Predstavljanje romana splitskog autora Zorana Jurišića ''Lovci na iluzije''
Autor: Nikola Cvjetović 04.12.2025
Sutra u 18 sati.
Rijeka - Predstavljanje romana splitskog autora Zorana Jurišića ''Lovci na iluzije'' održat će se 5. prosinca u 18 sati u Gradskoj knjižnici Rijeka.
U današnje doba brzog ulaska u literaturu i laganih tema za razne „uspješnice“, čitatelj i kritičar začudi se kad naiđe na seriozan povijesni roman, kakav nalazimo u produkciji Zorana Jurišića, poznatog literarnoj publici po zahtjevnim projektima. Međutim, možda je upravo pravi čas da se podsjetimo kako je čovječanstvo napredovalo upravo tamo, gdje je mit držao svijet na okupu: u njemu je bila poezija, filozofija, povijest, odnos zemaljskog i nebeskog, korijeni postanka: sve što je čovjeku trebalo da se ne bi osjećao izgubljenim na tvrdoj zemlji, pod nebeskom kapom. Danas naprosto „izbačen iz mita“ i prepušten površnim idolima novca, uspjeha, brzine i prestiža, čovjek je zapravo siroče, nemoćno izgraditi vlastitu sliku svijeta i vremena.
Jurišićev je roman oslonjen na ilirsku i ranokršćansku tradiciju. Donosi sliku naselja, stanovnika i običajnog života na prostoru oko brda Perun, u današnje vrijeme poznatom kao Poljička planina. To je svijet druida i starovjeraca, koji vjeruju u mitsku Mokoš, Velesa i Peruna, s točno podijeljenim ulogama i utjecajima, a koji se odražavaju u ciklusima ratarske godine. Gromovnik Perun najmoćniji je vrhovnik među njima: on ubija Zmaja, biće podzemlja, koji utjelovljuje zle i mračne sile, vrebajuće na ljudsku dušu. Po živahnim i likovno upečatljivim Jurišićevim opisima, lako je zamisliti prvotni krajolik: vrleti Mosora, rijeke Žrnovnice i more, kamo su plemenski vođe doveli prva pokoljenja Hrvata. Divlje, lijepo, netaknuto i puno snage - baš kao i ljudi koji će krajolik preobražavati, podrediti svojim potrebama i nastaniti životom.
U nekim mirnim i sretnim trenutcima, među ljudima kruži bukara medovine, lomi se pogača, teče razgovor. Sinovi i mlađi naraštaj, sve do gotovo nevidljivih žena, bespogovorno slušaju glas gospodara i oca, koji imponira snagom i autoritetom. U opisu Gojmira, jednog od centralnih likova i pokretača radnje, to se jasno vidi: „Široka pleća, prosijede vlasi, čvrste ruke i uspravan hod.“ Cijelu godinu, članovi roda bave se brigama oko stada, prikupljanjem hrane za zimu i dokazivanjem ratničke spremnosti, da bi bili spremni „ratovati na zov kneževske trube“. Stočari, postepeno prelaze među poljodjelce, sijući raž, pšenicu, proso, te uzgajajući vinovu lozu.
