PGS: Grad Rijeka oživljava grad vođen geslom „Muko moja pređi na drugoga“
Autor: Portal Torpedo 28.09.2024
„Priča o riječkim tržnicama priča je u kojoj se u dobroj mjeri zrcali tromost i izostanak bilo kakve vizije onih koji vode Grad“… „Tržnice su višestruko važne, ne samo kao izvor egzistencije zakupcima, nego kao kulturološki ambijent.“
Rijeka – „Subota je bila, a mnogima je i danas, dan za tržnicu, stoga danas izražavamo svoju zabrinutost u svezi sudbine riječkih tržnica. Priča o riječkim tržnicama priča je u kojoj se u dobroj mjeri zrcali tromost i izostanak bilo kakve vizije onih koji vode Grad, a napose gradska trgovačka ili komunalna društva“, stoji u priopćenju za medije PGS-a – ogranak Rijeka, kojeg potpisuje predsjednica Nasrin Štrljić, a prenosimo ga u cijelosti:
„Da bi takvu tvrdnju osnažili i objelodanili je „urbi et orbi“ prije nekoliko dana gradonačelnik Marko Filipović, resorna pročelnica Maja Malnar i direktor „Rijeka plusa“ Željko Smojver sazvali su konferenciju za novinare pretencioznog naziva „REVITALIZACIJA riječkih tržnica“. Pojam revitalizacija, dakle, znači oživljavanje, a odmah u nastavku naslova teksta objavljenog na službenom portalu Grada Rijeke stoji: „Paviljon I na centralnoj tržnici daje se u zakup kao cjelina“.
Dakle, Grad Rijeka i „Rijeka plus“ vlastiti posao oživljavanja glavne riječke tržnice zamislili su i provode ga dajući nekom eventualnom privatnom poduzetniku čitav paviljon da ga „revitalizira“, osmisli sadržaj i, bude li dovoljno poduzetan i inventivan, ostvaruje u njemu profit. Ili, budimo posve jasni, Grad Rijeka oživljavaju grad vođeni geslom „Muko moja pređi na drugoga“. U tom cilju, rekao je Filipović, „do sada smo proveli više različitih procesa i poduzeli konkretne korake kako bi unaprijedili poslovanje na našim tržnicama, uzimajući u obzir i potrebe kupaca, i trgovaca odnosno zakupaca, a sve s ciljem poboljšanja i očuvanja djelatnosti na našim tržnicama“, a zadnji konkretni korak, eto, prepuštanje je prvog paviljona nekome drugom. Nekome tko, za razliku od njih, ima viziju, a koju će morati dostaviti javljajući se na javni natječaj. A njegovu dostavljenu viziju ocjenjivat će isti oni koji nemaju nikakvu viziju. Da nije tužno bilo bi smiješno.
Vađenja i opravdanja za takav poraz, dakako, ne nedostaje pa se iz rukava izvlače identični problemi s kojima se suočavaju tržnice u Trstu i Barceloni (iako tu tvrdnju ničim nisu osnažili) ili stajalište Udruge hrvatskih tržnica te ističe kako se mijenjaju trendovi u trgovini, odnosno navike kupaca. Recimo, trendovi u trgovini i pojava velikih marketa, u Rijeci su promijenjeni prije cca 20 godina, no nažalost još nije pronađen odgovarajući odgovor na te trendove i promjene.
Drugi primjer nemara i nesnalaženja gradskih vlasti, jest tržnica Brajda i njezin jedini natkriveni prostor, paviljon. Od njega su, poslije godina pustoši, posve digli ruke i ponosno na presici poručili da „Paviljon Tržnice Brajda više neće biti namijenjen za djelatnost tržnice“. Za što će biti namijenjen nisu znali odgovoriti već su ga naprosto zatvorili i to nakon što su u njegovo uređenje uložili milijun i pol eura javnoga novca.
