Izložba Mate Kaića u riječkoj Galeriji Principij

Autor: Nikola Cvjetović 30.06.2023

Prvi_automobil_u_Livnu,_oko_1913_

U 2023. godini do sada su realizirane tri izložbe i to: Andreje Ravnak iz Slovenije, Renate Papište iz Bosne i Hercegovine i Branka Nikolova iz Bugarske, a ovo je četvrta izložba.

Rijeka - U Galeriji Principij izložena je četvrta ovogodišnja izložba autora Mate Kaića iz Livna. Galerija Principij jedina je specijalizirana galerija u Rijeci za izložbe fotografija. Njen osnovni cilj je promocija vrhunskog fotografskog stvaralaštva riječkih, hrvatskih i inozemnih autora pa u tom duhu svake godine u ovaj program uvstimo autore iz Rijeke, Hrvatske i inozemstva. Tako smo u ovoj 2023. godini do sada realizirali tri izložba i to: Andreje Ravnak iz Slovenije, Renate Papište Bosne i Hercegovine i Branka Nikolova iz Bugarske i ovo je četvrta izložba Mate Kaića iz Livna. Izložbu realiziramo u suradnji s Franjevačkim muzejem i galerijom Gorica iz Livna.

Mato Kaić je rođen 8. listopada 1885. godine u uglednoj obitelji livanjskoga trgovca Ante Kaića. U rodnome Livnu stekao je osnovnu naobrazbu, potom školovanje nastavlja u Nadbiskupskoj velikoj gimnaziji u Travniku (1896./1899). Nakon treće godine vraća se u Livno gdje uspješno završava četvrti razred Trgovačke škole šk. god. 1900./1901.

Didove_price_na_Sturbi


Fotografsku kameru nabavio je najkasnije 1902. godine u Beču i u ranoj mladosti se počinje baviti fotografijom. Najstarija sačuvana fotografija Kaićeva opusa datirana je upravo 1902. i čuva se u Arhivu Franjevačkoga samostana na Gorici. Od tada pa do očeve smrti 1913. nesputan obvezama i zanesen umjetnošću često putuje, objektivom istražuje i snima dotad neviđene krajolike, znalački ih bilježi kamerom i otima od zaborava. Upravo u tom razdoblju nastaju prekrasni, sad već zaboravljeni prizori iz okolice Rijeke Dubrovačke (Sustjepana, gradske luke ...), Splite i splitske gradske luke, Bačvica, Peristila, prizori s piljaricama na splitskom Voćnom trgu te Sinjske alke. K tomu treba dodati i mnoštvo urbanih i ruralnih livanjskih motiva i brojne portrete i autoportrete.

Nakon nagle očeve smrti krajem 1913. Kaić preuzima dio obiteljskih obveza i usmjerava interese na gospodarenje pilanom koju je unaprijedio suvremenom turbinom. Ni tada fotografiju ne zanemaruje, naprotiv tada nastaju prekrasne fotografije Kupreškog i Livanjskog polja, Malovana, Rilića i usputnih krajobraza. Desetak godina kasnije, kupovinom imanja uz rijeku Žabljak kraj Livna, započinje treća Kaićeva životna faza. Na imanju se bavi voćarstvom i povrtlarstvom koristeći pritom suvremene tehnike navodnjavanja poznate u susjednim razvijenim zemljama onodobne Europe. Kaićeva postignuća u voćarstvu i povrtlarstvu polovinom tridesetih godina XX. st. bilježe splitski dnevnici kao što je Jadranski dnevnik (1934., 1935.), a Hrvatski glasnik, 1940. zabilježio je da Kaić posjeduje lijep voćnjak do 600 voćaka. Neke od Kaićevih fotografija ovjekovječile su trenutke nastale na njegovu imanju kao npr. Berba graha na Matinu podu. Uz iznimnu folklornu i dokumentarističku vrijednost ovaj svjetlopis je s druge strane svojevrstan pečat Kaićeva fotografskog stvaralaštva. Prema riječima Kaićeve kćeri Vojislave to je posljednja fotografija koju je njezin otac snimio 1938. na svojem imanju u Žabljaku. Kaić je umro 25. veljače 1967. godine u 82. godini života. Pokopan je na groblju sv. Petra u Rapovinama kod Livna.


Ako je suditi prema baštinjenim fotografijama, možemo reći da je, poglavito u mlađim danima, često putovao, susretao mnoge ljude, a s nekima je iz toga vremena ostao vezan trajnim prijateljstvom. Osobito je njegovao prijateljstvo s Gabrielom Jurkićem s kojim su ga vezali rodni grad, rano djetinjstvo, školske klupe i ljubav prema umjetnosti.

Kaićevu bogatu ostavštinu od 327 negativa, pozitiva i djapozitiva na staklu darovala je 2007. Franjevačkome muzeju i galeriji Gorica – Livno njegova kći Vojislava Voja. Od tog broja 33 dijapozitiva su u boji. Ranijih godina Voja je svojem rođaku Ivi Kaiću darovala 50 očevih staklenih ploča, koji je za potrebe izložbe ustupio digitalne zapise svih ploča i ostavio ih u trajno vlasništvo FMGG – Livno. Osim staklenih ploča u muzeju se čuva i Kaićeva kamera, fotografska oprema i dio stručne literature. Sudeći prema sačuvanoj opremi i priboru te kompletima periodike o umijeću fotografiranja educirao se na izvorima.

pocket icon
Više sa portala torpedo.media ...