Predstavljanje zbirke pjesama „Jutarnja“ Natali Nanić Volarić u Filodrammatici
Autor: Marina Pauletić 20.03.2023
Foto: arhivaNatali Nanić Volarić rođena je u Rijeci gdje je studirala kroatistiku. Poslijediplomski studij komparativne književnosti završila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje danas živi.
Rijeka - U utorak, 21. ožujka s početkom u 18 sati u Središnjem odjelu Filodrammatica obilježit će se Svjetski dan poezije predstavljanjem zbirke pjesama „Jutarnja“ Natali Nanić Volarić.
O autorici:
Natali Nanić Volarić rođena je u Rijeci gdje je studirala kroatistiku. Poslijediplomski studij komparativne književnosti završila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje danas živi. Bavi se izučavanjem autobiografskog diskursa i egologijom u književnim tekstovima. Povremeno radi kao književna urednica i kritičarka. Trenutno piše kratke priče intertekstualnog karaktera u kojima isprepliće fikciju i stvarnost, kao i osobna iskustva s onima književnih likova i njihovih autora.
O moderatorici:
Dr.sc. Helena Sablić Tomić na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku predaje kolegije iz područja kulture i književnosti. Književna teoretičarka i kritičarka, autorica scenarija za dokumentarne filmove o Ireni Vrkljan, Božidaru Violiću i Igoru Mandiću, napisala je i desetak knjiga od kojih su posljednje „Skriveno u oku“ i „Kartografija ljubavi-Dunavom“ koje propitkuju odnos intimnog i javnog, odlazaka i ostanaka, čovjeka izmještenog u putovanjima kroz osobni i zemljopisni krajolik.
O zbirci:
Zbirka pjesama „Jutarnja“ nastajala je kao osobni odgovor na kriznu 2019. godinu u kojoj je osim iskustva potresa i pandemije, previranja na osobnom planu autorica pretvorila u poeziju.
Stoga su i pjesme u ovoj zbirci namjerno pred čitatelja postavljene kronološki, a predstavljaju „svojevrstan introspektivni lirski dnevnik, autobiografski fragment izrečen jezikom poezije“ (iz recenzije). Iako su pjesme Natali Nanić Volarić prvenstveno refleksivnog karaktera, motivi su najčešće zbiljski i sasvim konkretni, poput šume, hrasta, maslina i mora. Autorica u niz pjesama uspostavlja intertekstualni dijalog s mnogim poznatim piscima poput Hamingwaja, Camusa, Kafke, Vesne Parun, Arsena Dedića i ostalih, pri čemu je naglašen jedan od dominantnijih motiva zbirke, a to je pisanje kao smisao vlastita postojanja:
I onda, opet pisati
Uroniti u riječ kao suđenicu kojoj pripadam
Kojoj sam jedino pripadala.
