[FOTO/VIDEO] U galeriji Klović otvorena izložba "Ako bih pletenica bila, kuda i kako bih se svila?" Darije Žmak Kunić

Što smo zabilježili na otvorenju pogledajte u priloženom video prilogu i fotogaleriji...

Rijeka - Sinoć je u Galeriji Juraj Klović otvorena izložba Darije Žmak Kunić "Ako bih pletenica bila, kuda i kako bih se svila?".

- Golubice u klisurama, u zaklonu vrletnom, lice pokaži, glas pusti, svij se, zaštiti nas, poveži. U vrtu budi, zapleti se i u svakom otisku prebivaj prateći stopala naša. Uvijek je nosila jednu malu pletenicu, sa strane… našla sam tu pletenicu i mnoštvo tkanina za šivanje…, izgovara jedva čujno, kiparica Darija Žmak Kunić dok joj ruke rade: palčevi se susreću, neprimjetno vrhom jagodica dodiruju, potom brzo razdvajaju svaki vodeći svoju nit. Jučer sam cijeli dan rezala trake... Bilo mi je lijepo jer su mi pomagale tri prijateljice, sjedile smo u kućici u vrtu i rezale tkaninu i ćakulale… Danas sam ih šivala i sad ih pletem… Desni pa lijevi kažiprst naizmjenično podržava središnju strukturu koja nastaje pred našim očima. Početak izvire sa stropa i slijeva se, prepliće u čvrstu neprekidnu formu vjernosti, trajanja, u linijama koje prelaze jedna u drugu, pretapaju se i završavaju kada nova započinje. Jedna je pletenica a kraja nema. Kraj se ne vidi. Odražava trajanje, bliskost i spokoj. Razlijeva se i grana poput rijeke, povija nazad i ispravlja. Reklo bi se, prati linije dlana. Svoj život upisuje u buduće živote. Pierre-Auguste Renoir je slikao: Suzanne Valadon-La Natte (1887. Museum Langmatt Sidney and Jenny Brown Foundation, Baden). Njegova Suzanne je jaka, mikelanđelovska, oštrih kostiju i voluminozna. Pletenica ju ublažava i daje joj mekoću, prati nježni oval lica. Lovi trenutak njege, zrcali se u svojim rukama i poigrava svjetlošću. U postupku nastanka, najavljuje se nježnost, kao u svakodnevici koju pastelom bilježi impresionistica Berthe Morisot (La Natte, 1895. The Art Institute of Chicago).

Figuracija je tu samo da bi aluvijalnoj formi dala osnovu. Gotovo u isto vrijeme Camille Claudel kleše mramornu seriju šestogodišnje La petite Châtelaine (Musée Rodin, 1895). Mala dvorkinja pozira beskrajno dugo, lice joj se kameni i gubi izraz no pletenica varira s desne na lijevu stranu, čvrsta pa meka, glatka pa zrnasta. Varijacija na temu. Kiki Smith sijedoj pletenici oduzima prostor, svodi je na otisak i optače jarkom svilenom maramom (Braids. limited edition silkscreeen print, Thirteen Moons, N.Y. 2001.). Kontrastira joj mladost, djevojaštvo i u paradoksu nam je vraća u svojoj sivoj ljepoti. Darija Žmak Kunić u transpoziciji i dijalogu s odabranim kiparskim nasljeđem, od tkanina koje još uvijek pamte prošle dodire, svija dijete svoje majke, svoje dijete u majčino krilo spliće. Pamćenje dodira joj ostaje zabilježeno. Priđite bliže, zatvorite oči – vreli ljetni dani orošavaju tanušni kanal iza ušnih školjki, pletenica upija kapljicu slankastog znoja, napisala je Sanja Bojanić u opisu izložbe.

Izložba ostaje otvorena do 12. listopada od 10 do 13 i od 17 do 20 sati, subotom od 10 do 13 sati, nedjeljom zatvoreno.

Follow @torpedo_media