U Rijeci ponovno napadnut dostavljač Glova: U gradu imamo ekipu koja zaustavlja dostavljače, onako kao četnici kod Benkovca 1990.

- Kada priča sa kolegama, Mateo mi kaže da im prijetnje, batine i krađa utrška nisu nepoznati, ali ne prijavljuju policiji iz nekih svojih strahova. Najviše se boje osvete, kaže Pavlić.

Rijeka – Jesu li Riječani i Riječanke sigurni u svome gradu? Možemo li onima koji posjećuju Rijeku – iz privatnih, poslovnih, turističkih razloga – reći da mogu sigurno hodati ulicom bez obzira jesu li muškog ili ženskog spola, tamnije ili svjetlije boje kože?

Riječanin Saša Pavlić nije toliko siguran u to. Njegov je sin, dostavljač Glova, ponovno fizički napadnut u večernjim satima, ovoga puta u ulici Rastočine. Prvi se napad dogodio u lipnju protekle godine u Kostreni te je već tada Pavlić apelirao na porast napada na dostavljače hrane. Njegovu objavu o sinoćnjem napadu pročitajte u cijelosti.

Štajaznam, razočaran sam, baš jesam. Većina živi u tom balonu Rijeke kao otvorenog grada, za…ancija, rock, pozitiva. To je ono kad ideš kuća poso, vikendom malo van i druženje sa prijateljima, onda je sve ok, ali postoji još jedna Rijeka, o njoj mi priča moj Mateo, dostavljač Glova koji se po 10 sati vozi po svim ulicama i škuribandama ovog grada. Ne tako davno su ga napali na Kostreni, pred stotinama svjedoka, nitko nije došao pomoći, niti zvati policiju, imao je kacigu na glavi, pa su mislili da je "škuri", a oni valjda nisu ljudi, njih se može tući.

Sinoć je opet doživio napad, ovaj put po noći u ulici Rastočine koja ide od groblja prema Š neboderima, nasred ceste dvojica sa fantomkama prepriječila su mu put da ga zaustave, Mateo je dao gas i proletio je kroz njih, otisci prstiju jednog su još na retrovizoru.

Završilo je bez posljedica, ali isto tako mogao je past sa motora, mogao se pritom čitav polomiti, što bi bilo da je stao, kada staviš fantomku preko lica sigurno ne želiš širiti mir i dobro. Znači da ponovim, u gradu imamo ekipu koja zaustavlja dostavljače, onako kao četnici kod Benkovca 1990., bez straha u najnaseljenijem djelu grada i većina Riječana o tome nema pojma, puno je lakše zato jahati po "škurima" kao neki kandidati za gradonačelnika.

Kada priča sa kolegama, Mateo mi kaže da im prijetnje, batine i krađa utrška nisu nepoznati, ali ne prijavljuju policiji iz nekih svojih strahova. Najviše se boje osvete.

Ništa nismo naučili od ubojstva Simkea, nijemi promatrači, inertne guzice koje zaboli što se drugima događa dok god oni ne dođu na red. Čast izuzecima.

Saša

Follow @torpedo_media