Izložba Grad otvara se u četvrtak u Galeriji Juraj Klović
Autor: Nikola Cvjetović 03.07.2023
Izložba autora Dore Bakek, Edija Gustina, Kristine Kinkele Valčić i Mateja Rusaka ostaje otvorena do 20. srpnja.
Rijeka - Otvaranje izložbe iz ciklusa Dijalog 2 pod nazivom "Grad", autora Dore Bakek, Edija Gustina, Kristine Kinkele Valčić i Mateja Rusaka održat će se u četvrtak, 6. srpnja 2023. u 19 sati u Galeriji Juraj Klović u Rijeci (Verdijeva 19 b). Izložba ostaje otvorena do 20. srpnja.
Ako bismo u najkraćim crtama morali vizualno opisati grad mogli bismo reći da je to urbano naselje kompleksne kompozicije oblika u prostoru. No grad je puno više od toga. Za umjetnike koji svoju inspiraciju crpe iz svoje okoline i iz specifičnih trenutaka i odnosa koji se rađaju u toj specifičnoj lokaciji, grad znači puno više. Grad je izvor nevidljive energije, struje i topline, mjesto susreta koji ti odrede život, formiraju karakter, izgrade kao osobu; mjesto podražaja svih tvojih osjetila. Za četvero mladih umjetnika grad je mjesto koje ih je izgradilo i u kojem su, iako međusobno vrlo različiti, svi pronašli svoju energiju za stvaranje.
Za nekoga Rijeka, za nekoga Fiume ili pak na lokalnom čakavskom narječju Reka i Rika, mjesto je koje ovim umjetnicima predstavlja GRAD. To je mjesto gdje su studirali i gdje su proveli vrijeme koje ih je odredilo kao umjetnike. Rijeka je grad koji neopisivo mnogo pruža ako ga osjećaš, ako ga udišeš, osluškuješ i promatraš. Zalasci sunca, luka, odrazi, brodovi, dizalice, tragovi industrijske povijesti, kiša; nadrealisticki prizori koji su poslužili i profesoru Baltazaru za njegov neobičan grad poslužili su i ovim umjetnicima koji su s gradom rasli, osjećali ga i bili/jesu dio njega.
Edi Gustin, Kristina Kinkela Valčić, Mateja Rusak i Dora Bakek sreli su se na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Upisali su smjer Likovne pedagogije ak. god. 2008. te diplomirali 2013. Godina 2023. simbolički određuje desetljeće „postRiječkog“ stvaranja u kojem su se formirali kao individue, obiteljski ljudi, stručnjaci, radnici i umjetnici. Gustin i Kinkela Valčić su slikari koji žive kist i njihovo je izražavanje automatizirano, prepušteno slučaju, okolinu koriste kao inspiraciju dok je rezultat odraz njihovog identiteta. Rusak i Bakek su grafičarke kojima je glavni pokretač osjećaj, a njihovi radovi su rezultat dubokog promišljanja i poznavanja raznih crtačkih i grafičkih tehnika kojima nastoje što bolje dočarati svoj senzibilitet.
Edi Gustin, u svijetu grafittera poznat kao Maska, umjetnik je kojeg su formirale Riječke ulice, a njegovi murali i grafiti žive i formiraju urbanu vizuru Rijeke. U sklopu izložbe Dijalog na kvadrat Edi Gustin predstavlja akrile na platnu koji jasno ocrtavaju njegov senzibilitet, automatizirani pokret kistom i nevjerojatan osjećaj za kolorit. Njegove su boje jarke poput najsnažnijih gradskih zvukova u podne sunčanog ljetnog dana. Iz apstraktnih oblika debelo nanesene boje vrišti multikulturalna i suvremena Rijeka.
Kristina Kinkela Valčić, stvara apstraktne prikaze u ekspresionističko-emocionalnoj maniri. Snažno osjeća prostor oko sebe koji joj služi kao inspiracija i pokretač za stvaranje. Iz njenih višeslojnih namaza raznih medija koji se međusobno prožimaju, negiraju, nadopunjuju i koketiraju rađaju se harmonični prikazi koje naziva krajolicima. Upotrebljavajući nekonvencionalne slikarske tehnike poput epoksi-smole koje do izražaja dolaze na monokromatskim radovima dozvoljava gradu da postane dio njenog rada i živi svoju stvarnost u odrazu zrcalne površine slike.
Mateja Rusak, umjetnica nevjerojatnog senzibiliteta za teksturu propituje snove i svoju inspiraciju crpi iz nesvjesnog. Sjećanja ju uvijek odvuku u Rijeku prema kojoj gaji posebne osjećaje. Te osjećaje pretače u grafike i kolaže koji svojom nježnom prozračnom estetikom djeluju poput neke opne, poput najnježnijeg oblaka i krhke linije između sna i jave. Iz njenih radova vidimo neku drugu Rijeku, Rijeku kao mjesto susreta i mjesto čiji zagrljaj nikad ne zaboravljaš.
Dora Bakek u svojim semantičkim i pomalo melankoličnim prizorima riječkih gradskih vizura propituje identitet grada, ali isto tako i svoj vlastiti. Kako identiteti nisu stalni već promjenjivi i fluidni tako je i njena tehnika slojevita, neponovljiva i svojstvena samo njoj. Izražava se kombiniranjem fotografije i grafike unoseći svoju esenciju u svaku poru svojih radova iz kojih učimo o Rijeci kao gradu mnogih dimenzija.
