Još dva programa Riječkih ljetnih noći očekuju vas sutra

Foto: arhiva

Ulica koju se pred očima sugrađana pojavljivala kao Cesta za Ponsal, Cesta za Volosko, Poštanska cesta za Istru, Industrijska ulica, Ulica Italija, Ulica Constanzo Ciano, Ulica JNA, potom iznova Industrijska, u ovom je mileniju završila kao Ulica Milutina Barača. Pa ipak, Baračeva je kroza sve epizode svog životopisa nešto postojano zadržala.

Rijeka – Riječke ljetne noći nastavljaju se i sutra, 2. srpnja s dva programa.

Priče iz Baračeve

„Priče iz Baračeve“, naziv je druge od četiri jedinstvene tematske šetnje Rijekom na programu festivala Riječke ljetne noći, a u suradnji HNK Ivana pl. Zajca i MMSU-a. Šetnju Baračevom ulicom u srijedu, 2. srpnja vodit će Velid Đekić, inače autor knjige o ovoj ulici, „Zvali su me Industrijska“, a sudionike će čekati će na parkiralištu na početku Baračeve u 19 sati.

Ulica koju se pred očima sugrađana pojavljivala kao Cesta za Ponsal, Cesta za Volosko, Poštanska cesta za Istru, Industrijska ulica, Ulica Italija, Ulica Constanzo Ciano, Ulica JNA, potom iznova Industrijska, u ovom je mileniju završila kao Ulica Milutina Barača. Pa ipak, Baračeva je kroza sve epizode svog životopisa nešto postojano zadržala.

„Zadržala je ono što je od samih početaka definiralo njezinu osobnost, a to je – pulsiranje u ritmu duž nje izgrađenih industrijskih pogona. Zona uz Baračevu je rodno gnijezdo riječke industrije, u njoj je 1750. krenuo prvi gradski industrijski pogon, Rafinerija šećera. Baračeva je u vremenima što su uslijedila postala komunikacijsko srce riječke zapadne industrijske zone, s brojnim tvorničkim pogonima koji su u 19. i 20. stoljeću obilježili njenu sudbinu i sudbinu grada“, ističe Velid Đekić i dodaje kako nije sve ostalo samo na industriji. Ulica je, naime, rodno mjesto najvećega riječkog likovnog umjetnika 20. stoljeća, uz nju je poletio prvi riječki pilot, tu je odigrana prva nogometna utakmica na tlu Hrvatske. Njome je vozio prvi električni tramvaj u nas, a jedan od njenih pogona ušetao je u priču o američkom strip-heroju Purple manu. Iz Baračeve je na put slave krenula i jedna od velikih hrvatskih opernih pjevačica…

Baračeva je danas samo naoko tiho, šutljivo mjesto. Tko je bolje osluhne, čut će bezbroj uzbudljivih gradskih priča. A posebice kada ih priča Velid Đekić koji ih sve zna.

„Art, a ne rat“

Sat vremena kasnije, u 20 sati, počinje još jedan program Riječkih ljetnih noći, u drugom dijelu grada, na otvorenom “vojnom” igralištu Kampusa na Trsatu gdje u 20.00 sati počinje predstava „Art, a ne rat“. Riječ je o završnoj ispitnoj produkciji studenata 3. godine prijediplomskog studija Gluma i mediji APURI u sklopu kolegija Glumac i koreografija pod mentorstvom Mile Čuljak.

Izvedba na specifičnoj lokaciji odvija se na prostoru bivšeg vojnog igrališta - prostoru impregniranom višeslojnom poviješću kontrole, reda i pripreme za poslušnost. Kao dio nekadašnje vojne infrastrukture, igralište je služilo kao mjesto obuke, vježbe, fizičke spremnosti i kolektivne discipline. Tamo su se ponavljali pokreti, uvježbavale reakcije, usvajala preciznost i poslušnost, poput neke koreografije tijela pripremanih nažalost za sukobe. Danas, taj isti prostor koristi zajednica: studenti, sportaši, slučajni prolaznici. No njegove linije, teksture i tišine i dalje čuvaju tragove nekadašnje funkcije. Ova izvedba koristi prostor kao dramaturga, arhiv, tijelo i svjedoka. Prostor igrališta funkcionira kao aktivni sudionik, kao arhiv društvenih, političkih i afektivnih slojeva koji su tijekom povijesti oblikovali njegovu funkciju.

Prostor nije samo lokacija izvedbe, već materijal kroz koji se artikuliraju pitanja o naslijeđu moći, kolektivnim tijelima, svakodnevnim koreografijama poslušnosti i (ne)vidljivim normama. Ova predstava ne nudi 'priču', već iskustvo koje se ne mora razumjeti da bi se osjećalo.

Predstavu izvode Ernest Belošević, Sara Bunić, Tonka Bušić, Tea Sekelj, Zoja Sirovec, Mare Šimić, Karla Šoštarić, Matea Tkalčević i Mateo Zvono.

Follow @torpedo_media