Riječki bend Cosmic Jenny objavili su album prvijenac, "Matinee Circus" : "Svi smo bili vrlo zagrijani za psihodeličnu glazbu šezdesetih i devedesetih i tako je formiran zvuk benda"

Foto: Matej Kobaščić

Zajedno sviraju od 2017., a nedavno su, bez velike pompe, objavili prvijenac “Matinee Circus”

Cosmic Jenny novi je bend na riječkoj sceni, kojeg čine Nika Zubović (gitare, vokali, def), Ante Debeljuh (gitare, vokali, def) , David Košara (klavijature), Matej Kobašlić (bas) i Viktor Vojnić (bubnjevi). Zajedno sviraju od 2017., a nedavno su, bez velike pompe, objavili prvijenac “Matinee Circus”, koji svojim psihodeličnim prizvukom podsjeća na rock bendove 60-ih i 90-ih godina, ali zasigurno, ovaj album nije nešto što ste već čuli, barem ne na našoj sceni. O tome kako se oformio bend i kako je nastao ovaj sjajan album, razgovarali smo s frontmanom Antom Debeljuhom.

Kako je nastao Cosmic Jenny?

Cosmic Jenny je zapravo nastao još 2017. godine. Nika i ja smo se upoznali nekoliko godina ranije na koncertu u River Pubu i ostali smo si dobri. Znam kako je radila u komerc bendu s Eni Jurišić pod nazivom Pinky and the Brain i uvijek su zvučale apsolutno sjajno, pa mi je sinulo kako bi bilo zgodno zasvirati zajedno. A i nastale su neke prve naznake pjesama upravo u tom periodu. Dado i Matej su uletjeli u bend relativno brzo nakon toga na pozicijama klavijaturiste i basiste pošto smo dugogodišnji prijatelji i uvijek smo imali vrlo sličan ukus u glazbi. Nakon poduže potrage za bubnjarom, Viki nam se konačno priključio i tako je formirana originalna postava. Svi smo bili vrlo zagrijani za psihodeličnu glazbu šezdesetih i devedesetih i tako je nekako i formiran i pravac kretanja zvuka benda.

Odakle naziv Cosmic Jenny?

Naziv benda je originalno bio naziv jedne od prvih pjesama na kojoj smo radili na samom početku zajedničke svirke. Pjesma je promijenila naziv kako bi se bolje uklopla u koncept albuma, a ljudima se svidjelo ime, pa smo ga odlučili zadržati kao naziv sastava.

Imate li iskustva u bendovima od ranije?

Dado i ja smo godinama svirali zajedno u bendovima u Puli i Rijeci, a i ostali članovi su imali iskustva u radu od ranije, što po komerc sastavima, što po autorskim. Matej i Viki su također svirali po bendovima u srednjoj školi, a Nika je, kao što sam i rekao, imala znatnog iskustva u gažama od ranije. Iako je okupljanje punog sastava trajalo puno duže nego što smo htjeli, ekipa se stvarno jako dobro slaže i rad s njima je apsolutno sjajan.

Pojavili ste se na sceni bez velike pompe, dema ili prvog singla, što nije toliko uobičajeno. Kako to da ste odlučili na to da samo objavite cijeli album?

Iskreno mislim da je koncept singlova za ovako nešto što radimo pomalo opsolentan. Kao što kažeš,većina bendova i dalje prakticira takav model objavljivanja glazbe, ali u našem slučaju mislim da publika ne bi dobila apsolutno ništa više od toga, nego što mogu dobiti kroz izbacivanje materijala odjednom. Album je možda najsmisleniji kada se sluša u komadu. Možda je to slučaj zbog vrste glazbe, a možda je jednostavno pitanje naše zajedničke preferencije u kontekstu slušanja glazbe generalno.

Još jedna stvar, nekako sve rjeđa danas, je da vam dobar broj pjesama traje preko 6 minuta, jedna traje gotovo deset. Meni to govori da radite glazbu radi glazbe, ne da bi se “vrtila” na radiju, gdje se skrate ionako kratke pjesme. Jesam li u pravu i što mislite imaju li danas slušatelji strpljenja za duže pjesme, znamo da se “attention span” sve više smanjuje.

Super pitanje. Prije svega, nismo nikad ulazili u rad na pjesmi s namjerom da bude duga. Najbitnije je pustiti pjesmu da diše koliko je potrebno, kako bi iz nje izašlo ono što smo namjeravali. To je nekako bila zajednička pretenzija benda od samog početka. Što se tiče publike, mislim da je relativno izvjesno da su drugačiji žanrovi često popraćeni različitim dužinama pjesama. Je li to slučaj zbog same prirode žanra ili je u pitanju neka vrsta implicitnog prilagođavanja preferencijama publike, ne znam. Ali bitno je ne postavljati si vremenske limite na pjesme zbog neke potencijale promocije albuma na radiju koja se može i ne mora dogoditi.

Na albumu se osjeti utjecaj starih (klasičnih) rock bendova, od neke psihodelije (kao kod Doorsa) pa do grungea i indie rocka. Tko su vam glazbeni uzori?

Teško mi je govoriti u ime ostatka benda, ali neka vrsta psihodelije nam je svima bila zajednički nazivnik. Izvođači koji su najviše utjecali na mene su vjerojatno Syd Barrett i The Velvet Underground iz šezdesetih godina i The Brain Jonestown Massacre, Spacemen 3 i The Dandy Warhols iz osamdesetih i devedesetih.

Zašto ste se odlučili na engleski jezik? (pohvale za naglasak)

Engleski je jednostavno bio nekako prilagođeniji pjesmama koje su nastajale u toj ranijoj fazi. Nipošto ne bih rekao da nije moguće raditi sjajnu psihodeliju na hrvatskom, jednostavno da je možda engleski bio prilagođeniji našem izričaju.

Koji je sljedeći korak? Neki nastupi ili možda video spot?

Svakako nam je želja krenuti s koncertima po Rijeci i okolici skoro, ali još smo u fazi dogovaranja oko lokacija i termina kad smo svi u mogućnosti okupiti se pošto Dado i Viki rade u Puli, Matej u Karlovcu, a Nika i ja u Rijeci. Pokoji video spot je definitivno nešto što nam je u generalnom planu, ali za sad se nismo aktivno bacili na posao oko toga. Iskreno, trenutno najviše radimo na novom materijalu za nastavak “Matinee Circusa”.

“Matinee Circus” možete poslušati u nastavku:

Follow @torpedo_media