[RAZGOVOR] Riječka plivačica Ana Bobanović, djevojka koja želi pomicati granice: Želim da plivanje bude moj životni poziv

Ana Bobanović

Sa samo 17 godina riječka plivačica već je među osam najboljih juniorki Europe, ruši seniorske rekorde i sprema se za Olimpijske igre mladih u Senegalu, dok negdje u mislima već postoji i Los Angeles 2028. – jer, kako sama kaže, treba vjerovati.

Rijeka - Kada zamišljate sportaša - koga vidite? E pa upravo takva je Ana Bobanović. Visoka, atletski građena plivačica Plivačkog kluba Primorje postiže sve zapaženije rezultate u domaćim, ali i europskim bazenima. Sedamnaestogodišnja Riječanka u slobodnom je stilu ušla među osam najboljih juniorki Europe, a odličnu formu potvrdila je i na seniorskom Prvenstvu Hrvatske, gdje je u disciplini 200 metara osvojila naslov apsolutne prvakinje i isplivala apsolutni seniorski rekord.

Sve to dovelo ju je i do Olimpijskih igara mladih, na kojima će krajem listopada ove godine nastupiti u Senegalu te ujedno postati prva riječka plivačica koja će sudjelovati na ovoj cijenjenoj sportskoj priredbi.

- Moram priznati da nisam očekivala ovakav rezultat na Prvenstvu Hrvatske jer sam se intenzivno spremala za Europsko prvenstvo i discipline 50 i 100 metara kraul, dok 200 metara nisam ni plivala na toj razini. Forma je bila tempirana za ranije Europsko prvenstvo, tako da me ovaj rezultat i apsolutni rekord izuzetno vesele. Sve to dovelo me i do Senegala i Olimpijskih igara mladih, na koje putujem 31. listopada s jednim od moja dva trenera, Krešimirom Čačom. Presretna sam što sam uopće dobila priliku nastupiti. Iskreno, još ne znam što mogu očekivati jer nisam upoznata s rezultatima s kojima ostale plivačice dolaze. Voljela bih se ponovno naći među osam najboljih, ali teško je bilo što unaprijed prognozirati – govori Ana, posebno sretna zbog prilike koja joj se otvorila.

Veliki cilj - Olimpijske igre u Los Angelesu
Planove Ana kuje zajedno sa svojim trenerima Krešimirom Čačom i Markom Strahijom. Najdraža disciplina joj je 50 metara slobodno, u kojoj je ujedno i najuspješnija, no kada su u pitanju dugoročni ciljevi, jedan je iznad svih – Olimpijske igre.

- Cilj mi je otići na Olimpijske igre, a možda tamo ostvariti i nešto više. Za sada je to dug put. Trener i ja nadamo se nastupu 2028. godine u Los Angelesu, ali koliko je to realno, još ni sami ne znamo. Do tada su dvije godine i svašta se može dogoditi. Nisam očekivala ni ulazak u finale juniorskog Europskog prvenstva, trener je, pa sam na kraju ušla. Tako da treba vjerovati - kaže Ana.

U bazen je krenula s tri godine
Ana se plivanjem počela baviti već s tri godine. Roditelji su na plivanje upisali njezina starijeg brata Maura, koji je imao problema sa stopalima. Za njim je krenula i Ana, a kako je odmalena postizala odlične rezultate u bazenu, u njemu je i ostala.

Danas je profesionalni sport njezina svakodnevica. Intenzivni treninzi, treninzi na suhom, oporavak, ali i pravilna prehrana samo su dio svega što prati život mlade sportašice na ovoj razini. U bazenu tjedno provede oko 20 sati, a tome treba dodati i treninge na suhom. Takav ritam zahtijeva disciplinu i izvan bazena.
- Plivanje nije lagan sport i danas za profesionalni pristup treba paziti na sve, pa tako i na prehranu. Već nekoliko godina savjetujem se s nutricionistom. Kao curi nije mi uvijek lako suzdržati se, ali sve je to dio sporta – priznaje Ana.

U zahtjevnim trenucima i tijekom napornih treninga jedan od najvećih motivatora upravo joj je brat Mauro. On se više pronašao u dugim dionicama i plivačkim maratonima, a iza sebe ima i nastupe na europskim kupovima.

- Brat me motivira, ali tu su i moji klupski kolege koji me podržavaju i bodre i na treninzima i na natjecanjima. Mauro ipak više voli plivati u moru. Njemu bolje leže duge dionice, pa i deset kilometara, i nastupao je na europskim kupovima. Velika potpora su mi i roditelji, koji me bodre, prate, potiču od prvog ulaska u bazen - govori Ana.

