Riječki radnici Uljanik PIS-a uputili otvoreno pismo: ‘Govori se o dva brodogradilišta, a nas nitko ne spominje’
Kako bi „zadržali barem dio svoga dostojanstva, kako bi vratili dugove u koje smo zapali u proteklih osam mjeseci te kako bi isprali ovaj osjećaj gorčine koja nas prati cijelo vrijeme“ apelirali su na odgovorne da osmisle socijalni program za zbrinavanje radnika Uljanik grupe zbog nastale situacije.
Rijeka – Radnici riječkog odjela tvrtke Uljanik Poslovno informacijskih sustava d.o.o. obratili su se danas otvorenim pismom predsjednici Republike Kolindi Grabar Kitarović. U pismu ističu kako njihova tvrtka obavlja poslove za brodogradilište 3. maj, ali kako su restrukturiranjem prebačeni u sadašnju tvrtku.
– Kao i ostale kolege iz Uljanik Grupe ne svojom krivnjom, našli smo se u nezavidnoj situaciji međutim fokus je cijelo vrijeme na dva brodogradilišta, a nas nitko niti ne spominje, kao da naša sudbina i sudbina naših obitelji nije važna. Ovim obraćanjem želimo skrenuti pažnju i na nas, da smo tu, da postojimo i da će se na kraju krajeva o nama prvima raspravljati, jer ispod radara je prošla informacija da je ročište za stečaj našeg društva održano, a informacije, kao uostalom i za druga društva unutar Grupe, nisu niti malo optimistične, kazali su radnici.
Naglasili su kako radnici već osmi mjesec ne primaju plaću, „ali za razliku od ostalih, mi i dalje radimo. Radimo jer se u sklopu našeg društva odvijaju djelatnosti koje su obavezne i ne smiju i ne mogu prekidati s radom, kao što su zaštitarska služba, poslovi zaštite, kadrovi, evidencija rada, pravna služba, ured plaća, financije, investicije, informatički odjel“…
– Možete li zamisliti situaciju u kojoj osam mjeseci dolaziš na posao radiš, i za vrijeme štrajka, a ne primaš plaću? Dakle cijelo ovo vrijeme mi radimo, ne govori li to koliko smo zapravo kao radnici savjesni i koliko nam je bilo stalo do toga da napravimo sve kako bi u slučaju potencijalnog pokretanja proizvodnje sve nastavilo funkcionirati kao da nije niti stalo!? Vjerovali smo obećanjima da će se nešto riješiti, danas, sutra, sljedeći tjedan, ali prošli su tjedni, mjeseci, a rješenja nema. Svo ovo odugovlačenje, ne rješavanje problema, nakon toliko mjeseci iscrpilo nas je i praktično dovelo na prosjački štap, na rub egzistencije jer opcija više nemamo. Rezerve su potrošene, ni uža ni šira obitelj više nema resursa za posuditi kako bi pokrili rupe za hranu, a o režijama i ostalom da ne govorimo. Radnici i njihove obitelji preživljavaju uz pomoć humanitarne pomoći. Zar to nije sramota? Prijete i prve deložacije obitelji radnika, zbog neplaćenih rata kredita, kazali su radnici u otvorenom pismu.
Naveli su da će kolege sa svojim obiteljima završiti na ulici, „a sve to mogu zahvaliti odgovornima koji su samo obećavali, a ništa od tih obećanja nisu ispunili.
– Kako sada stvari stoje, a teško da će se išta promijeniti, stečaj tj. likvidacija su neizbježni kako za nas, tako i za ostale tvrtke unutar Grupe. Da se razumijemo, to nam nije želja niti zagovaramo takvo rješenje, nitko ne bi bio sretniji od nas da nastavimo raditi u tvrtci gdje su radili naši preci dugi niz godina prije nas no više nemamo nade, ne vjerujemo nikome, a i poruke koje dobivamo sa nacionalne razine ne govore tome u prilog, kazali su radnici.
Kako bi „zadržali barem dio svoga dostojanstva, kako bi vratili dugove u koje smo zapali u proteklih osam mjeseci te kako bi isprali ovaj osjećaj gorčine koja nas prati cijelo vrijeme“ apelirali su na odgovorne da osmisle socijalni program za zbrinavanje radnika Uljanik grupe zbog nastale situacije.
– Radnici u Uljanik Poslovno informacijski sustavi d.o.o. u slučaju stečaja, su u situaciji koja je jasna, a to je da neće nikad dobiti svoje zarađene plaće. Tvrtka nema svoju imovinu, a sukladno tome nema niti stečajne mase iz koje bi radnici mogli naplatiti svoja potraživanja. Ima potraživanja prema ostalim društvima u Grupi, koja nikada neće biti naplaćena. Situacija je tu jasna, prema stečajnom zakonu stečajni upravitelj jedino može otvoriti i zatvoriti stečajni postupak, a radnici će završiti skoro bez ičega. U stečaju radnike sljeduju samo tri neisplaćene plaće odnosno naknade plaće, u visini do iznosa minimalne plaće, kao i otpremnine pod uvjetima utvrđenim zakonom, u visini polovice otpremnine utvrđene u stečajnom postupku, a najviše do polovice najvišeg iznosa zakonom propisane otpremnine. Sve skupa kada se zbroji, ovo ne pokriva niti polovicu od ukupno osam zarađenih, a neisplaćenih plaća unutar društva. Tražimo da što hitnije pristupite izradi programa zbrinjavanja radnika, kako bi radnici sa svojim obiteljima mogli dostojanstveno prebroditi ovu stihijsku situaciju za koju su najmanje oni krivi, zaključili su radnici.