„Buduća namjena tog prostora bit će određena po završetku izrade kulturne strategije koja je u nastanku, a koja će pokazati hoće li budućnost paviljona biti vezana uz kulturu ili će se prostor valorizirati na neki drugi način“, rekao je na konferenciji Filipović i time potpuno jasno dao do znanja da Grad Rijeka i „Rijeka plus“ nemaju baš nikakvog pojma što se s tim zdanjem. Kulturna strategija je u nastanku, a pitanje je i kakva će biti i što će Brajdi ponuditi, a možda će prostor biti valoriziran na neki drugi način, kaže gradonačelnik. Koji? Ne zna se. I sve to izgovorio je 7-8 mjeseci prije lokalnih izbora. Na kojima hoće ili neće ponovo biti izabran. Dakle, vrlo je moguće da će iza sebe ostaviti istu pustoš na Brajdi kakvu je i našao prije tri i pol godine kada je izabran. Ili, koju je našao prije 11 i pol godina kada je prvi put postao zamjenik gradonačelnika.
Godinama Primorsko goranski savez ukazuje na probleme riječkih tržnica, i središnje i one na Brajdi. Primjerice, davnih je godina i usvojen proračunski amandman kojim je prihvaćeno popločenje čitavog vanjskog dijela tržnice kako bi se poboljšali uvjeti boravka na njoj, i trgovaca i kupaca, te estetski uredila; uređenje sanitarnih čvorova koji su i poslije sitnog ulaganja i dalje zapušteni prljavi; tražili smo da se s tržnice uklone godinama nekorišteni kiosci, odnosno prodajne kućice jer izgledaju sablasno i nagrđuju čitav prostor; da se pronađe adekvatna zaštita od golubova; da se unutar vanjskog dijela tržnice pronađe prostor za malo dječje igralište kako bi roditeljima i djeci boravak na tržnici bio ugodniji i sadržajniji, predlagali smo i da povremeni sajmovi, koji su sada na Korzu, budu na prostoru tržnice. Još neki od prijedloga bili su i smanjena cijena parkinga kupcima, te provođenje marketinške kampanje. Za tržnicu Brajda, šteta da se ne formalizira i promovira buvljak, popularne buvlje place funkcioniraju svugdje na svijetu, a i Rijeka je nekad na Preluku imala svoj poznat buvljak, zašto to ne bi i danas bilo moguće. Naročito sad kad je zero waste trend ojačao, a sve više ljudi okreće leđa konzumerizmu, čiji su simboli trgovački lanci, toliko favorizirani od vlasti u našem gradu.
Svi nadležni, od gradonačelnika Filipovića i direktora Smojvera naniže, pažljivo bi trebali slušati zakupce prodajnih mjesta na tržnicama, oni najbolje prepoznaju sve probleme, ali i moguća rješenja problema, međutim njih se uporno ignorira.
Mislimo kako rješenje sasvim sigurno nije nemoćno slijeganje ramenima i predaja ili prodaja ili zakup i prepuštanje pronalaženja rješenja privatnim poduzetnicima. I središnja gradska tržnica i ona na Brajdi nemjerljivo su vrijedni gradski objekti, arhitektonska baština grada, a glavna je tržnica jedno od traženijih i posjećenijih turističkih lokacija u gradu, ali, začudo, niti jednim slovom u tom kontekstu se ne spominje Turističku zajednicu Grada Rijeke, gradsku instituciju kojoj temeljni cilj i jest osmišljavanje turističke ponude u gradu, kreiranje i promoviranje novih sadržaja.
Tržnice su višestruko važne, ne samo kao izvor egzistencije zakupcima, nego kao kulturološki ambijent, koji je od pamtivijeka mjesto susreta, mjesto upoznavanja lokalne kulture i gastronomije, mjesto boravka ljudi na otvorenom i otvoreno za sve, upravo zato žalosti ovakav polovičan pokušaj revitalizacije jednog od simbola našeg grada.“
