Radomir Đalović u deset dana postigao što Rijeka nije u povijesti države!

Radomir Đalović postao je dio trajne riječke povijesti i trener koji je napokon i službeno – doktorirao.

Otkako se igraju HNL i Hrvatski kup, Rijeka nikada zaredom nije pobijedila Osijek, Dinamo i Hajduk!

Rijeka - Jadranski derbi za Rabuzinovo sunce otišao je poprilično glatko na stranu Rijeke. Oba trenera krenula su bez kalkulacija pa je kod Rijeke izostao samo načeti Duje Čop (uz ranije ozlijeđene Škorića i Oreča). Čopa je zamijenio Toni Fruk i to tako što je sve namjestio Naisu Djouahri u 9. minuti, a na asistencije Lindona Selahija u 13., odnosno Nike Jankovića u 51. minuti zabio svoj deseti i jedanaesti pogodak u bijelom dresu.

Nije Rijeka naravno uspjela kontrolirati igru bez problema svih 90 minuta: ušla je u par blackout situacija tijekom utakmice, ali je prije svega odigrala pametno, i ubojitim kontrama utišala Poljud, po tko zna koji put… Sve to pod izvrsnim suđenjem Patrika Kolarića.

Teško je izdvajati pojedince jer su sve riječke linije bile na razini, i u vjetrovitih 90 minuta pamtimo tek po jednu grešku Martina Zlomislića i Stjepana Radeljića. Defenzivnu kontrolu odlično su držali Mladen Devetak, Stjepan Radeljić, Ante Majstorović i posebno Bruno Bogojević, koji je uskočio u Smolčićeve kopačke i pokazao da nije zaslužio da ga se ikad više opiše kao “nekadašnju rezervu Slaven Belupa”. Dejan Petrovič i Lindon Selahi ponovo su pojeli protivnički vezni red, a danas im se pridružio i Amer Gojak.

Slavlje nakon Dinama

Ofenzivni trozubac je bio vrlo raspoložen: Niko Janković je nakon pogodaka Osijeku i Dinamu upisao asistenciju protiv Hajduka, a Nais Djouahra je odradio suprotno: nakon asistencija upisao pogodak, i to drugi u nizu. Toni Fruk neupitno odnosi titulu najboljeg igrača: Rijekina desetka je reprezentativni kalibar kojeg se ignorira jer nije dovoljno razvikan (kao i u slučaju Ivana Smolčića). Ali mirni i pošteni Fruk će kad-tad i do kockastog dresa: sve u karijeri postigao je ne galamom, već radom i zalaganjem.

U trenerskim vodama istim putem ide i Radomir Đalović. Svoj samostalni debi imao je u porazu od Elfsborga, a samo dva tjedna kasnije uslijedila je petarda u Ljubljani. Predsjednik Damir Mišković nije odustajao od njega ni kada su mnogi propitkivali kvalitetu i renome svima dragog, ali dotad ipak samo pomoćnog trenera.

No niti pola godine kasnije, nakon odlaska trojice standardnih prvotimaca i dva nanizana poraza od Varaždina i Istre 1961 na otvaranju proljetne polusezone, Rijeka se digla iznad svih i s gol razlikom 9:1 pokazala Osijeku, Dinamu i Hajduku tko je najbolji na terenu.

Đalović za povijest

Kako vrijeme teče, svima je jasno kakav je dragulj brušen u sjeni nezasluženog trošenja Dragana Tadića i Fausta Budicina, paunovskih taktika Serse Cosmija, uzleta i izdaje Sergeja Jakirovića, te naposljetku monstrumskog nogometa pod Željkom Sopićem. A danas ih je Radomir Đalović svih nadmašio.

Za to je imala nekoliko prilika: dvaput u sezoni 1998./1999. (trener Nenad Gračan), te po jednom u sezonama 1997./1998. (Branko Ivanković), 1999./2000. (Nenad Gračan), 2008./2009. (Robert Rubčić), 2020./2021. (Simon Rožman, Goran Tomić) i 2022./2023. (Fausto Budicin, Serse Cosmi). Najbliža je bila pod Rubčićem, koji je s 2:1 svladao Hajduk i Osijek, ali je poražen u Maksimiru s 4:0.

Ali iako je Osijek dio povijesne hrvatske velike četvorke, nije u svim sezonama bio konkurentan u vrhu. Ako zato i izbacimo Osijek iz jednadžbe, rezultat ostaje nepromijenjen: nijedan Rijekin trener nije pobijedio Dinamo i Hajduk zaredom.

Dvojica su bila jako blizu. U lipnju 1994. godine pod Srećkom Juričićem se između dvije domaće pobjede (liga i uzvrat finala Kupa) ubacio remi u Zadru. Slično je bilo i pod Matjažom Kekom u pred-šampionskoj sezoni 2015., kada je Rijeka na Rujevici srušila Dinamo, a kolo kasnije s 0:3 utišala Poljud (preuzevši prvo mjesto u 15. kolu), ali je između dva derbija prošla Opatiju u Kupu.

I u ranijim ovosezonskim derbijima je strateg Bijelih pokazao izniman talent i znanje, ali kad se pogleda učinak, do prošlog vikenda upisao je tek pobjedu u Osijeku te kasniji remi, odnosno po dva remija protiv Dinama i Hajduka.

Danas je zato Radomir Đalović postao dio trajne riječke povijesti i trener koji je napokon i službeno – doktorirao. Summa cum laude, s najvećom pohvalom.

Ivan Matković / Nepresušan.com

Follow @torpedo_media