prava. Radim svakodnevno s mladima i smatram da je zapravo prevencija, edukacija ono što trebamo raditi i u što trebamo ulagati svoju snagu. Moramo dizati razinu svijesti i govorili o tome koliko je važno razumjeti jedni druge i što je uopće rodna ravnopravnost i da tako smanjimo stereotipe i predrasude kako bismo doprinijeli tome da budemo jednakiji u ovom društvu.”
Iva Davorija citirala je Christine de Pizan, književnicu i filozofkinju iz 15. Stoljeća, koja je osmislila ideju grada žena u kojem bi bile slobodne: “Čitanje te knjige, koja nije bila nikakav moralni autoritet, bacilo me na razmišljanje koje me potreslo do dna mojeg bića. Pitala sam se koji su to uzroci i razlozi što tolike muškarce, one učene i one druge, navodi da kleveći žene i napadaju njihovo ponašanje bilo izgovorenim riječima, bilo u raspravama i tekstovima. Ne radi se samo o jednom ili dvojici muškaraca. Filozofi, pjesnici i moralisti, kao da jednoglasno zaključuju da je žena do srži pokvarena i sklona poroku.”
Christine se prije 600 godina borila protiv slike žene koju je nametao patrijarhat, koja je njoj bila strana do te mjere da se morala pitati “tko je ovdje lud”. Dodala je: “Prije 600 godina, kao i danas, patrijarhat nas jednako izluđuje, namećući sliku žene, kojoj većina žena ne odgovara. No ta lažna slika se svejedno koristi kao opravdanje za nasilje koje iz dana u dan žene proživljavaju. Jer smo, kako nam kažu, nerazumne, histerične, psihotične. A kad nastojimo ukazati da žene nisu onakve kakvima ih patrijarhat prikazuje i kakvima ih želi učiniti. Žene ne smiju više sumjati u sebe, u svoje iskustvo i svoje znanje. Umjesto čednosti, dobit ćete prkos i hrabrost.”
