Uskrsna poruka nadbiskupa Mate Uzinića: Uskrs umjesto osvete nudi oprost, umjesto mržnje – ljubav koja služi

Riječki nadbiskup Mate Uzinić poziva vjernike da budu nositelji nade, mira i ljubavi u svijetu punom izazova

Rijeka - Isus se pojavljuje i izvan vidljivih granica Crkve, živi u svima koji iskreno traže i žive ljubav, dobrotu i sve što je pozitivno, iako ga možda ne prepoznaju. Sve nas koji vjerujemo Isus poziva na veće ekumensko djelovanje i međureligijski dijalog, izgradnju boljeg i pravednijeg svijeta, da ne budemo oni koji počinju ratove i iskorištavaju druge, istaknuo je riječki nadbiskup Mate Uzinić u propovijedi na središnjoj uskrsnoj misi u riječkoj katedrali sv. Vida.

U svojoj uskrsnoj poruci vjernicima, nadbiskup Uzinić istaknuo je kako Kristov mir nije bijeg od stvarnosti, već snaga koja čovjeku omogućuje suočavanje sa svakodnevnim izazovima bez straha. Polazeći od evanđeoskih riječi „Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas“, nadbiskup naglašava da Uskrs donosi odgovor na zlo kroz oprost, ljubav i služenje, pozivajući vjernike da i sami postanu svjedoci uskrsnuća u svijetu obilježenom nesigurnošću, podjelama i patnjom.

U nastavku pročitajte Uskrsnu poruku.

Drage sestre i braćo,

u našem vremenu nerijetko imamo dojam da buka zla nadjačava tišinu dobra. Ratovi i nemiri, nasilje i nepravde, svađe i podjele… Negativne se vijesti smjenjuju bez predaha te u nama stvaraju nemir i malodušje. Kad tome dodamo i osobne brige, bolesti i nemoći te druge životne poteškoće, s pravom se pitamo ima li u ovom svijetu još uopće mjesta za radosnu vijest o Isusovu uskrsnuću?

No nije li slično bilo i onoga uskrsnog jutra? Žene dolaze na grob pune tuge i straha. Ne dolaze očekujući čudo nego kako bi pomazale Isusovo tijelo miomirisima i time dovršile pripremu njegova mrtvoga tijela za ukop. A onda nailaze na otkotrljan kamen i čuju pitanje koje je i nama danas upućeno: „Što tražite Živoga među mrtvima?“ (Lk 24,5). Među znakovima smrti koje vidimo oko sebe to pitanje odzvanja i u današnjem vremenu: hoćemo li se zaustaviti na patnji ili ćemo se usuditi povjerovati da križ nije kraj?

Nisu samo žene koje su išle na grob utonule u tugu i strah nego i drugi Isusovi učenici okupljeni iza „zatvorenih vrata“. No, poput grobnog kamena, tako ni zatvorena vrata uskrsnulom Kristu nisu prepreka. On ulazi k njima i daruje mir govoreći: „Mir vama!“ (Iv 20,19).

Mir koji daruje Uskrsli nije bijeg od stvarnosti nego snaga da se s njom suočimo bez straha. Uskrs ne poništava nasilje i zlo nego postaje Božji odgovor na zlo: umjesto osvete nudi oprost, umjesto mržnje – ljubav koja služi. Ne obećava život bez križeva i rana nego vjeru da Bog može i želi preobraziti svaki križ i svaku ranu, obrisati svaku suzu. Ljubav Božja, koja je u Isusu Kristu prošla križ i tamu, ne dopušta patnji i smrti imati posljednju riječ. Krist je živ. A mi, po krštenju zajedno s njim „ukopani u smrt“, vjerujemo „da ćemo i živjeti zajedno s njime“ (Rim 6,4.8).

Poput Marije Magdalene, poput učenika koji su iskusili prisutnost Uskrsloga, Isus i nas danas šalje biti svjedocima i navjestiteljima njegova uskrsnuća. Poruka uskrsnuća, koja preobražava naše egzistencije, a onda i čitav svijet, ne može i ne smije ostati iza „zatvorenih vrata“. Isto tako ne smije ostati samo riječ već se treba utjeloviti u hrabro suočavanje s trpljenjima i nepravdama, kako u vlastitim životima tako i u životima drugih. Nositi uskrsloga Krista u svijet znači nositi nadu i pomoć siromašnima, patnicima, isključenima i žrtvama ratnih sukoba diljem svijeta. Briga za čovjeka pripada samoj biti kršćanske vjere. Ona svjedoči da smrt nema posljednju riječ – jer Krist je živ. Ona u svijet unosi Kristov mir te ga iz prostora sukoba pretvara u mjesto suživota, iz prostora ravnodušnosti u mjesto brige. To je put „razoružanog mira koji razoružava“, kako kaže papa Lav XIV.

Ovaj Uskrs živimo i u posebnom vremenu: u jubilarnoj godini naše mjesne Crkve, dok obilježavamo sto godina Riječke nadbiskupije, te u godini 800. obljetnice preminuća svetog Franje Asiškoga. Nadahnuti njegovim primjerom i primjerom mnogih tihih svjedoka dobra u našoj biskupiji, budimo i mi ljudi uskrsnuća, oni koji svijetom pronose radosnu vijest o Kristu koji živi!

Dopustimo Duhu Svetom da u nama učini ono što sami ne možemo: da preobrazi strah u hrabrost, ravnodušnost u suosjećanje, a zlo u dobro. Nošeni Duhom i radosnom viješću o uskrsnuću budimo ljudi mira, zajedništva i nade: oni koji životom svjedoče da je tišina dobra jača od buke zla.

Sretan i blagoslovljen Uskrs svima!

U Rijeci o Uskrsu 2026.

Mate Uzinić,

riječki nadbiskup

Follow @torpedo_media