Pojavljuje se i važan element trgovine, razmjene dobara. Gojmirovo pleme „trguje solju sve do Spalata (Splita), pri čemu ne mare mnogo za rimsko naslijeđe i bivši sjaj: rimska palača (vila rustica) postaje hambar i spremište soli moćne obitelji Barišić. U toj točki civilizacije, Hrvati i Iliri počinju se miješati, vezati imovinom i brakovima: „Seoca bijahu podijeljena, a zajednička zemlja i pašnjaci miješali se, ulazili jedno u drugo, vlasništvo isprepletalo poput šara na djevojačkoj marami.“ Premda naizgled miran i harmoniziran, ovaj svijet potkopat će vjerske razlike. Slavenski bogovi pripadaju Hrvatima, dok njihovi susjedi Pituntini vjeruju da svijetom i nebom vlada jedan Bog i njegov sin Isus Krist. Autor sažeto zaključuje: „Vjere su oduvijek samo razdvajale, nikada nisu spajale. (…) Jedan bog nije mogao uz drugoga, u stopi zemlje na koju su noge položila dva božanstva, jedan je uvijek bio pretičak.“
Pod firmom „dijeljenja pravde“, upliće se Crkva kao svjetovni gospodar, namećući novu vjeru, koja donosi smrt nepokornim žrecima, spaljena sela, preoranu zemlju, otimačinu i okrutnost, kako to već biva s oslobođenim zlom i nasiljem. Uvjereni da čine veliko djelo i misiju, svećenici novoga svijeta ravnodušni su na ove patnje bez razloga, a mladoga će kandidata stari klerik poučiti kako narod treba držati „u strahu i pokornosti“, inače bi mogao pobunom uzdrmati njihovo lagodno carstvo zemaljsko u kome, uistinu, nema milosrđa ni ljubavi za čovjeka. Na kraju, kao veliki simbol jedine preostale slobode, zrakom kruži sokol i klikće, puštajući nas da se zamislimo – jesmo li zaista išta naučili od povijesti, od dubokih sjećanja ljudske vrste?
Ili smo neuspješni lovci na iluziju koja vazda nestaje, blijedi i uzmiče, pred našim duhovnim okom.
Zoran (Ante) Jurišić rođen je 21. veljače 1961. godine u Imotskom. Osnovnu školu pohađao je u zavičaju svojih roditelja, Viru kod Posušja. Srednju školu završio je Splitu, gdje je nakon toga upisao Elektrotehnički fakultet, na kojemu je diplomirao 1985. godine.
Poeziju piše od rane mladosti, a do sada objavio je slijedeće knjige poezije: Lađa bez kormila, „Napredak“, Split, 2000.; Nebo je moja domovina, Matica hrvatska Podstrana, Podstrana, 2004.; Sijač na poljima snova, Matica hrvatska Podstrana, Hrvatski feniks - Split, Podstrana, 2005.; Pjesni od suza skovane, Ogranak Matice hrvatske Podstrana, Podstrana, 2010. Godine 2014. dr.sc. Hrvojka Mihanović Salopek uređuje i vrši izbor do tada objavljenih radova pod nazivom Izabrane pjesme, Ogranak Matice hrvatske Podstrana, i to je njegova peta objavljena knjiga.
Objavljivao je poeziju i prozu u manjim listovima, a rukoveti pjesama objavljivane su u tjedniku za kulturu Hrvatsko slovo, u Zagrebu, te časopisu Osvit, u Mostaru. Godine 2016. tiska povijesni roman Knjiga od očaja, Matica hrvatska Podstrana, Podstrana, roman Perunova djeca, 2018. godine., te dva romana u jednoj knjizi Bujice i naplavi i Epilog, 2022. god,, kao dijelovi hrvatskog literarnog povijesnog četveroknjižja. Godine 2025. objavljuje povjesni roman Lovci na iluzije, Biokovo, i OMH u Podstrani. Ovo je Jurišićeva deveta objavljena knjiga.
Član je Društva hrvatskih književnika u Zagrebu i Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne u Mostaru. Djelatni je član Matice hrvatske u Podstrani, u kojoj je dvadeset dvije godine uređivao list za kulturu i društvena pitanja Podstransku reviju, glasilo Ogranka Matice hrvatske u Podstrani. Pored toga je aktivno sudjelovao i u organizaciji okruglih stolova te znanstvenih skupova i tribina u organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Podstrani, te uredio više od trideset knjiga poezije i proze drugih autora. Pisao je brojne osvrte o književnosti, kulturi i politici, objavljene na raznim adresama. Bio je sudionik Domovinskog rata kao hrvatski vojnik dragovoljac. Živi i stvara u Podstrani.
