Ivan Milatić u potrazi za osobnim asistentom
Autor: Sanja Tumara 14.04.2022
U raljama sustava: Ako Milatić do 26.4. ne prijavi novog osobnog asistenta, nakon što je ostao bez dosadašnjeg, ostat će bez prava na njega. A kako će naći asistenta, kad su im plaće 2.000 kuna?! Zato želi osnovati nacionalnu zakladu koja bi pomagala osobama koje imaju slične probleme.
Rijeka – "Ako do 26. travnja ne prijavim novog asistenta, izgubit ću pravo na asistenta, to je ultimatum koji mi je dala moja matična Udruga osoba s cerebralnom i dječjom paralizom", uvodi nas Ivan Milatić u još jednu svoju priču iz „zbirke priča“ koju bismo mogli nazvati – borba sa sustavom.
Ivan Milatić ima cerebralnu paralizu i 100-postotni je invalid od rođenja. To znači da u potpunosti ovisi o pomoći osobnog asistenta, bez kojeg je nedavno ostao, ali ne odustaje od nade da će ga naći.
"Ukupno su mi se javile dvije osobe koje, na moju ogromnu žalost, ne udovoljavaju onome što je meni potrebno kod osobnog asistenta", objašnjava nam Milatić.
"Stanje mi se nakon preboljele korone bitno pogoršalo, do 2009 sam vozio auto, do 2019. sam živio barem relativno normalno, bilo me je svugdje. Evo, bio sam recimo tri puta autom u Ukrajini. No, sada sam bez osobnog asistenta osuđen na kućni pritvor, sam ne mogu gotovo ništa. A da ne govorim da se moram kretati, kako bih spriječio atrofiju mišića i ostale probleme", nastavlja.
Potrebiti su državi nevidljivi i nebitni ljudi, smatra Milatić i opisuje sustav kao inertan i bez kriterija u kojem se ljudi moraju snalaziti sami. Kao primjer navodi činjenicu da je tek nedavno sasvim slučajno doznao da u Hrvatskoj postoji Registar osoba s invaliditetom u kojem on, naravno, nije evidentiran. Dodaje da u četiri godine koliko je u ovom navratu na Zavodu na zapošljavanje. nije dobio niti jednu ponudu za posao, unatoč tome što je magistrirao europsko sportsko pravo.
“Visoko obrazovanje samo je nama osobama s invaliditetom teret“, rezignirano dodaje nove detalje ovoj kafkijanskoj priči.
„Magisterij nisam smio unijeti u nekadašnju radnu knjižicu, tako da mi kao najviša škola stoji zvanje diplomirani pravnik, a 30. travnja je 19 godina od magisterija na Asser Instituut u Haagu. Još mi je gore to što mi se nije javila niti jedna udruga osoba s invaliditetom da prokomentira ili ne daj Bože podrži ono o čemu sam govorio jer se to ne tiče samo mene, nego svih njih. Zato ovaj problem koji nije samo moj problem, želim dignuti na najvišu razinu. Želim osnovati nacionalnu zakladu koja bi pomagala osobama koje imaju slične probleme. Također, predložio sam Gradu Rijeci osnivanje Ureda za teže pokretne osobe, ne samo osobe s invaliditetom, već i starije osobe ili trudnice. Pa teško pokretni ne mogu ući ni u jedan kafić, ne mogu u trgovine… Također predlažem da se studentima fizikalne terapije boduje kao praksa rad na mjestu osobnog asistenta, da im to bude dio ispita. Čekam odgovore iz Grada i s Fakulteta zdravstvenih studija, vjerujem da će biti pozitivni", kaže Ivan Milatić.
Osobni asistenti, objašnjava nam, nemaju motivaciju, od 2006. godine do danas imaju istih 2.000 kuna naknade, rade na određeno vrijeme, na pola radnog vremena i njihov posao nije prepoznat kao zanimanje. Taj posao društveno je jako važan pa je u mnogim državama tretiran kao svaki drugi, a takve su i plaće. Koliko bi se novih radnih mjesta na taj način otvorilo, pita se Ivan, i kolika bi to samo zatvorena vrata otvorilo svim osobama s invaliditetom…
