Možemo! Rijeka o tragičnoj smrti radnice na Kukuljanovu: Čija je odgovornost za nedostatak nadzora i dozvola?
Autor: Marina Pauletić 13.12.2024
Foto: arhiva- Koliko tragedija se još mora dogoditi da svi počnu raditi svoj posao i za to preuzmu odgovornost?, pitaju se iz Možemo.
Rijeka - Vijećnici Možemo! u Skupštini Primorsko-goranske županije, Morena Lekan i Orjen Petković, na današnjoj konferenciji za medije upozorili su na ugroze radnica i radnika u industriji te postavili pitanje o dozvolama koje riječko komunalno društvo Vodovod i kanalizacija mora imati za zakonito pružanje javne usluge odvodnje.
Tragična smrt radnice u pogonu "Orada" u Industrijskoj zoni Kukuljanovo nije prva, a vjerojatno ni posljednja nesreća u prerađivačkoj industriji. Rizici za radnice i radnike u toj i drugim industrijama, umjesto da se smanjuju s napretkom, sve su veći. Razlozi za to uključuju stanje na tržištu rada i nedostatnu aktivnost nadzornih službi. Zbog manjka radne snage, poslodavci sve češće zapošljavaju nedovoljno kvalificirane radnike, a oni često prolaze i kratku ili nedostatnu obuku. Posebno je zabrinjavajuće kada se radi o specifičnim radnim mjestima koja zahtijevaju posebna znanja, vještine i visoke standarde zaštite na radu, a pokrivaju ih radnici bez adekvatne stručne spreme ili iskustva, sve češće i uz jezične barijere. Iako na papiru sve može izgledati uredno, stvarnost pokazuje sve veći rizik od incidenata i ozljeda. Na to su danas upozorili vijećnici stranke Možemo!, apelirajući na hitno i sustavno rješavanje ovog problema.
„Pitanja sigurnosti na radu te dozvola izdanih proizvodnim i prerađivačkim pogonima od općeg su interesa. Iako ozbiljni gospodarski subjekti uvjeravaju javnost da je briga za dobrobit zaposlenika i zaštitu okoliša dio njihove poslovne misije i vizije, a država tvrdi da su nadzori stalni i pravovremeni, postavlja se pitanje je li to samo 'mazanje očiju' toj istoj javnosti?", istaknula je Morena Lekan.
Posebnu pažnju privukla je situacija s pogonom tvornice za preradu ribe „Orada“ kojom se već duže vrijeme šire intenzivni neugodni mirisi. I laiku je jasno da taj smrad truleži dolazi od nečega organskog. Proces obrade ribe karakterizira brzi raspad organske tvari, pri čemu nastaju plinovi neugodna mirisa. Pitanje je: koji sustavi obrade tih plinova postoje u „Oradi“? Gdje ti plinovi nastaju, gdje se zadržavaju i cure, ako velik dio industrijske zone smrdi? Ako je ovakva situacija izvan pogona, kako je tek unutar njega?
Lekan je upozorila i na uvjete rada u tvornici: „Tko provodi nadzor nad stanjem radne atmosfere i, još važnije, koliko često? Imaju li svi radnici adekvatnu zaštitnu opremu i koliko su radni postupci usklađeni s pravnim propisima? Koliko se oni zaista provode?“
Posebno zabrinjava činjenica da tragična smrt radnice nije rezultat jednokratne opasnosti, nastale uslijed nekog izoliranog događaja. „Pitanje nije je li još ljudi bilo u opasnosti baš tog dana kad je radnica poginula – to je nesporno. Ključno pitanje je koliko radnica i radnika svakodnevno ondje radi u uvjetima koji ugrožavaju njihovo zdravlje i život, te tko ih štiti? Kome se mogu obratiti ako uoče opasne situacije? I na kraju, tko će preuzeti odgovornost – ne samo za ovu smrt, već i za zaštitu života i zdravlja svih preostalih radnica i radnika?“, zaključila je Lekan.
„Prehrambena industrija, a posebno obrada mesa i ribe, zahtijeva velike količine vode, što rezultira velikim količinama otpadnih voda. Te procesne otpadne vode prikupljaju se zasebnim sustavom odvodnje i moraju se obraditi u samoj tvornici prije ispuštanja u javnu kanalizacijsku mrežu. Osim toga, sanitarna i oborinska kanalizacija unutar pogona mora biti strogo odvojena od procesne. Postavlja se pitanje kakav se to propust morao dogoditi da otrovni plinovi, nastali raspadom organske tvari, slobodno cirkuliraju prostorom?", upozorio je Orjen Petković.
Petković je postavio dodatna pitanja o sustavu odvodnje i nadzoru: „Je li sustav odvodnje u ovom, ali i drugim pogonima, zaista projektiran i održavan u skladu s dokumentacijom? Tko to provjerava i koliko često? Mjere li se razine sumporovodika, dušikovih oksida, hlapljivih amina i ostalih produkata raspada organske tvari unutar pogona, ali i u njegovoj okolici?“
Vijećnici Možemo! proširili su svoja pitanja vezana uz funkcioniranje odvodnje i na riječki Vodovod i kanalizaciju (ViK), istaknuvši kako upravo ova javna tvrtka upravlja sustavom odvodnje na području grada Bakra.
"Budući da upravo ViK prihvaća otpadne vode iz „Orade“ i drugih subjekata iz industrijske zone te ih obrađuje u lokalnim sustavima biološkog tipa, vrši li analize ulazne kanalizacije u sustave za obradu i koliko često? Ima li i tu odstupanja?", pitaju iz Možemo!
„ViK pruža javne usluge odvodnje za niz jedinica lokalne samouprave, uključujući aglomeraciju Grada Bakra, industrijske zone te Općinu Kostrena. Industrijske otpadne vode obrađuju se i nakon obrade ispuštaju putem upojnih bunara u podzemne vode, dok se sanitarna kanalizacija ispušta u Bakarski zaljev preko obalnog kolektora jer izgrađeni uređaj za obradu otpadnih voda nije u funkciji. Za zakonito poslovanje, ViK mora imati vodopravnu dozvolu za ispust. Prema dopisu Državnog inspektorata od 11. studenog ove godine, vodopravna dozvola istekla je 31. prosinca 2023., a nova, zbog utvrđenih nedostataka, nije izdana. Štoviše, ViK-u je izrijekom zabranjeno ispuštanje kanalizacije u Bakarski zaljev, a zbog povrede Zakona o vodama pokrenut je i prekršajni postupak. Postavlja se pitanje ima li ViK trenutno valjanu vodopravnu dozvolu za Bakar? Ako je ima, kada je izdana? Kako je moguće da cijelu 2024. godinu ViK pruža javnu uslugu bez te dozvole? Je li ispust u Bakru jedini u takvom stanju ili postoje i druge jedinice lokalne samouprave za koje ViK nije uspio ili mogao ishodovati vodopravne dozvole? Na kraju, tko je izravno, a tko zapovjedno odgovoran? Koliko tragedija se još mora dogoditi da svi počnu raditi svoj posao i za to preuzmu odgovornost?“, zaključio je Petković.