„Plivanje nije nogomet, nema nas u medijima koliko bi trebalo biti“

Iako postiže rezultate vrijedne pažnje, Ana je svjesna da plivanje u Hrvatskoj nema ni približno medijsku vidljivost kakvu imaju neki drugi sportovi.
- Plivanje nije sport zbog kojeg te prepoznaju na ulici. Možda će me jednog dana, ako odem na Olimpijske igre, netko i prepoznati, ali plivanje nije nogomet i nema nas u medijima koliko bi nas trebalo biti. Svejedno sam sretna što su me roditelji upisali u ovaj sport. Dobra sam u njemu i mogu biti samo ponosna na ono što sam do sada postigla - govori učenica četvrtog razreda sportskog odjeljenja Salezijanske klasične gimnazije u Rijeci.

Upravo joj škola omogućuje da lakše uskladi treninge, putovanja i natjecanja sa školskim obvezama.
- U školi su dosta posvećeni nama sportašima, ipak je riječ o sportskom razredu. S obzirom na razinu na kojoj se natječem i kategorizaciju koju imam, dopuštaju nam izostanke kada je to potrebno i stvarno nas potiču da se bavimo sportom - kaže Ana.

Stigli i pozivi iz Amerike: Među njima i LSU
Pred mladom riječkom plivačicom uskoro je još jedna velika životna odluka. Ana Bobanović već je dobila nekoliko poziva da svoj studentski, ali i sportski život nastavi na nekom od američkih sveučilišta. Među onima koji su pokazali interes je i LSU – Louisiana State University.

- Bliži se taj trenutak odluke - imam još nešto manje od godinu dana. Trenutačno nekako više razmišljam o tome da ostanem u Rijeci, ali Amerika je definitivno opcija. Počeli su mi se javljati fakulteti, a za sada je među najboljim opcijama LSU, Louisiana State University. Žao mi je prekinuti ovaj uspješan niz ovdje jer sam stvarno dobro „kliknula“ s trenerom. Posvećen je nama plivačima 24 sata dnevno. S druge strane, Amerika je druga priča. Tamo si dio tima i imaju puno bolje uvjete nego mi, od liječnika na bazenu nadalje… - objašnjava.

Dvadeset minuta u call roomu prije europskog finala
A kada dođu velika natjecanja, dolazi li i trema? Ana kaže da sve ovisi o natjecanju. Na regionalnim natjecanjima kod kuće gotovo je i nema, dok se na velikim međunarodnim natjecanjima pojavljuje ona pozitivna, poticajna trema. Posebno ju je osjetila prije finala Europskog prvenstva.

- Prije izlaska na start na tom natjecanju u call roomu morali smo biti nekih 20 minuta, dok je na našim natjecanjima to svega nekoliko minuta. Nije jednostavno toliko dugo zadržati koncentraciju. Sjediš, pokušavaš ne razmišljati o stresu, a istodobno moraš ostati potpuno fokusiran na utrku. Nemam neki poseban ritual pred utrku - dobro se zagrijem i odem na WC. Ne slušam glazbu. Jednom sam probala i nije prošlo najbolje, pa sam odlučila više ne eksperimentirati - kroz smijeh govori Ana.

Sarah Sjöström pokazuje da sportska karijera ne mora kratko trajati

Kada je riječ o sportskim uzorima, Ana nema dvojbe. To je Sarah Sjöström, švedska plivačka zvijezda i jedna od najboljih plivačica svoje generacije. Uzor joj nije samo zbog rezultata i disciplina koje pliva, već i zbog načina na koji pomiče granice kada je riječ o ženama i dugovječnosti u profesionalnom sportu.

- Sarah Sjöström mi je uzor jer pomiče granice, ne samo rezultatima nego i nekim drugim pogledima na žene u sportu. Pliva discipline u kojima sam i ja dobra, a pokazala je da vrhunska sportska karijera može trajati dugo. Sviđa mi se ta ideja da se žene mogu duže baviti sportom i da im sport zaista može postati životni poziv. Da karijera ne mora završiti kada postaneš majka i da može trajati i nakon tridesete - govori Ana.

Upravo je dugotrajna sportska karijera nešto o čemu razmišlja i sama, iako je sa 17 godina tek na njezinu početku. A kada je pitate koji je najveći sportski san, odgovor stiže bez puno razmišljanja – olimpijsko zlato.

Put do njega još je dug, no rezultati koje već sada postiže daju joj dovoljno razloga da o njemu sanja.

A što bi bilo da plivanje ipak nije postalo njezin sport?
Vjerojatno - nogomet.

Ana kaže kako joj je rukomet uvijek bio pregrub sport, a da nije odmalena postizala odlične rezultate u plivanju, vrlo je moguće da bi završila na nogometnom travnjaku, i to u ŽNK Rijeka.

Ipak, bazen ju je zadržao. Danas je među osam najboljih juniorki Europe, apsolutna seniorska prvakinja Hrvatske i rekorderka, pred njom su Olimpijske igre mladih u Senegalu, a negdje u daljini već se nazire i najveći cilj – Los Angeles 2028. godine.

Follow @torpedo_media